Giht
From Wikipedia, the free encyclopedia
Giht je oblik upalnog artritisa kojeg karakteriziraju ponavljani napadi crvenila, nježnog, vrućeg i natečenog zgloba.[4] Bol se obično javlja naglo, dosežući maksimalni intenzitet za manje od 12 sati.[6] Zglob na dnu palca zahvaćen je u približno polovici slučajeva.[9] To također može rezultirati tofusima, bubrežnim kamencem ili oštećenjem bubrega.
| Giht | |
|---|---|
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| ICD-10 | M10 |
| ICD-9 | 274.00 274.1 274.8 274.9 |
| OMIM | 138900 OMIM: 300323 |
| DiseasesDB | 29031 |
| MedlinePlus | 000422 |
| eMedicine | emerg/221 med/924 med/1112 oph/506 orthoped/124 radio/313 |
| MeSH | [http://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2010/MB_cgi?field=uid&term=D006073
Oblast: Reumatologija
Oblast: Reumatologija
|
Uzrok i dijagnoza
Giht je posljedica trajno povišene razine mokraćne kiseline u krvi. To se događa iz kombinacije ishrane, drugih zdravstvenih problema, i genetičkih faktora.[4] Na visokim razinama mokraćna kiselina kristalizira i stvara naslage kristala u zglobovima, tetivama i okolnim tkivima, što rezultira napadom gihta. Giht se češće javlja kod onih koji redovno uzimaju pića zaslađena šećerom ili koji jedu hranu bogatu purinima, poput jetre, školjki ili inćuna ili imaju prekomjernu težinu.[10] Dijagnoza gihta može se potvrditi prisutnošću kristala u zglobnoj tekućini ili u talogu izvan zgloba. Tokom napada, razina mokraćne kiseline u krvi može biti biti normalna.
Prevencija i liječenje
Liječenje nesteroidnim protivupalnim lijekovima (NSAID), glukokortikoidima ili kolhicinom poboljšava simptome.[4][11] Kad jednom akutni napad popusti, razina mokraćne kiseline može se smanjiti promjenom načina života, a onima s čestim napadima, dugoročnu prevenciju pružaju alopurinol ili probenecid.[6] Uzimanje vitamina C i prehrana s puno masnih mliječnih proizvoda mogu biti preventivni.[12][13]
Epidemiologija i povijest
Giht utječe na oko 1 do 2% zapadnog stanovništva u nekom periodu života.[6][14] Sve je češći posljednjih desetljeća. Vjeruje se da je to posljedica sve većih faktora rizika u populaciji, poput metaboličkih sindroma, dužeg životnog vijeka i promjena u prehrani.[6] Najčešće su pogođeni stariji muškarci. Giht je u povijesti bio poznat kao "bolest kraljeva" ili "bolest bogataša. Prepoznato je na najmanje od vremena starih Egipćana.[6]
Znakovi i simptomi
Giht koji predstavlja blago crvenilo u metatarzalno-falangenom zglobu nožnog palca
Giht se može ispoljavati na više načina, iako je najčešći ponavljajući napad akutnog upalnog artritisa (crveni, nježni, vrući, natečeni zglob). Najčešće je zahvaćen metatarzofalangni zglob na dnu palca noge, čineći polovicnu slučajeva.[9] Drugi zglobovi, poput peta, koljena, korijena stopala i prstiju, također mogu biti zahvaćeni.[5] Bolovi u zglobovima obično počinju tokom noći i dosežu vrhunac u roku od 24 sata od početka.[5] To je uglavnom zbog niže tjelesne temperature. Ostali simptomi mogu se rijetko pojaviti zajedno s bolovima u zglobovima, uključujući umor i visoku temperaturu.[9]
Dugotrajne povišene razine mokraćne kiseline (hiperuricemija) mogu rezultirati drugim simptomima, uključujući tvrde, bezbolne naslage kristala mokraćne kiseline poznate kao tofi. Opsežni tofi može dovesti do hroničnog artritisa, zbog erozije kostiju.[15] Povišene razine mokraćne kiseline također mogu dovesti do taloženja kristala u bubrezima, što rezultira nastajanjem kamenca i naknadnom uratnom nefropatijom.
