švedska pop-grupa From Wikipedia, the free encyclopedia
ABBA je švedska pop-grupa, osnovana u Stockholmu 1972. Ostala je komercijalno najuspješnija švedska i jedna od najpopularnijih grupa u historiji pop-muzike. Dominirala je top-listama od 1972. do 1983. Postali su poznati nakon pobjede na Eurosongu 1974. s pjesmom "Waterloo", koja je 2005. izabrana kao najbolja pjesma u historiji tog festivala.
| ABBA | |
|---|---|
 | |
| Osnovne informacije | |
| Porijeklo | Švedska |
| Žanrovi | Pop, rock, disko |
| Karijera | 1972–1983; 2016– |
| Izdavači |
|
| Članovi |
|
Grupa je stekla međunarodnu popularnost koristeći ono što fanovi smatraju lahko pamtljivim refrenima, jednostavne tekstove, zvučne efekte (odjekivanje, phasing), te "zvučni zid" ostvaren nasnimavanjem glasova pjevačica u višestrukim harmonijama. Kako je njihova popularnost rasla, traženi su za turneje po Evropi, Australiji i Sjevernoj Americi, privlačeći gomile ljubitelja.
Ime "ABBA" potječe od prvih slova imena svakog člana grupe:
Djelomično zbog činjenice da je održavanje turneja postalo problematično, naročito za Agnethu, menadžer Stig Anderson postao je jedan od prvih koji su napravili promotivne videoisječke, koji su bili preteče današnjih spotova, kako bi povećao "izloženost" publike ABBA-inoj muzici, kao dodatak na objavljivanje studijskih albuma zbog proširivanja komercijalnog uspjeha.
Tokom postojanja grupe Fältskog i Ulvaeus bili su bračni par, a nešto kasnije i Andersson i Lyngstad. Na vrhuncu njihove popularnosti obje veze počele su zapadati u probleme, koji su prvo doveli do razvoda Fältskog i Ulvaeusa (1979), a kasnije i razvoda drugo dvoje članova (1981). Krajem 1970-ih i početkom 1980-ih ove promjene počele su se odražavati na ABBA-inoj muzici i naročito tekstovima, koji su postali introspektivniji.
ABBA je ostala trajna stavka na radijskim listama i jedna je od najprodavanijih grupa u historiji, prodavši više od 375 miliona primjeraka širom svijeta[1][2], što ih čini četvrtim najprodavanijim bendom u historiji snimljene muzike. I dalje prodaju 2-3 miliona albuma godišnje.[3] Oni su prva grupa iz zemlje izvan engleskog govornog područja koja je ostvarila stalan uspjeh na top-listama u zemljama engleskog govornog područja, uključujući Britaniju, SAD, Kanadu, Irsku, Južnoafričku Republiku, Australiju i Novi Zeland. Njihov uspjeh otvorio je vrata za mnoge druge evropske grupe. Osim što su dosegli vrhove lista u zemljama poput Meksika, Argentine, Brazila, Kolumbije i Perua, objavili su i kompilaciju njihovih hitova na španskom jeziku.
Nakon razlaza grupe Andersson i Ulvaeus postigli su uspjeh pišući pjesme za scenske projekte, dok su Lyngstad i Fältskog nastavile solo karijere s različitim uspjehom. ABBA-ina muzika ostala je konstantno popularna dok nekoliko filmova nije dodatno oživjelo interes za grupu, što je rezultiralo nastankom nekoliko tzv. tribute-bendova (bendovi nastali u počast drugom bendu koji pretežno ili isključivo sviraju muziku datog benda). Godine 1999. ABBA-ina muzika adaptirana je za uspješni mjuzikl Mamma Mia!, koji se izvodi širom svijeta i koji je 2008. dobio i filmsku verziju, koja je postala najuspješniji film na britanskim blagajnama u to vrijeme. Nastavak filma izašao je 2018. Grupa je 15. marta 2010. uvedena u Rock 'n' roll Kuću slavnih.[4]
Dana 27. aprila 2018. objavljeno je da se grupa ponovo okupila i snimila dvije nove pjesme nakon 35 godina neaktivnosti.[5][6] Voyage, njihov prvi album nakon 40 godina, objavljen je 5. novembra 2021. a praćen je serijom koncerata u kojem su se članovi ovog sastava pojavili kao virtualni avatari ("ABBA-tari"), početkom maja 2022.[7]
Kad je imao 18 godina, Benny Andersson postao je član popularne švedske pop-rock grupe The Hep Stars, koja je izvodila obrade međunarodnih hitova. Grupa je bila poznata kao "švedski Beatlesi". Andersson je svirao klavijature, a kasnije je počeo i komponirati originalne pjesme za svoj bend, od kojih su mnoge postali hitovi ("No Response" bila je na trećem mjestu top-liste u Švedskoj 1965, dok su "Sunny Girl", "Wedding" i "Consolation" zasjele na sam vrh 1966).[8] Andersson je imao i plodnu kompozitorsku saradnju s Larsom Berghagenom (prvi njihov zajednički uspjeh bila je pjesma iz 1968, "Sagan om lilla Sofi" / "Priča o maloj Sofiji"/, koja je dospjela u Svensktoppen, poznatu muzičku emisiju švedskog radija).
Björn Ulvaeus također je počeo muzičku karijeru s 18 godina (kao pjevač i gitarist), kad je predvodio The Hootenanny Singerse, popularnu švedsku folk-skiffle grupu. Ulvaeus je za svoju grupu počeo pisati pjesme na engleskom i čak imao i kratku solo karijeru. Putevi Anderssonove i Ulvaeusove grupe znali su se ponekad ukrstiti na turnejama, pa su njih dvojica u junu 1966. odlučili napisati zajedničku pjesmu. Njihov prvi pokušaj nosio je naziv "Isn't it Easy to Say", pjesma koju su poslije snimili The Hep Stars. Stig Anderson bio je menadžer The Hootenanny Singersa i osnivač muzičkoprodukcijske kuće Polar Music. On je vidio potencijal u spomenutoj saradnji, pa ih je poticao da nastave s njom. Obojica su povremeno počela svirati s grupom onog drugog i na sceni i u studiju, iako su njihovi prvi pravi zajednički hitovi nastali 1969: "Ljuva sextital" ("Sretne 60-e"), koju je snimila Brita Borg, i "Speleman" ("Violinist"), koju su snimili The Hep Stars.
Andersson je komponirao pjesmu "Hej, Clown" za Melodifestivalen 1969 (izbor švedskog predstavnika na Evroviziji); pjesma je podijelila prvo mjesto, ali je u ponovnom glasanju završila kao druga.[9] Tom prilikom Andersson se nakratko susreo sa svojom budućom suprugom, pjevačicom Anni-Frid Lyngstad, koja je, također, učestvovala na tom takmičenju. Nakon mjesec dana njih dvoje postali su par. Budući da su se njihove grupe polahko počele raspadati tokom 1969, Andersson i Ulvaeus udružili su se i 1970. snimili prvi zajednički album Lycka ("Sretno!"), na kojem su obojica pjevali originalne kompozicije. Njihove supruge često su bile prisutne u studiju i ponekad bi otpjevale prateće vokale; Fältskog je čak napisala i jednu pjesmu s njima. Ulvaeus je i dalje povremeno snimao i nastupao sa svojom grupom sve do ljeta 1974, a Andersson je učestvovao u produkciji njihovih pjesama.
