From Wikipedia, the free encyclopedia
Čulo okusa ili ukusa je jedno od pet čovjekovih čula.[1] Okus je čulna percepcija koja se proizvodi ili stimulira kada supstanca u ustima hemijski reaguje sa stanicama receptora okusa smještenim na okusnim pupoljcima u usnoj šupljini, uglavnom na jeziku tj. okus čulni utisak o hrani ili drugim materijalima koji dospiju na jezik.[2] Za čulo okusa zaslužni su okusni pupoljci, koji se nalaze na jeziku, nepcu, u ždrijelu i ostalim dilelovima usne šupljine. Ti pupoljci su uronjeni u epitel jezika, a građeni su od potpornih i receptorskih ćelija iz kojih izlaze nervna vlakna koja se stapaju u živce, koji dalje vode podražaje u koru velikog mozga.
Okus, zajedno sa mirisom i stimulacijom trigeminalnog živca (registruje teksturu, bol i temperaturu), određuje okus hrane i drugih supstanci. Ljudi imaju receptore za ukus na pupoljcima ukusa i drugim područjima, uključujući gornju površinu jezika i epiglotisa.[3][4]. Ukusna kora je odgovorna za percepciju ukusa.
Na ljudskom jeziku postoje četiri vrste okusnih papila:
Jedino iliformne nemaju okusne bradavice, a najmanja su i najbrojnija vrsta papila. Za okus su najbitnije opšančene papile kojih najčešće ima po oko osam sa obje strane srednje jezične linije (sulcus medianus linguae). Suprotno ranijem uvjerenju, nema određenih područja jezika osjetljivih za određene okuse, nego je cijela površina jezika pokrivena okusnim bradavicama koje su osjetljive za svih pet osnovnih okusa.[5][6][7][8]
Na površini jezika, posebno pri njegovom korjenu, nalaze se brojne čulne bradavice ili kvržice, unutar kojih se nalaze čulni pupoljci, koji mogu biti podraženi od materija topljivih u pljuvački.
Osjećaj okusa, dakle, nastaje kada neka tvar u ustima hemijski reaguje s adekvatnim receptornim ćelijama koje se nalaze na jeziku. Okus, zajedno s osjećanjem mirisa stimulira nerv trigeminus (trograni moždani), za registraciju teksture, boli i temperature, određivanje okusa hrane ili drugih supstanci. Ljudi imaju i okusne receptore na nepcu (calyculi) i drugim područjima, uključujući gornju površinu jezika i grla.
Jezik je prekriven hiljadama malih neravnina pod nazivom papile, koje su vidljive i golim okom. Unutar svake papile su stotine receptora. Izuzetak su filiformne papile koje ih ne sadrže. Na prednjoj i zadnjoj strani jezika ima ih između 2.000 i 5.000. Druge su na nepcu, sa strane i straga usne šupljine i u grlu. Svaki okusni pupoljak sadrži 50 do 100 receptorskih ćelija.
Osećaj ukusa mogu se svrstati u pet osnovnih okusa:
Nepce je u stanju da razlikuju okuse, otkrivanjem interakciju s različitim molekulama ili ionima.
Osnovni okusi doprinose samo djelomično ukupnom osjećaju okusa hrane u ustima - uključeni su i drugi faktori, kao što su miris (putem mirisnog epitela nosa), teksture, osjeti raznih mehanoreceptora, mišića, nerava. Temperatura se otkriva termoreceptorima, a "hladnoća" (kao što je mentol) i "ljutina" (pikantnost), putem hemesteze.
Svi osnovni okusi su klasifikovani kao:
u zavisnosti od efekta koji osjeti imaju na naš organizam. Slatkost pomaže da se prepoznaju energetski bogate namirnice, a gorčina služi kao znak upozorenja na otrove.
Okusna percepcija blijedi s godinama: U prosjeku, ljudi izgube pola sposobnosti receptora okusa do napunjene 20. godine. Sve životinje ne mogu osjetiti sve ukuse.
Pet vrsta okusa se registruje na različitim dijelovima ovog čula:
To je pet osnovnih vrsta okusa, ali čovjek može razlikovati beskonačno mnogo okusa (između ostalih i masne kiseline, okus vode, i druge). U tome pomaže i čulo mirisa, koji nadopunjava impulse koji idu prema mozgu.
Čulo okusa, slično čulu mirisa, potrebno je također štititi i njegovati. Nepotrebno izlaganje vrelim jelima i pićima, žestokim začinima, raznim hemikalijama, alkoholu, duhanskom dimu, drogama i sl. dovodi do smanjivanja osjetljivosti ili čak do potpune neosjetljivosti ovog čula. Neke od pomenutih i drugih materija mogu trajno oštetiti čulo okusa.
Čulo okusa i mirisa nisu samo ispitivači postavljeni na ulazu u tijelo, već stvaraju osjećaj prijatnog i neprijatnog te tako utiču na opće raspoloženje i emotivno stanje čovjeka.
Pacijenti s Addisonovom bolešću, hipofiznom insuficijencijom ili cističnom fibrozom ponekad imaju preosjetljivost na pet primarnih okusa[9]
Virusi takođe mogu uzrokovati gubitak ukusa. Oko 50% pacijenata sa SARS-CoV-2 (uzrokujući COVID-19) doživljava neku vrstu poremećaja povezanog s njihovim čulom mirisa ili okusa, uključujući ageuziju i disgeuziju. SARS-CoV-1, MERS-CoV, pa čak i gripa (virus gripe) također mogu poremetiti čulo okusa[10][11]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