Uzroci
Životni stil
Uzroci prehrane čine oko 12% slučajeva gihta,[16] i uključuju snažnu povezanost s konzumacijom alkohola i pića zaslađenih šećerom,[17] meso i morski plodovi.[5] Među hranom koja je najbogatija purinima koja daje velike količine mokraćne kiseline su sušeni inćuni, škampi, unutrica, sušene gljive, jestive morske alge i pivski kvasac.[18] Povezani su i piletina i krompir.[19] Ostali okidači uključuju fizičku traumu i operativni zahvat.[6]
Studije ranih 2000-ih pokazale su da drugi prehrambeni faktori nisu relevantni.[20] Preciznije, ishrana s povrćem bogatim purinima (npr. grah, grašak, leća i špinat) nije povezana s gihtom.[21] Nijedan nema ukupne hranjive proteine.[20][21] S povećanim rizikom snažno je povezana konzumacija alkohola, pri čemu vino predstavlja nešto manji rizik od piva ili žestokih alkoholnih pića.[21][22] Jedenje obranog mlijeka u prahu obogaćenog glikomakropeptidom (GMP) i ekstraktom mliječne masti G600 može smanjiti bol, ali može rezultirati proljevom i mučninom.[23]
Čini se da tjelesna spremnost (fitnes), zdrava težina, mliječni proizvodi s niskim udjelom masti i u manjoj mjeri kahva i uzimanje vitamina C smanjuju rizik od gihta;[24][25][26][27] međutim, uzimanje dodataka vitamina C nema značajan učinak na ljude koji su već utvrdili giht. Kikiriki, smeđi hljeb i voće također se čine zaštitnim.[19] Vjeruje se da jeto djelimično posljedica njihovog učinka na smanjenje rezistencije na inzulin.[26]
Genetika
Giht je djelomično nasljedan, što doprinosi oko 60% varijabilnosti u razini mokraćne kiseline.[6] SLC2A9, SLC22A12. Utvrđeno je da su geni 'i' ABCG2 često povezani s gihtom, a njihove varijacije mogu približno udvostručiti rizik.[28][29] Mutacije s gubitkom funkcije su SLC2A9 i SLC22A12 , koje uzrokuje nisku razinu mokraćne kiseline u krvi, smanjenjem apsorpcije i neupravljenog lučenja urata.[29] Rijetki genetički poremećaji porodična juvenilna hiperurikemijska nefropatija, medulska cistična bolest bubrega, fosforibozilpirofosfat sintetazna superaktivnost i Nhanov sindrom, komplicirani su gihtom.[6]
Medicinska stanja
Giht se često javlja u kombinaciji s drugim medicinskim problemima. Metabolički sindrom, kombinacija abdominalne pretilosti, hipertenzija, rezistencija na insulin i abnormalne razine lipida, javljaju se u gotovo 75% slučajeva. Ostala stanja koja su često komplicirana gihtom uključuju trovanje olovom, zatajenje bubrega, hemolitička anemija, psorijaza, transplantacija čvrstih organa i mijeloproliferativni poremećaji, kao što je policitemija.[30] Indeks tjelesne mase veći ili jednak 35 trostruko povećava rizik za giht kod muškaraca. Hronična izloženost olovu, uz kontaminaciju alkoholom, faktori su rizika za giht zbog štetnog učinka olova na bubrege funkcija.[31]
Gihtni tofusi ispoljavaju se kao čvorići na prstu i zavojnici uha
Čvor na koljenu
Čvorići na prstu i gležnju
Giht kompliciran puknućem čvora, čiji je eksudat pozitivan na kristale mokraćne kiseline
Giht na nožnom palcu lijeve noge, u poređenju sa zdravom desnom nogom
Giht u zglobu palca
Gruba patologija velikog tofusa
Epidemiologija
Giht zahvaća oko 1-2% zapadne populacije u nekom periodu života i postaje sve češći.[6][16] Zahvaćeno je otprilike 5,8 miliona ljudi u 2013.[32] Stope pojave gihta približno su se udvostručile između 1990. i 2010.[15] Vjeruje se da je ovaj porast posljedica povećanja očekivanog trajanja života, promjena u prehrani i povećanja učestalosti bolesti povezanih s gihtom, poput metaboličkog sindroma i visokog krvnog pritiska.[33] Faktori koji utiču na stopu gihta uključuju dob, rasu i godišnju sezonu. U muškaraca starijih od 30 godina i žena starijih od 50 godina stope su oko 2%.[34]
U Sjedinjenim Državama giht je dvostruko vjerovatniji kod muškaraca afričkog nego evropskog porijekla.[35] Stope su visoke među pacifičkim otočanima i Māorima, ali bolest je rijetka u domorodačkih Australaca, unatoč većoj srednjoj koncentraciji mokraćne kiseline u serumu u potonjoj skupini.[36] Postao je uobičajen u Kini, Polineziji i urbanoj subsaharskoj Africi. Neke studije otkrile su da se napadi gihta češće javljaju u proljeće. To se pripisuje sezonskim promjenama u prehrani, konzumaciji alkohola, tjelesnoj aktivnosti i temperaturi.[37]
Ostale životinje
Giht je rijedak u većine drugih životinja zbog njihove sposobnosti da proizvedu urikazu, koja razgrađuje mokraćnu kiselinu.[38] Ljudi i ostali veliki majmuni nemaju tu sposobnost; dakle, giht je čest.[38] Ostale životinje koje mogu proizvesti urikazu jesu ribe, vodozemci i većina sisara koji ne spadaju u primate.[39] Smatra se da je Tyrannosaurus rex, pimjerak zvani "Sue" patio od gihta.[40]
Istraživanje
Brojni su novi lijekovi koji se proučavaju za liječenje gihta, uključujući anakinra, canakinumab i rilonacept.[41] Canakinumab može rezultirati boljim ishodima od niske doze glukokortikoida, ali košta pet hiljada puta više.[42] A Rekombinantna urikaza, enzim (rasburikaza) je dostupan, ali njegova je upotreba ograničena, jer pokreće imunski odgovor. U izradi su verzije manje antigenih pripravaka.
Reference
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.