Agnetha Fältskog bila je na prvom mjestu top-liste u Švedskoj kad je imala samo 17 godina i uskoro su je uočili kritičari i kompozitori kao talentiranu pjevačicu / kompozitoricu šlagerskih pjesama. Njena glavna inspiracija u ranim godinama bile su pjevačice poput Connie Francis. Zajedno s vlastitim kompozicijama, snimila je i obrade stranih hitova i izvodila ih na nastupima po švedskim narodnim parkovima (folkparker). Godine 1967. poslala je pjesmu "Försonade" ("Pomirena") na Melodifestivalen, ali je ona bila odbijena. Nakratko se prvi put susrela s Anni-Frid Lyngstad tokom TV-šoua u januaru 1968, a nekoliko mjeseci kasnije upoznala se i s Ulvaeusom na jednom koncertu. Tokom snimanja jedne specijalne emisije švedske televizije u maju 1969. ponovo se susrela s Ulvaeusom i njih dvoje vjenčali su se 6. jula 1971. Oboje se uključilo u snimanje pjesama svog partnera[10], a uskoro su čak i Andersson i Lyngstad otpjevali prateće vokale za Agnethin album iz 1970. Som jag är ("Takva kakva sam"). Godine 1973. Fältskog je nastupila kao Marija Magdalena u originalnoj švedskoj produkciji čuvene rok-opere Isus Krist superstar i dobila pozitivne ocjene. Između 1967. i 1975. izdala je pet albuma.[11]
Anni-Frid "Frida" Lyngstad nastupala je od svoje 13. godine s različitim dance-bendovima i radila uglavnom u kabare-stilu orijentiranom prema džezu. Također je osnovala vlastitu grupu: The Anni-Frid Four. U ljeto 1967. pobijedila je na nacionalnom takmičenju talenata s pjesmom "En ledig dag" ("Slobodan dan"), koja je uključena u kompilaciju Frida 1967–1972 u izdanju kuće EMI. Prva nagrada bili su ugovor za snimanje s EMI-jem i nastup uživo u najpopularnijem švedskom TV-šouu. Ovaj prvi TV-nastup, među mnogim drugima, uključen je u troiposatni dokumentarac Frida – The DVD. Lyngstad je objavila nekoliko singlova za EMI i imala mnogo hitova na švedskim top-listama. Kad je Andersson počeo producirati njene pjesme 1971, stigao je i njen prvi broj 1 singl – "Min egen stad" ("Moj vlastiti grad"), na kojem su svi budući članovi ABBA-e otpjevali prateće vokale. Lyngstad je redovno nastupala na turnejama po narodnim parkovima i pojavljivala se na radiju i televiziji. Godine 1963. nakratko se susrela s Ulvaeusom tokom takmičenja talenata, a 1968. s Agnethom Fältskog. Konačno se povezala s budućim kolegama 1969. Dana 1. marta te godine učestvovala je na Melodifestivalenu, gdje se prvi put susrela s Anderssonom. Ponovo su se sreli nekoliko sedmica poslije tokom turneje po južnoj Švedskoj i uskoro su postali par. Andersson je producirao njen singl "Peter Pan" u septembru 1969 – to je bila njena prva saradnja s Bennyjem i Björnom, koji su napisali pjesmu. Kasnije je Andersson producirao njen debitantski album Frida, koji je objavljen u martu 1971. i slavljen od kritičara. Između 1969. i 1973. nastupila je i u nekoliko kabare-predstava u Stockholmu. Nakon formiranja ABBA-e snimila je još jedan uspješan album 1975 - Frida Ensam ("Frida sama") - na kojem je bila i originalna švedska verzija pjesme "Fernando", koja je već bila veliki hit u Skandinaviji prije nego što je objavljena engleska verzija.[12]
Pokušaj kombiniranja njihovih talenata desio se u aprilu 1970, kad su parovi zajedno otišli na ljetovanje na Kipar. Ono što je počelo kao pjevanje iz zabave na plaži završilo se kao improvizirani nastup uživo pred mirovnim snagama UN-a stacioniranim na otoku. U to vrijeme Andersson i Ulvaeus snimali su već spomenuti prvi zajednički album Lycka. Fältskog i Lyngstad tokom juna otpjevale su prateće vokale na nekoliko pjesama i ideja o njihovom zajedničkom radu prerasla je u scensku izvedbu pod nazivom Festfolk (što na švedskom znači "partijaneri", ali i "zaručeni parovi"), održanu 1. novembra 1970. u Göteborgu. Kabare-šou dobio je uglavnom negativne ocjene, osim za izvedbu Anderssonovog i Ulvaeusovog hita "Hej, gamle man" ("Hej, stari čovječe"), prve pjesme iza koje stoje sva četiri buduća člana ABBA-e. Također su svirali pjesme s njihovih solističkih albuma, ali ih je mlak prijem publike uvjerio da odgode planove za zajednički rad do daljnjeg i svako se ponovo skoncentrirao na individualne projekte.
"Hej, gamle man", pjesma o starom vojniku Vojske spasa, postala je prvi hit četvorke. U potpisu su stajali Björn i Benny i pjesma je dosegla peto mjesto na listama prodaje i prvo na Svensktoppen listi, gdje je ostala 15 sedmica.
U prvoj polovini 1971. četvero umjetnika još je više radilo zajedno, pjevajući prateće vokale na pjesmama ostalih troje. Fältskog, Andersson i Ulvaeus zajedno su išli na turneje, dok je Lyngstad nastupala samostalno. Česta studijska snimanja još su više zbližila četvorku tokom ljeta.[13]
Nakon objavljivanja Anderssonovog i Ulvaeusovog albuma Lycka 1970. u Švedskoj su objavljene još dvije njihove pjesme: "Det kan ingen doktor hjälpa" ("Tu nijedan doktor ne pomaže") i "Tänk om jorden vore ung" ("Zamisli da je Zemlja mlada"), ali s uočljivo jasnim vokalima Lyngstad i Fältskog i skromnim uspjehom na top-listama.
Fältskog je objavila svoj četvrti album 1971. Andersson, Ulvaeus i Fältskog počeli su redovno nastupati zajedno po narodnim parkovima tokom ljeta te godine.
Stig Anderson bio je odlučan u namjeri da se probije na međunarodno tržište s Anderssonovom i Ulvaeusovom muzikom. "Jednog dana vas dvojica napisat ćete pjesmu koja će postati svjetski hit", prognozirao je.[14] Poticao ih je da napišu pjesmu za Melodifestivalen i nakon dvije odbijene pjesme 1971.[15] poslali su novu pjesmu, "Säg det med en sång" ("Reci to pjesmom"), za takmičenje 1972, a za izvođačicu su odabrali nadolazeću Lenu Anderson. Pjesma je osvojila treće mjesto, ohrabrivši Stiga, i postala veliki hit u Švedskoj.[16]
Prvi znaci međunarodnog uspjeha došli su kao iznenađenje kad je u martu 1972. izdavačka kuća Epic objavila njihov singl "She's My Kind of Girl" u Japanu, koji se probio među top 10 na listama. Još dva singla objavljena su u Japanu: "En Carousel"[17] ("En Karusell" u Skandinaviji, ranija verzija pjesme "Merry-Go-Round") i "Love Has Its Ways", koju su napisali s Koichijem Moritom.[18]
Ulvaeus i Andersson nastavili su s pisanjem pjesama i eksperimentirali su s novim zvukovima i vokalnim aranžmanima. U junu 1972. objavljena je "People Need Love", na kojoj su gostujući vokali bile Fältskog i Lyngstad, kojima je sada bilo dato mnogo više prostora. Stig Anderson objavio ju je kao singl, stavivši u njen potpis "Björn & Benny, Agnetha & Anni-Frid". Pjesma je došla do 17. mjesta na kombiniranim švedskim top-listama albuma i singlova, dovoljno da ih uvjeri da ima nešto u tome što rade.[19] Taj singl također je bio njihov prvi koji je dospio na neku američku top-listu (114. mjesto na Cashboxovoj i 117. na listi Record World). Tu ga je objavio Playboy Records. Međutim, prema Stigovim riječima, taj singl mogao je biti mnogo veći američki hit, ali mala izdavačka kuća kao što je bila Playboy Records nije imala dovoljno sredstava za distribuciju da udovolji potražnji za singlom od strane maloprodaje i radioprograma.[20]
Četvorka je odlučila snimiti prvi zajednički album u jesen 1972. i studijska snimanja počela su 26. septembra te godine. Žene su tog dana podijelile glavne vokale u pjesmi "Nina, Pretty Ballerina" i njihovi glasovi kombinirani u harmoniji prvi su put dali ideju četvorci o kvalitetima njihovih udruženih talenata.
Za 1973. godinu grupa i njihov menadžer Stig Anderson odlučili su još jednom pokušati na Melodifestivalenu, ovog puta s pjesmom "Ring Ring". Studijska snimanja vodio je Michael B. Tretow, koji je eksperimentirao s produkcijskom tehnikom, tzv. "zvučnim zidom", koji će postati potpuno novi ABBA-zvuk. Stig je dogovorio prijevod pjesme na engleski s Neilom Sedakom i Philom Codyjem i mislili su da će pjesma biti sigurni pobjednik, ali na samom festivalu 10. februara 1973. zauzela je treće mjesto i nikad nije otišla na međunarodno takmičenje. Ipak, ova protogrupa izdala je prvi album, nazvan Ring Ring. Album je dobro prošao, a istoimeni singl bio je hit u mnogim dijelovima Evrope, kao i u Južnoafričkoj Republici, ali Stig je osjećao da se pravi proboj može desiti samo s britanskim ili američkim hitom.[21]
Početkom 1973. Stig Anderson, umoran od dosadašnjih nezgrapnih imena grupe, počeo je i javno i privatno koristiti ime "ABBA" za četvorku. Ispočetka je to bila igra riječi, jer je "Abba" bilo ime poznate švedske kompanije za konzerviranje ribe i također akronim. Međutim, s obzirom na to da je kompanija bila nepoznata izvan Švedske, Stig je vjerovao da će ime dobro proći na međunarodnom tržištu. U jednim geteborškim novinama objavljen je konkurs kako bi se pronašlo adekvatno ime za grupu. Članovi su bili impresionirani imenima "Alibaba", "FABB" i "Baba", ali su na kraju sva ona zanemarena i u ljeto je objavljeno da je ime "ABBA" zvanično ime. Kasnije je grupa pregovarala s navedenom kompanijom o pravu korištenja imena.[22] "ABBA" je akronim tvoren od početnih slova imena članova grupe: Agnetha, Björn, Benny i Anni-Frid.[23] Prvo "B" u logo-verziji imena bilo je ogledalna slika drugog "B", tj. obrnuto, na promotivnom materijalu iz 1976. i taj je logo otad (p)ostao zaštićeni znak grupe.
Ovo ime prvi se put pojavilo na papiru na jednom listu sa snimanja u studiju Metronome u Stockholmu 16. oktobra 1973. Prvo je bilo napisano "Björn, Benny, Agnetha & Frida", ali je to precrtano i iznad toga velikim slovima stavljeno "ABBA".
Službeni logo, s podebljanim slovima fonta News Gothic, dizajnirao je Rune Söderqvist, a prvi se put pojavio na singlu "Dancing Queen" u augustu 1976, a kasnije i na svim originalnim albumima i singlovima. Ipak, ideju za službeni logo dao je njemački fotograf Wolfgang Heilemann na fotosesiji za tinejdžerski magazin BRAVO, a povodom objavljivanja pjesme "Dancing Queen". Na fotografiji je svaki član ABBA-e držao divovsko početno slovo svog imena. Nakon što su slike snimljene, Heilemann je uočio da je jedan od muškaraca držao svoje slovo obrnuto. Razgovarali su o tome i članovima se to svidjelo. Nakon izdavanja kataloga grupe, Polygram je počeo upotrebljavati varijacije službenog loga, koristeći različit font i dodavši mu krunu 1992. za prvo izdanje albuma ABBA Gold. Kad je Universal Music kupio Polygram (a time i ABBA-inog izdavača Polar Music International), kontrola nad katalogom grupe vraćena je u Stockholm. Otad je originalni logo vraćen na sva službena izdanja.
Prvi pokušaj da se plasiraju na Evroviziju bio je sa spomenutom pjesmom "Ring Ring" 1973. Zauzeli su "tek" treće mjesto na švedskom izboru pjesme. Stig je odmah počeo praviti planove za isto takmičenje sljedeće godine.
Ulvaeus, Andersson i Stig vjerovali su u mogućnost da preko Melodifestivalena i evrovizijskih takmičenja muzički svijet sazna za ABBA-u, ali i za njih pojedinačno kao kompozitore. Krajem 1973. švedska televizija pozvala ih je da pošalju pjesmu za takmičenje sljedeće godine i od nekoliko novih kompozicija četvorka je odabrala živahnu "Waterloo"; grupa je tad bila nadahnuta rastućom glam rock scenom u Engleskoj. "Waterloo" je bila pop-pjesma u otvorenom glam-stilu producirana u tehnici "zvučnog zida" Michaela B. Tretowa.
ABBA je 9. februara 1974. pobijedila na švedskom izboru za pjesmu Evrovizije i s ovim njihovim trećim pokušajem bili su daleko iskusniji i pripremljeniji za međunarodno takmičenje. Pobjeda na Evroviziji pružila je ABBA-i priliku za turneje po Evropi i nastupe u svim većim TV-šouima, a "Waterloo" se popeo na vrhove top-lista u mnogim evropskim zemljama. To je bio njihov prvibroj singl na velikim tržištima, poput britanskog, njemačkog i australskog. U Sjedinjenim Američkim Državama došao je do šestog mjesta na listi Billboard Hot 100, napravivši tako put za objavu albuma u SAD-u, kao i za njihovo prvo putovanje tamo kao grupe. Iako je to bila kratka promotivna posjeta, imali su prvi nastup u nekoj američkoj TV-emisiji – The Mike Douglas Show. Album "Waterloo" plasirao se tek na 145. mjesto na listi albuma Billboard 200, ali je dobio jednoglasne visoke ocjene od američkih kritičara: Los Angeles Times nazvao ga je "fascinantnim debitantskim albumom vrijednim pažnje koji je prilično efektivno uhvatio mainstream pop duh" te "izuzetno prijatnim i ugodnim projektom", dok ga je Creem opisao kao "savršeni spoj izvrsnih i simpatičnih kompozicija".
Njihov sljedeći singl, "Honey, Honey", bio je na 27. mjestu na američkoj listi Billboard Hot 100 i drugom mjestu u Njemačkoj. Međutim, u Ujedinjenom Kraljevstvu ABBA-in britanski izdavač Epic odlučio je ponovo objaviti remiks verziju pjesme "Ring Ring" umjesto "Honey, Honey", a obrada potonje došla je do 10. mjesta na listama (obje pjesme debitirale su na britanskim listama u razmaku od jedne sedmice). "Ring Ring" nije uspjela ući u prvih 30 u Britaniji, što je povećalo već rastuće špekulacije da je grupa jednostavno bila samo evrovizijsko "čudo od jednog hita" (one-hit wonder).
U novembru 1974. ABBA se otisnula na njihovu prvu evropsku turneju, svirajući po Danskoj, Zapadnoj Njemačkoj i Austriji. Turneja nije bila toliko uspješna koliko su se nadali jer u većini odredišta karte nisu bile rasprodane. Zbog manjka potražnje bili su čak prisiljeni otkazati nekoliko nastupa, uključujući i jedini koji su bili zakazali u Švicarskoj. Drugi dio turneje, koji je održan po Skandinaviji u januaru 1975, bio je druga priča. Svuda su nastupali pred punim tribinama i konačno su dobili prijem kakvom su težili. Nastupi uživo nastavili su se tokom ljeta 1975, kada su održali 16 koncerata na otvorenom po Švedskoj i Finskoj, privukavši veliki broj publike. Na njihovom nastupu u stokholmskom zabavnom parku Gröna Lund bilo je, prema procjeni, 19.200 ljudi.[24]
Godine 1974. objavljen je singl "So Long" u Britaniji, ali nijednom nije emitiran na Radiju 1, pa tako nije dospio ni na top-liste. U ljeto 1975. objavili su singl "I Do, I Do, I Do, I Do, I Do", koji je opet dobio malo prostora na Radiju 1, ali se ipak probio do 38. mjesta na britanskim listama. Kasnije te godine objavljivanje njihovog sljedećeg albuma ABBA i singla "SOS" vratilo ih je na liste, gdje je singl došao do šestog mjesta, a album do trinaestog. "SOS" je, također, postao njihov drugi broj 1 singl u Njemačkoj i Australiji. Uspjeh je dodatno učvrstila "Mamma Mia", koja je zasjela na vrh lista u Britaniji, Njemačkoj i Australiji u januaru 1976. U SAD-u je "SOS" došao do 10. mjesta na listi Record World top 100 i do broja 15 na listi Billboard Hot 100, dobivši usput i nagradu BMI-a za jednu od najslušanijih pjesama na američkim radiostanicama 1975.
Uspjeh grupe u SAD-u dosad je bio ograničen samo na singlove. Do početka 1976. imali su već četiri "top 30" singla u SAD-u, ali se tržište albuma pokazalo kao tvrd orah. Eponimni album ABBA proizveo je tri hita u SAD-u, ali nije otišao dalje od 165. mjesta na Cashboxovoj i 174. na listi Billboard 200. Pojavila su se mišljenja, naročito od Creema, da je u SAD-u ABBA pretrpjela "vrlo traljavu promotivnu kampanju". Grupa je, međutim, uživala u toplom prijemu američke štampe. Magazin Cashbox čak je objavio da "postoji rekurentna nit ukusa i umjetnosti svojstvena ABBA-inom marketingu, kreativnosti i prezentaciji koja kritiziranje njihovog rada čini gotovo sramotnim", dok je Creem naveo: "'SOS' je na ovom albumu okružen s toliko mnogo dobrih melodija da se razum zapanji."
U Australiji je emitiranje spotova za "I Do, I Do, I Do, I Do, I Do" i "Mamma Mia" na nacionalnoj televiziji u augustu 1975. pokrenulo ogroman interes za grupom, što je rezultiralo prvim mjestom na listama albuma i singlova, koje su držali mjesecima.
U martu 1976. grupa je izdala kompilaciju Najveći hitovi uprkos tome što su imali samo šest "top 40" hitova u Britaniji i SAD-u. Bez obzira na to album je zasjeo na prvo mjesto u Britaniji, a u SAD-u se prvi put probio među top 50, prodavši se na kraju u više od milion primjeraka. U isto vrijeme Nijemci su objavili kompilaciju Najbolje od ABBA-e, koji je, također, došao na prvo mjesto u Njemačkoj. Nekoliko mjeseci kasnije objavljen je LP Najveći hitovi, koji je, unatoč svoj sličnosti s prethodno spomenutim albumom, došao do drugog mjesta na njemačkim listama. Na njega je stavljen i novi singl, "Fernando", koji su Ulvaeus i Andersson prvo napisali na švedskom jeziku za ranije spomenuti Anni-Fridin solo album iz 1975. Frida ensam. Nakon velikog uspjeha te pjesme u Skandinaviji grupa je odlučila snimiti i verziju na engleskom. "Fernando" je osvojio svijet, zauzevši prvo mjesto na listama u najmanje 13 zemalja, uključujući Britaniju, Njemačku i Australiju, i prodan je u više od 10 miliona primjeraka.[25] U Australiji se na prvom mjestu zadržao 14 sedmica, izjednačivši se po tome sa čuvenom pjesmom Beatlesa "Hey Jude", a na listi je ostao ukupno 40 sedmica, postavši jedna od najprodavanijih pjesama svih vremena u Australiji. Iste godine grupa je dobila prvu međunarodnu nagradu: "Fernando" je izabran za najbolji studijski snimak 1975. U SAD-u je "Fernando" ušao u top 10 na Cashboxovoj listi singlova, a na Billboard Hot 100 došao je do 13. mjesta. Također je bio na prvom mjestu liste Billboard Adult Contemporary, postavši prvi ABBA-in singl na prvom mjestu bilo koje američke liste.
Njihov sljedeći album, Arrival, bestseler svuda širom Evrope i Australije, predstavljao je novi nivo i u komponiranju i u studijskom radu, dobivši frenetične kritike od britanskih muzičkih sedmičnjaka orijentiranih više prema roku, kao što su Melody Maker i New Musical Express, te uglavnom pozitivne ocjene od američkih kritičara. Hit za hitom dolazio je s ovog albuma: "Money, Money, Money", još jedan broj 1 u Njemačkoj i Australiji, i "Knowing Me, Knowing You", ABBA-in šesti uzastopni broj 1 u Njemačkoj, kao i novi broj 1 u Britaniji. Prava senzacija bila je "Dancing Queen", koja nije bila prva samo u Britaniji, Njemačkoj i Australiji nego i u SAD-u. U Južnoafričkoj Republici ABBA je postigla zapanjujući uspjeh s "Fernandom", "Dancing Queen" i "Knowing Me, Knowing You", koje su ušle među 20 najprodavanijih pjesama za 1976. i 1977. Ove potonje godine Arrival je nominiran za inauguralni BRIT Award u kategoriji "Najbolji međunarodni album godine". Dotad je ABBA bila popularna u Britaniji, većini zapadne Evrope, Australiji i na Novom Zelandu. U spomenutom dokumentarcu Frida - The DVD Lyngstad objašnjava kako su se ona i Fältskog razvijale kao pjevačice jer su ABBA-ine pjesme postajale kompleksnije kako je vrijeme prolazilo.
Njihova popularnost u SAD-u ostala je u nešto manjim razmjerima i "Dancing Queen" bio je jedini broj 1 singl na listi Billboard Hot 100 (imali su, međutim, još tri hita na prvom mjestu drugih Billboardovih lista, uključujući Billboard Adult Contemporary i Hot Dance Club Play). Ipak, Arrival je konačno postao album koji je zaista probio ABBA-u na američko tržište albuma, gdje je došao do 20. mjesta na listi Billboard 200 i dobio oznaku "zlatni" od RIAA-e (Udruženja diskografske industrije Amerike).
U januaru 1977. ABBA je krenula na turneju. Njihov status dramatično se promijenio i očito su doživljavani kao superzvijezde. Turneju su počeli nastupom u Oslu 28. januara, koji su obogatili s nekoliko scena iz mini-operete "The Girl with the Golden Hair", koju su sami napisali. Koncert je privukao ogromnu pažnju medija širom Evrope i Australije. Turneju su nastavili po sljedećim gradovima: Göteborg, Kopenhagen, Berlin, Köln, Amsterdam, Antwerpen, Essen, Hannover, Hamburg i završili su je nastupima u Manchesteru, Birminghamu, Glasgowu te s dva rasprodana nastupa u čuvenom Royal Albert Hallu u Londonu. Karte za londonske koncerte mogle su se dobiti samo prijavom putem pošte i kasnije je otkriveno da je box-office primio 3,5 miliona prijava, dovoljno da se dvorana napuni 580 puta. Uz pohvale ("ABBA je bila nevjerovatno uspješna u reprodukciji njihovih pjesama", napisao je Creem) bilo je i žalbi da je "ABBA imala dobar nastup... ali s nula osobnosti od ukupno 16 ljudi na sceni" (Melody Maker). Jedan od ta dva koncerta snimljen je kamerom kao referenca za snimanje australskog dijela turneje, što će kasnije postati ABBA: The Movie, iako se tačno ne zna koliki je dio koncerta snimljen.
Nakon evropskog dijela turneje, u martu 1977. ABBA je imala 11 koncerata u Australiji pred ukupno 160.000 ljudi. Prvi koncert, održan u Sydneyju 3. marta pred 20.000 ljudi, pokvarila je obilna kiša i Lyngstad se okliznula na sceni tokom koncerta. Međutim, svi članovi kasnije su se prisjećali ovog koncerta kao onog koji će najviše pamtiti. Po njihovom dolasku u Melbourne održan je građanski prijem u gradskoj vijećnici i članovi ABBA-e izišli su na balkon da pozdrave 6.000 entuzijastičnih ljubitelja. Tu je ABBA imala tri koncerta u Sidney Myer Music Bowlu, svaki pred 14.500 ljudi, uključujući i australskog premijera Malcolma Frasera s porodicom. Na prvom od ta tri koncerta skupilo se još 16.000 ljudi izvan ograđenog dijela kako bi ga slušali. U Adelaideu su nastupili na stadionu "West Lakes" pred 20.000 ljudi, s još 10.000 izvan stadiona. Tokom prvih pet koncerata u Perthu bilo je dojava o bombi i svako je morao biti evakuiran iz Entertainment Centrea. Putovanje je bilo praćeno masovnom histerijom i nezapamćenom medijskom pažnjom ("Švedska ABBA uzburkala je blagajne na turneji 'tamo dolje'... i medijsko pokrivanje turneje može se takmičiti s pokrivanjem nadolazeće Kraljevske turneje po Australiji", napisao je magazin Variety) i živopisno je prikazano u navedenom filmu, koji je režirao Lasse Hallström.
Australska turneja i navedeni film proizveli su i neke "nuspojave". Agnethin izgled (plavuša) dugo ju je činio "pin up" djevojkom grupe, "dodijelivši" joj ulogu koju je prezirala. Mnogi ljubitelji mislili su da takav fokus na nju odvlači pažnju od ukupnog imidža grupe i da nije bio fer prema ostalim njenim članovima, naročito prema Anni-Frid, koju su ljubitelji smatrali jednakom Agnethi, a neki su to čak smatrali osvetom protiv Anni-Frid. Tokom ovog dijela turneje Agnetha je nastupala u uskom bijelom kombinezonu, što je jedne australske novine navelo da napišu: "Agnethina stražnjica nadmašuje suhoparni šou". Kad je na pres-konferenciji upitana o ovome, odgovorila je: "Zar u Australiji nemaju stražnjice?" Anni-Frid je također prikazana u ovoj sceni, izgledajući naročito neraspoložena; to ne iznenađuje jer su fokus na Agnethu i komentari o njoj u ovom dijelu filma naročito posramljujućī.[26]
U decembru 1977. ABBA je objavila muzički i tekstualno ambicioznijeg nasljednika albuma Arrival, jednostavno nazvan The Album i to objavljivanje podudaralo se s izdavanjem ABBA: The Movieja. Iako je album bio nešto manje dobro primljen od britanskih kritičara, ipak je donio još svjetskih hitova: "The Name of the Game" i "Take a Chance on Me". Oba su zasjela na prvo mjesto britanskih lista, te na dvanaesto, odnosno treće mjesto na Billboard Hot 100 u SAD-u. Iako ova druga pjesma nije došla do vrha američkih lista, postala je ABBA-in najveći hit-singl u SAD-u i prodana je u više primjeraka od "Dancing Queen".[27] Na The Albumu je, također, bila pjesma za koju se može reći da je najkarakterističnija za ABBA-u, a to je "Thank You for the Music". Ona je objavljena kao singl u Britaniji 1983. i bila je B-strana pjesme "Eagle" u zemljama u kojima je ova potonja pjesma bila objavljena.
Do 1978. ABBA je bila megagrupa. Pretvorili su napušteno kino u muzički studio Polar, koji je bio korak ispred drugih u to vrijeme. Koristilo ga je još nekoliko grupa: pjesma "Duke" grupe Genesis i "In Through the Out Door" Led Zeppelina snimljene su u njemu. Tokom maja ABBA je otputovala na na veliku promotivnu turneju u SAD i nastupili su u TV-šouu Olivije Newton-John. Međutim, mnogo više truda uloženo je u Polar. Studijske sesije za "Summer Night City" bile su dosta naporne, ali je ta pjesma nakon objavljivanja postala još jedan važan hit. Ona je, također, pripremila ABBA-i put za proboj u disko-žanr s njihovim nadolazećim albumom.[28]
Prije nekoliko godina originalni Polar Music Studios (koji je dotad bio preimenovan u Polar Studios) zatvoren je jer je vlasnik zgrade povisio kiriju. U njoj je danas fitnes-centar, a u foajeu je postavljena manja izložba koja podsjeća da je tu nekad bio Polar (Music) Studios.
Grupa je 9. januara 1979. izvela "Chiquititu" na koncertu "Muzikom za UNICEF", održanom u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija povodom obilježavanja UNICEF-ove Godine djeteta. ABBA je donirala UNICEF-u autorska prava za ovaj svjetski hit. Singl je objavljen sljedeće sedmice i bio je na prvom mjestu top-lista u deset zemalja.
Sredinom januara 1979. Ulvaeus i Fältskog objavili su da se razvode. Vijest je izazvala veliko zanimanje medija i dovela do špekulacija o budućnosti grupe. ABBA je uvjerila štampu i ljubitelje da nastavljaju rad u grupi i da razvod neće utjecati na njih.[29] I pored toga, mediji su nastavili s pritiskom na ovu temu u intervjuima. Kako bi izbjegli medijsku buru i skoncentrirali se na komponiranje, Ulvaeus i Andersson tajno su otputovali u Nassau, glavni grad Bahama, gdje su u relativnom miru i tišini dvije sedmice pripremali pjesme za novi album u studiju Compass Point.
ABBA-in šesti album, Voulez-Vous, objavljen je u aprilu 1979, a naslovna pjesma snimljena je u čuvenom Criteria Studiosu u Miamiju, uz pomoć inženjera zvuka Toma Dowda, između ostalih. Album je zasjeo na prvo mjesto lista širom Evrope te u Japanu i Meksiku, u Kanadi i Australiji ušao je u top 10, a u SAD-u među top 20. Nijedan singl nije došao do prvog mjesta u Britaniji, ali "Chiquitita", "Does Your Mother Know", "Angeleyes" i "Voulez-Vous" nisu pale ispod četvrtog mjesta. Izuzetak je bila "I Have a Dream", dostigavši drugo mjesto u Britaniji i prvo na listi Eurochart Hot 100. U Kanadi je ta pjesma postala ABBA-in drugi broj 1 na listi RPM Adult Contemporary (prvi je bio "Fernando"). Kasnije te godine objavili su drugi kompilacijski album, Greatest Hits Vol. 2, na kojem je bila i jedna potpuno nova pjesma - "Gimme! Gimme! Gimme!", koja je došla do trećeg mjesta u Britaniji i Njemačkoj. Krajem 1970-ih u Rusiji plaćani su naftnom robom zbog embarga na rublju.[30]
ABBA je 13. septembra 1979. počela prvu (i jedinu) sjevernoameričku turneju nastupom u Northlands Coliseumu u Edmontonu pred punom dvoranom (14.000 ljudi). "Glasovi grupe, Agnethina visoka 'vatrenost', bogati niski tonovi Anni-Frid bili su izvrsni... Tehnički savršeno, melodijski korektno i uvijek u savršenom tonu... Mehki niži glas Anni-Frid i visoki Agnethini vokali bili su zapanjujući", pisao je pohvale Edmonton Journal. Tokom sljedeće četiri sedmice imali su 17 rasprodanih koncerata, 13 u SAD-u i četiri u Kanadi. Posljednji zakazani koncert na tlu SAD-a, onaj u Washingtonu, otkazan je zbog emotivnog bola koji je pretrpjela Agnetha tokom leta iz New Yorka u Boston, kada je privatni avion kojim je grupa išla upao u ekstremne vremenske uvjete i nije bio u mogućnosti sletjeti izvjesno vrijeme. Pojavili su se na sceni Boston Music Halla s kašnjenjem od 90 minuta. Turneja je završena koncertom u Torontu, u Maple Leaf Gardenu, pred 18.000 ljudi. "ABBA svira s iznenađujućom snagom i glasnoćom; ali, iako su glasni, također su i jasni, što je adekvatno za karakteristični vokalni zvuk... Svako ko je čekao pet godina da vidi ABBA-u bit će dobro zadovoljan", napisao je Record World.
Turneja je nastavljena 19. oktobra 1979. u zapadnoj Evropi, gdje su imali 23 rasprodana koncerta, uključujući šest rasprodanih večeri u londonskoj Wembley Areni.
U martu 1980. ABBA je otišla u Japan i po dolasku na međunarodni aerodrom Narita bili su opkoljeni hiljadama ljubitelja. Održali su 11 koncerata pred punim tribinama, uključujući šest nastupa u tokijskoj dvorani Budokan. Ova turneja bila je posljednja avantura "na putu" u njihovoj karijeri. Iste godine objavljen je ABBA-in sedmi album, Super Trouper, na kojem se odražavala izvjesna promjena ABBA-inog stila, s većom upotrebom sintisajzera i sve ličnijim tekstovima. Album je postavio rekord po broju prednarudžbi za bilo koji album u Britaniji nakon što je milion primjeraka bilo naručeno još prije njegovog objavljivanja. Dobra predviđanja za album pripremljena su pjesmom "The Winner Takes It All", koja je bila njihov osmi britanski broj 1 (a prvi nakon 1978). U SAD-u je taj singl dospio do osmog mjesta na listi Billboard Hot 100 i postao ABBA-in drugi broj 1 na listi Billboard Adult Contemporary. Pjesma je, navodno, napisana o bračnim problemima Ulvaeusa i Fältskog. Andersson i Ulvaeus ponovo su je snimili s nešto izmijenjenom pozadinom, koju izvodi francuska pjevačica Mireille Mathieu, krajem 1980. pod nazivom "Bravo Tu As Gagné", a francuski tekst napisao je Alain Boublil. Sljedeći singl s albuma, "Super Trouper", također je bio broj 1 u Britaniji i Njemačkoj, postavši ABBA-in deveti i posljednji britanski broj 1. Još jedan singl, "Lay All Your Love on Me", objavljen 1981. kao 12-inčna singl-ploča samo u odabranim teritorijama, uspio je doći do vrha na listi Billboard Hot Dance Club Play te sedmog mjesta u Britaniji, postavši u to vrijeme najbolje plasirana 12-inčna singl-ploča u historiji britanskih top-lista.
Također 1980, ABBA je snimila kompilaciju španskih verzija njihovih hitova, nazvanu Gracias Por La Música. Objavljena je u zemljama španskog govornog područja te u Japanu i Australiji. Album je postigao velik uspjeh i, zajedno sa španskom verzijom "Chiquitite", označio je ABBA-in prodor u Latinsku Ameriku. ABBA ORO objavljen je 1999.
U januaru 1981. Ulvaeus se vjenčao s Lenom Källersjö, a Stig je proslavio svoj 50. rođendan velikom zabavom. Za ovu priliku ABBA je snimila pjesmu "Hovas Vittne" (igra riječi – aluzija na švedski naziv za Jehovine svjedoke i Stigovo rodno mjesto Hovu) u počast njihovom menadžeru i izdali su je u samo 200 primjeraka na vinilkama koje su se dijelile gostima na zabavi. Ovaj singl postao je traženi kolekcionarski primjerak. Sredinom sljedećeg mjeseca Andersson i Lyngstad objavili su da su podnijeli zahtjeve za razvod. Pojavila se informacija da im je brak već godinama bio u problemima i da je Benny već bio upoznao drugu ženu, Monu Nörklit, kojom se oženio u novembru te godine.
Andersson i Ulvaeus pisali su pjesme u prvim mjesecima 1981, a studijska snimanja počela su sredinom marta. Krajem aprila grupa je snimila TV-specijal, Dick Cavett meets ABBA, s voditeljem američkog talk-showa Dickom Cavettom. The Visitors, ABBA-in osmi studijski album, pokazao je kompozitorsku i pjesničku zrelost i dubinu osjećaja koje nisu bile prisutne na ranijim albumima, ali držeći i dalje ABBA-u čvrsto u okvirima pop-žanra s privlačnim i lahko pamtljivim melodijama i zvukovima. Iako to nije bilo otkriveno u vrijeme objavljivanja albuma, naslovna pjesma, prema Ulvaeusovim riječima, odnosi se na tajne sastanke održane protiv odobravanja totalitarnih režima u državama pod sovjetskom dominacijom, dok ostale pjesme obrađuju teme poput neuspjelih veza, ratnih prijetnji, starenja te gubitka nevinosti. Ova promjena u sadržaju dovela je do objavljivanja albuma The Visitors, uključujući singl "One of Us", koji je bio ABBA-in deveti i posljednji broj 1 singl u Njemačkoj u decembru 1981, dok je u Britaniji došao do trećeg mjesta, a u Južnoafričkoj Republici bio je 16. i posljednji ABBA-in top 5.
Iako je u većem dijelu Evrope The Visitors bio na prvom mjestu, uključujući Britaniju i Njemačku, ipak nije bio komercijalno uspješan kao prethodni albumi, pokazavši komercijalni pad na dotad lojalnim tržištima (Francuska, Australija i Japan). Pjesma "When All is Said and Done" objavljena je kao singl u Sjevernoj Americi, Australiji i na Novom Zelandu, postavši posljednji ABBA-in top 40 singl u SAD-u (debitirao je na američkim listama 31. decembra 1981), ali i top 10 na listi US Adult Contemporary i broj 4 na listi RPM Adult Contemporary u Kanadi. Poput pjesama "The Winner Takes It All" i "One of Us", i ova se bavi bolnim iskustvom rastanka od dugogodišnjeg partnera iako na tu traumu gleda nešto optimističnije. S tada već objavljenom pričom o razvodu Anderssona i Lyngstad povećale su se špekulacije o tenzijama u grupi. U SAD-u je objavljena i naslovna pjesma posljednjeg albuma, koja je ušla u top 10 na listi Billboard Hot Dance Club Play.
U proljeće 1982. počelo je pisanje pjesama i grupa se okupila radi daljnjeg snimanja. Planovi nisu bili potpuno jasni, ali razgovaralo se o novom albumu, a predložena je i moguća manja turneja. Snimanja tokom maja i juna bila su naporna i snimljene su samo tri pjesme: "You Owe Me One", "I Am the City" i "Just Like That". Andersson i Ulvaeus nisu bili zadovoljni ishodom, pa su trake odložene na police i grupa je otišla na ljetni odmor.[31]
Kad su se početkom augusta vratili u studio, promijenili su planove za ostatak godine: dogovorili su da oko Božića objave dvostruku kompilaciju svih njihovih prošlih singlova pod nazivom The Singles: The First Ten Years. Počela su nova snimanja[32] i tokom oktobra i novembra objavljeni su singlovi "The Day Before You Came" / "Cassandra" i "Under Attack" / "You Owe Me One". A-strane ovih singlova ušle su u kompilacijski album. Nijedan od njih nije ušao u britanskih top 20 iako je "The Day Before You Came" bio među top 5 u mnogim evropskim zemljama (npr., u Njemačkoj, Nizozemskoj i Belgiji). Album je došao na prvo mjesto u Britaniji i Belgiji, ušao u top 5 u Nizozemskoj i Zapadnoj Njemačkoj te u top 20 u mnogim drugim zemljama. Posljednji singl, "Under Attack", ušao je u top 10 u tri evropske zemlje.
"I Am the City" i "Just Like That" nisu objavljene na ovom albumu singlova zbog mogućnosti da budu stavljene na sljedeći studijski album iako se to nikad nije ostvarilo. "I Am the City" na kraju je objavljena kao bonus pjesma na kompilacijskom albumu More Gold: More Hits 1993, dok je "Just Like That" reciklirana u pjesme drugih izvođača kojima su Andersson i Ulvaeus bili producenti. Dorađena verzija stihova završila je u mjuziklu Šah.[33] Refren pjesme "Just Like That" objavljen je na retrospektivnoj kompilaciji 1994. Unatoč mnogobrojnim zahtjevima fanova, Ulvaeus i Andersson još odbijaju objaviti ABBA-inu verziju ove pjesme u cijelosti iako se kompletna verzija pojavila na piratskim snimcima.
Grupa je otišla u London kako bi promovirali The Singles: The First Ten Years u prvoj sedmici novembra 1982, pojavivši se u emisijama Saturday Superstore i The Late, Late Breakfast Show. Sljedeće sedmice produžili su u Zapadnu Njemačku kako bi nastupili u Show Expressu. Dana 19. novembra ABBA se pojavila posljednji put na švedskoj televiziji u emisiji Nöjesmaskinen, a 11. decembra bio je njihov posljednji nastup ikad, koji je iz TV-studija u Stockholmu posredstvom videoveze prenošen u Britaniji u spomenutoj emisiji Noela Edmonda, The Late, Late Breakfast Show.
Andersson i Ulvaeus počeli su sarađivati s Timom Riceom početkom 1983. na pisanju pjesama za Šah, dok su se Fältskog i Lyngstad fokusirale na međunarodne solo karijere. Dok su Andersson i Ulvaeus radili na mjuziklu, daljnja saradnja s Riceom desila se na mjuziklu Abbacadabra, koji je produciran u Francuskoj za televiziju. To je bio mjuzikl za djecu u kojem je korišteno 14 ABBA-inih pjesama. Alain i Daniel Boublil, koji su napisali mjuzikl Les Misérables ("Jadnici"), bili su u kontaktu sa Stigom u vezi s ovim projektom i TV-mjuzikl emitiran je tokom božićnih praznika 1983. na britanskoj televiziji ITV. Boublil je već ranije napisao stihove za francusku verziju "The Winner Takes It All" u izvedbi Mireille Mathieu.
Lyngstad, koja se preselila u Pariz, učestvovala je u francuskoj verziji i snimila singl "Belle" ("Ljepotica") u duetu s francuskim pjevačem Danielom Balavoineom. Pjesma je bila obrada ABBA-inog instrumentala s albuma Arrival. Budući da se taj singl dobro prodao u Francuskoj, Cameron Mackintosh želio je postaviti englesku verziju tog projekta u Londonu, a stihove su s francuskog preveli David Wood i Don Black; Andersson i Ulvaeus uključili su se u projekt, napisavši još jednu novu pjesmu, "The Seeker". Premijera Abbacadabre izvedena je 8. decembra 1983. u londonskom pozorištu The Lyric Hammersmith, a prikazivao se još osam sedmica, dobivši mješovite ocjene, ali tribine su uvijek bile pune. Prikazivanje je završeno 21. januara 1984. Lyngstad je, također, bila uključena u projekt snimivši "Belle" na engleskom pod nazivom "Time" u duetu s glumcem i pjevačem B. A. Robertsonom. Singl se dobro prodao, a ovog puta producirali su ga i snimili Andersson i Ulvaeus.
Sve četvero članova imalo je posljednji javni nastup, više kao četiri prijatelja nego kao ABBA, u januaru 1986, kad su snimili spot u kojem izvode akustičnu verziju pjesme "Tivedshambo", prve koju je napisao njihov menadžer Stig Anderson za švedski TV-šou, u čast Stigovog 55. rođendana. Četvorka se dotad nije bila vidjela više od dvije godine. Iste godine privatno su nastupili na 40. rođendanu još jednog prijatelja, njihovog nekadašnjeg menadžera za turneje Claesa af Geijerstama. Otpjevali su pjesmu "Der Kleine Franz", koju su sami komponirali i koja se kasnije pojavila u Šahu. Iste godine objavljen je i album ABBA Live sa živim snimcima s turneja iz 1977. i 1979. Bili su gosti i na 50. rođendanu Görela Hansera 1999. On je bio njihov dugogodišnji prijatelj i bivši Stigov sekretar. U počast njemu ABBA je izvela švedsku rođendansku pjesmu "Med En Enkel Tulipan" ("Jednim tulipanom"), i to a cappella.[34]
Benny Andersson nekoliko je puta izvodio ABBA-ine stare pjesme. U junu 1992. on i Ulvaeus pojavili su se s U2-om na koncertu u Stockholmu, otpjevavši refren iz "Dancing Queen", a nekoliko godina kasnije, tokom posljednjeg nastupa B & B, također u Stockholmu, Andersson se pridružio ostalima za bis na klaviru. On često dodaje ABBA-ine pjesme u repertoar kad nastupa sa svojom grupom BAO. Također je svirao klavir tokom novih snimanja ABBA-inih pjesama, i to "Like an Angel Passing Through My Room" s operskom pjevačicom Anne Sofie von Otter te "When All is Said and Done" sa džez-pjevačicom Viktorijom Tolstoj, prapraunukom Lava Tolstoja. Andersson i Ulvaeus otpjevali su prvi stih "Fernanda" a cappella prilikom primanja nagrade Ivor Novello u Londonu 2002. Lyngstad je izvela i snimila a cappella verziju "Dancing Queen" sa švedskom grupom The Real Group 1993, a također je ponovo snimila "I Have a Dream" sa švicarskim pjevačem Danom Daniellom 2003.
ABBA nikad nije zvanično objavila razlaz, ali se za nju dugo smatralo da više ne postoji. Njihov posljednji javni nastup bio je 11. decembra 1982. u jednom britanskom TV-šouu (vidi poglavlje "Posljednja snimanja" iznad). Prisjećajući se pjesme "The Day Before You Came", Ulvaeus je rekao: "Možda bismo nastavili nešto duže da je ta pjesma bila broj 1."[35] U januaru 1983. Fältskog je počela sa snimanjem solističkog albuma s obzirom na to da je Lyngstad s velikim uspjehom objavila album Something's Going On nekoliko mjeseci ranije. Björn i Benny počeli su s radom na mjuziklu Šah, a ABBA je u međuvremenu stavljena u drugi plan. U intervjuima su Björn i Benny demantirali razlaz grupe ("Ko smo mi bez naših dama? Inicijali Brigitte Bardot?"), a Agnetha i Anni-Frid nastavile su tvrditi da će se ABBA okupiti za nove albume tokom 1983. i 1984. Unutrašnja neslaganja između grupe i njihovog menadžera eskalirala su i grupa je prodala svoj udio u Polar Musicu tokom 1983. Nakon ovoga četvorka se nije našla na jednom mjestu u javnosti sve do švedske premijere filma Mamma Mia 4. jula 2008. U intervjuu za Sunday Telegraph, nakon premijere, Ulvaeus i Andersson potvrdili su da nema ničega što bi ih moglo navesti da se vrate na scenu. "Nećemo se nikad više pojaviti na sceni", rekao je Ulvaeus. "Jednostavno nema motivacije da se ponovo okupimo. Novac nije faktor i voljeli bismo da nas ljudi pamte onakvima kakvi smo bili. Mladi, veseli, puni energije i ambicija. Sjećam se da je Robert Plant rekao o Led Zeppelinu da su oni sad obična grupa za obrade jer obrađuju sve vlastite pjesme. Mislim da to tačno govori o suštini stvari."[36] Međutim, 3. januara 2011. Fältskog, koja je dugo smatrana najpovučenijim članom grupe i glavnom preprekom bilo kakvom ponovnom okupljanju, spomenula je mogućnost ponovnog okupljanja za jednokratni angažman. Priznala je da još nije (bila) iznijela ideju ostalim članovima. U aprilu 2013. ponovo je izrazila nadu u ponovno okupljanje tokom intervjua za Die Zeit, rekavši: "Ako me upitaju, reći ću 'da'."[37]
U intervjuu iz maja 2013. Fältskog, tada u dobi od 63 godine, potvrdila je da se ponovno okupljanja ABBA-e nikad neće desiti: "Mislim da moramo prihvatiti da se to neće dogoditi zato što smo prestari i svako od nas ima svoj život. Previše je godina prošlo otkad smo prestali i zaista nema smisla ponovo nas okupljati." Dalje je objasnila da su članovi grupe ostali u prijateljskim odnosima: "Uvijek je lijepo vidjeti se tu i tamo i malo razgovarati i biti malo nostalgičan."[38] U intervjuu iz aprila 2014, upitana bi li se grupa mogla ponovo okupiti radi novog snimanja, Fältskog je rekla: "Teško je govoriti o tome zato što će u svim novinskim pričama onda biti: 'ABBA će snimiti još jednu pjesmu!' No, sve dok možemo pjevati i svirati, onda zašto ne? Voljela bih to, ali to je do Björna i Bennyja."[39]
Iste godine kad su članovi ABBA-e krenuli odvojenim putevima dječiji TV-mjuzikl Abbacadabra u francuskoj produkciji (koji je koristio 14 ABBA-inih pjesama) pokrenuo je novo zanimanje za ABBA-u.
Nakon pada interesa za ABBA-inu muziku u drugoj polovini 80-ih, ona je ponovo oživjela početkom 90-ih kada je britanski pop-duo Erasure objavio EP s verzijama ABBA-inih pjesama koji je zasjeo na prvo mjesto britanskih lista u proljeće 1992. Kad je grupa U2 u junu iste godine došla u Stockholm da održi koncert, odali su počast ABBA-i tako što su pozvali Anderssona i Ulvaeusa da im se pridruže na sceni za izvedbu "Dancing Queen" (svirali su klavijature i gitaru). U septembru se pojavio ABBA Gold: Greatest Hits, novi kompilacijski album, koji se vrlo dobro prodavao širom svijeta. "Dancing Queen" često je puštana na britanskim radijima tokom ljeta 1992. u pokušaju da se promovira nadolazeći album Gold, a kao rezultat toga pjesma se vratila među top 20 na britanskim listama u augustu, došavši ovog puta do 16. mjesta.
Ogroman interes za ovaj album doveo je do izdavanja More Gold: More Hits 1993.
Godine 1994. dva australska kultna filma privukla su pažnju svjetskih medija, a oba su se fokusirala na divljenje ABBA-i: The Adventures of Priscilla, Queen of the Desert (Pustolovine Priscille, pustinjske kraljice) i Muriel's Wedding (Murielino vjenčanje). Iste godine izdan je i Thank You for the Music, box set na četiri diska u kojem su sabrani svi hitovi ABBA-e i istaknute pjesme s njenih albuma, a u taj projekt bili su uključeni svi bivši članovi ABBA-e.
ABBA-u su uskoro nakon toga priznali i prihvatili drugi pjevači i grupe. Evan Dando iz The Lemonheadsa snimio je obradu pjesme "Knowing Me, Knowing You"[40], Sinéad O'Connor u duetu sa Stephenom Gatelyjem iz irske grupe Boyzone snimila je "Chiquititu", Tanita Tikaram i Blancmange odali su počast pjesmi "The Day Before You Came", Cliff Richard obradio je "Lay All Your Love on Me", dok su Dionne Warwick i Peter Cetera snimili njihovu verziju "SOS". Američki alternativni roker Marshall Crenshaw također zna ponekad na koncertima odsvirati verziju "Knowing Me, Knowing You", dok je legendarni engleski tekstopisac i kompozitor latino-popa Richard Daniel Roman priznao da je ABBA uveliko utjecala na njega. Švedski metalac Yngwie Malmsteen obradio "Gimme! Gimme! Gimme!" s nešto izmijenjenim tekstom.
Objavljena su dva kompilacijska albuma ABBA-inih pjesama: ABBA: A Tribute podudario se s 25. godišnjicom ABBA-e i na njemu je bilo 17 pjesama, od kojih su neke snimljene specijalno za ovo izdanje. U poznatije pjesme spadaju "One of Us" u izvedbi Go Westa, "Hasta Mañana" (Army of Lovers), "Lay All Your Love on Me" (Information Society), "Take a Chance on Me" (Erasure s MC Kinkyjem) i "Dancing Queen" (Anni-Fridin a capella duet s The Real Groupom). Drugi album s 12 pjesama objavljen je 1999. pod nazivom ABBAMANIA, od kojeg je prihod išao u dobrotvorne svrhe za Youth Music u Engleskoj. Na albumu su bile sve nove obrade: "Money, Money, Money" u izvedbi grupe Madness, "Voulez-Vous" (Culture Club), "The Winner Takes It All" (The Corrs), "Lay All Your Love on Me" i "I Know Him So Well" (Steps), te "Thank ABBA for the Music", koju je zajedno izvelo nekoliko umjetnika i koja je tako izvedena i na dodjeli Brit Awardsa iste godine.
U Švedskoj je rastuće vrednovanje Anderssonovog i Ulvaeusovog muzičkog naslijeđa rezultiralo B & B koncertima 1998. To su bili koncerti u počast dvojici kompozitora na kojima su učestvovali švedski pjevači koji su s njima sarađivali tokom godina i na kojima su izvodili ne samo pjesme iz godina ABBA-e nego i hitove iz 1960-ih i one iz vremena nakon razlaza ABBA-e. Koncerti su bili veoma uspješni, izdani su na CD-u i kasnije su održavani po Skandinaviji, a dva puta čak i u Pekingu.
Godine 2000. članovi ABBA-e navodno su odbili ponudu od približno milijardu američkih dolara za njihovo ponovno okupljanje i turneju koja bi se sastojala od 100 koncerata.[41]
Za polufinalnu večer Eurosonga 2004. održanog u Istanbulu 30 godina nakon ABBA-ine pobjede u Brightonu svi članovi ABBA-e pojavili su se u specijalnom humorističkom videu nazvanom Naš posljednji video ikad, koji je prikazan u pauzi takmičenja. Svaki od članova imao je kratku kameo ulogu, a u videu su se još pojavili i Cher, poznati engleski glumac-komičar Rik Mayall te čak i Eddie iz Iron Maidena. Video nije uključen u službeni DVD s takmičenja nego je izdan posebno i preimenovan u Posljednji video na zahtjev članova ABBA-e.
Godine 2005. svi članovi pojavili su se na stokholmskoj premijeri mjuzikla Mamma Mia![42]
Zbog velikog uspjeha ovog mjuzikla širom svijeta, kao i istoimenog filma iz 2008, s Pierceom Brosnanom i Meryl Streep u glavnim ulogama, postoji veliki interes za ABBA-inu muziku.
Članovi su se opet okupili 4. jula 2008. na švedskoj premijeri navedenog filma. To je bio tek drugi put da se sve četvero pojavilo zajedno u javnosti nakon 1986.[43]
Kompilacijski album Greatest Hits, objavljen 1992, peti put se vratio na prvo mjesto britanskih lista 3. augusta 2008.[44] 14. augusta zvučna podloga iz filma Mamma Mia! došla je na prvo mjesto Billboardove liste u SAD-u. Dok je ABBA bila zajedno, najviša pozicija na američkim listama albuma koju su ikad dosegli bila je 14. mjesto. U novembru 2008. svih osam albuma, zajedno s devetim, koji je sastavljen od rijetkih pjesama, izdani su kao ABBA: The Album. Bio je hit na nekoliko lista, došavši do četvrtog mjesta u Švedskoj i među top 10 u još nekoliko evropskih zemalja.
Godine 2008. Sony Computer Entertainment Europe, u saradnji s Universal Music Group Sweden AB, izdao je muzičku videoigru SingStar ABBA za konzole PlayStation 2 i PlayStation 3 kao dio serijala muzičkih videoigara SingStar. U igri je 20 ABBA-inih pjesama na PS2 i 25 na PS3, od kojih su većina broj 1 hitovi.
Agnetha i Anni-Frid pojavile su se 22. januara 2009. zajedno na dodjeli švedske muzičke nagrade "Rockbjörnen", koju su primile za životno djelo, i dale intervju na sceni; izrazile su zahvalnost na počasnoj nagradi i zahvalile se svojim ljubiteljima.
PRS for Music objavio je 25. novembra iste godine da je bitanska publika izabrala ABBA-u za grupu za koju bi najviše voljela da se ponovo okupi.[45]
U izložbenom centru Earl's Court u Londonu 27. januara 2010. postavljena je putujuća izložba u 25 prostorija pod nazivom "ABBAWORLD". Izložba uključuje interaktivne i audiovizualne aktivnosti. Prema zvaničnom veb-sajtu, članovi ABBA-e "odobrili su i potpuno podržali" tu izložbu.[46][47]
Ubisoft je 15. novembra 2011. objavio plesnu videoigru ABBA: You Can Dance za Wii.[48]
U januaru 2012. Universal Music najavio je ponovno izdanje ABBA-inog posljednjeg albuma The Visitors, s prethodno nikad poslušanom pjesmom "From a Twinkling Star to a Passing Angel".[49]
Knjiga ABBA: The Official Photo Book izdana je početkom 2014. kako bi se obilježila 40. godišnjica ABBA-ine pobjede na Evroviziji. Knjiga otkriva da je jedan od razloga za ekstravagantne kostime u kojima je grupa nastupala bilo to što su tadašnji švedski porezni zakoni dozvoljavali da se troškovi za drečave kostime koji nisu bili prikladni za svakodnevnu upotrebu odbiju od poreza.
Nastavak filma Mamma Mia! iz 2008, Mamma Mia! Here We Go Again, pušten je u kina 20. jula 2018.[50]
U junu 2017. kod dvorane Brighton Dome postavljena je spomen-ploča u znak sjećanja na ABBA-inu pobjedu na Evroviziji 1974.[51]
Svi članovi grupe pojavili su se u javnosti 20. januara 2016. na Mamma Mia the Partyju u Stockholmu.[52][53]
Također su se pojavili 6. juna 2016. u Berns Salongeru u Stockholmu na privatnoj zabavi, u znak proslave 50. godišnjice prvog susreta Anderssona i Ulvaeusa. Fältskog i Lyngstad otpjevale su ABBA-inu pjesmu "The Way Old Friends Do"[54] prije nego što su im se na sceni pridružili Andersson i Ulvaeus.
Britanski menadžer Simon Fuller objavio je u izjavi u oktobru 2016. da će se grupa ponovo okupiti zbog rada na novom "digitalnom zabavnom iskustvu".[55] U tom projektu članovi grupe bit će u hologramskim oblicima zasnovanim na njihovoj turneji s kraja 1970-ih, a sve bi trebalo biti pokrenuto do proljeća 2019.[56] Članovi grupe objavili su 27. aprila 2018. da su snimili dvije nove pjesme, "I Still Have Faith in You" i "Don't Shut Me Down", koje su trebale biti izvedene u TV-specijalu krajem te godine.[57][58][59] Ipak, u septembru iste godine Ulvaeus je izjavio da nove pjesme i spomenuti TV-specijal, sada pod nazivom ABBA: Thank You for the Music, An All-Star Tribute, neće biti objavljeni prije 2019. U januaru 2019. otkriveno je da pjesme neće biti objavljene prije ljeta. Andersson je nagovijestio i moguću treću pjesmu.[60]
U junu iste godine Ulvaeus je objavio da će prva nova pjesma i video s ABBA-tarima biti objavljeni u novembru. Tri mjeseca kasnije u jednom intervjuu rekao je da je broj novih pjesama sada pet[61] i da će biti objavljene 2020. Početkom 2020. Andersson je potvrdio da je plan da pjesme budu objavljene u septembru te godine.[62]
U aprilu 2020. Ulvaeus je dao još jedan intervju, rekavši da je zbog pandemije COVID-a 19 projekt s avatarima pomaknut za šest mjeseci. Zaključno s 2020. godinom, ženski dio grupe snimio je vokale za pet od osam originalnih pjesama koje je Andersson napisao za novi album, a o objavljivanju videa s još neviđenom tehnologijom, koja košta 15 miliona £, još je trebalo donijeti odluku.[63][64] U julu 2020. Ulvaeus je rekao podcasteru Geoffu Lloydu da je objavljivanje novih ABBA-inih snimaka odgođeno za 2021.[65]
Dana 22. septembra 2020. svi članovi grupe okupili su se u Ealing Studiosu u Londonu kako bi nastavili s radom na projektu s avatarima i snimanjem za turneju. Ulvaeus je rekao da će turneja s avatarima biti zakazana za 2022. s obzirom na to da je priroda te tehnologije složena.[66] Upitan hoće li nove snimke definitivno biti objavljene 2021, odgovorio je: "Bit će nove muzike ove godine, to je definitivno; više nije pitanje kad bi se moglo dogoditi, dogodit će se."[67] Dana 26. augusta 2021. pokrenut je novi sajt, pod naslovom ABBA Voyage,[68] a posjetiocima je ponuđeno da se pretplate "kako bi bili prvi u redu da čuju više o ABBA Voyageu". Istovremeno sa sajtom pokrenuti su i novi nalozi ABBA Voyagea na društvenim mrežama,[69][70][71] a po Londonu su se počeli pojavljivati plakati[72][73] s datumom "02.09.21", što je dovelo do očekivanja onoga što će biti objavljeno tog dana.[74] Dana 29. augusta grupa se zvanično pridružila TikToku videom na kojem Andersson svira "Dancing Queen" na klaviru,[75] a mediji su izvijestili da će novi album biti najavljen 2. septembra.[76] Tog dana otkriveno je da će Voyage, njihov prvi album u 40 godina, biti objavljen 5. novembra 2021. te da će ABBA Voyage, serija koncerata u Londonu s digitalnim avatarima članova ABBA-e i pratećim bendom, početi u maju 2022.[77][78]
Vijest o novom albumu popraćena je objavljivanjem dva prethodno najavljena singla "I Still Have Faith in You" i "Don't Shut Me Down".[79] Video za pjesmu "I Still Have Faith in You", sa snimcima sa starih koncerata grupe i prvim uvidom u "ABBA-tare", sakupio je više od milion pregleda u prva tri sata nakon objavljivanja.[80]
U oktobru 1984. Andersson i Ulvaeus, u saradnji s tekstopiscem Timom Riceom, objavili su dvostruki album vezan za mjuzikl Šah. Singlovi "One Night in Bangkok" (s vokalima Murrayja Heada) i "I Know Him So Well" (duet Barbare Dickson i Elaine Paige, a kasnije su pjesmu odvojeno snimile Barbra Streisand i Whitney Houston) bile su veoma uspješne. U maju 1986. održana je premijera mjuzikla u londonskom West Endu, a prikazivanje se nastavilo još gotovo tri godine. Na Broadwayu je ono počelo u aprilu 1988, ali je nakon dva mjeseca obustavljeno zbog loših kritika. U Stockholmu su 2003. kompozitori na scenu postavili 'Chess' på svenska ('Šah' na švedskom) s nešto novog materijala, uključujući pjesme "Han är en man, han är ett barn" ("On je čovjek, on je dijete") i "Glöm mig om du kan" ("Zaboravi me ako možeš").
Njihovo djelo Kristina från Duvemåla, švedski epski mjuzikl, premijerno je izvedeno u Malmöu oktobra 1995. Režirao ga je Lars Rudolfsson, a zasnovan je na tetralogiji Emigranti švedskog pisca Vilhelma Moberga. Mjuzikl se u Stockholmu prikazivao pet godina i već znatno vrijeme u razvoju je i engleska verzija. Pojavile su se neke vijesti da je brodvejska produkcija ovog mjuzikla trenutno u najranijim fazama razvoja.
Od 1983, osim Šaha i Kristine, Andersson je nastavio pisati pjesme s Ulvaeusom. Bili su producenti dva pop-albuma na engleskom jeziku švedskog dua Gemini 1985. i 1987. Iste godine Andersson je objavio i svoj prvi solo album za vlastitu etiketu, Mono Music, nazvan "Klinga mina klockor" ("Zazvoni mojim zvonima"), potpuno novi materijal nadahnut švedskom narodnom muzikom, iza kojeg je slijedio još jedan, nazvan November 1989.
U 1990-ima Andersson je pisao muziku za popularni švedski kabare kvartet Ainbusk Singers, podarivši im dva hita: "Lassie" i "Älska mig" ("Vòli me!"), a kasnije je producirao album na engleskom jeziku članice kvarteta Josefin Nilsson pod nazivom Shapes, s potpuno novim materijalom u čijem su potpisu stajali on i Ulvaeus. Andersson je redovno pisao muziku i za filmove (najpoznatiji je Pjesme s drugog sprata Roya Anderssona). Godine 2001. Benny je osnovao vlastiti bend, BAO, koji je objavio tri uspješna albuma (2001, 2004. i 2007). On se razlikuje od drugih i po najdužem boravku na listi Svensktoppen švedskog radija; pjesma "Du är min man" ("Ti si moj čovjek"), koju izvodi Helen Sjöholm, provela je 278 sedmica na njoj između 2004. i 2009. U oktobru 2007. sa svojim bendom objavio je treći album, BAO 3, s novim materijalom i vokalnim solistima Helen Sjöholm i Tommyjem Körbergom, a također je nastupio pred punim tribinama (14.000 ljudi) na dva najveća švedska koncertna odredišta u oktobru i novembru 2007.
Ulvaeus nije svirao na sceni još od vremena ABBA-e, ali se 16. jula 2005. sastao sa članovima svog prvog benda, The Hootenanny Singers, na muzičkom festivalu u njegovom rodnom gradu Västerviku, otpjevavši njihov hit "Marianne" iz 1966.
On i Andersson duboko su uključeni u svjetske produkcije mjuzikla Mamma Mia!, zajedno s Lyngstad, koja dolazi na premijere. Također su bili uključeni u produkciju uspješne filmske verzije mjuzikla, koja se pojavila u kinima u julu 2008. Andersson je producirao muziku za film koristeći mnoge muzičare koje je ABBA koristila na albumima i turnejama, a imao je i kameo ulogu u filmu kao "ribar" pijanist u sceni sa "Dancing Queen", dok se Ulvaeus pojavljuje kao grčki bog koji svira liru tokom odjavne špice.
Andersson i Ulvaeus kontinuirano komponiraju nove materijale; najnovije što su uradili jest naslovna pjesma za Anderssonov prvi međunarodni album The Benny Andersson Band – The Story of a Heart, objavljen u julu 2009. Album je kompilacija 14 pjesama s Anderssonovih pet albuma na švedskom jeziku, uključujući pet pjesama koje su sad snimljene na engleskom, a nova naslovna pjesma premijerno je izvedena 25. maja u emisiji Ken Bruce Show Monday na BBC 2. Švedska verzija, "Sommaren Du Fick" ("Ljeto koje imaš"), objavljena je u Švedskoj prije engleske verzije s vokalima Helen Sjöholm. U proljeće 2009. Andersson je objavio i singl koji je snimilo osoblje u njegovom privatnom stokholmskom hotelu Rival, nazvan "2nd Best to None", uz koji je snimljen i video koji pokazuje osoblje na poslu. Godine 2008. napisali su pjesmu za švedsku pjevačicu Sisselu Kyle pod nazivom "Jag vill bli gammal" ("Želim ostarjeti") za njen scenski šou u Stockholmu Your Days Are Numbered. Ulvaeus je, također, napisao stihove za ABBA-in instrumental "Arrival" iz 1976. za obrađenu verziju u izvedbi Sarah Brightman za njen album Winter Symphony iz 2008. Novi engleski stihovi napisani su i za Bennyjevu pjesmu "Innan Gryningen" ("Prije zore") iz 1999, tada poznatu i pod nazivom "Millennium Hymn"; pjesmu je pod naslovom "The Silence of the Dawn" uživo izvela Barbara Dickson, ali još nije snimljena i objavljena. Godine 2007. napisali su pjesmu "Han som har vunnit allt" ("Onaj koji je osvojio sve") za glumca i pjevača Andersa Ekborga.
Ulvaeus je napisao i engleski tekst za dvije starije pjesme s Anderssonovih solističkih albuma: "After the Rain" ("Efter Regnet", 1987) za Anne Sofie von Otter za njen album u počast Anderssonu I Let the Music Speak i "I Walk with You, Mama" ("Stockholm by Night", 1989). Dickson je snimila (ali ne još i objavila) Anderssonovu i Ulvaeusovu pjesmu "The Day The Wall Came Tumbling Down". Zaključno s oktobrom 2012, Ulvaeus je spomenuo pisanje novog materijala s Anderssonom za BAO-ovo božićno izdanje. Andersson (s Kristinom Lugn i Larsom Rudolfssonom) komponirao je muziku za malo poznati mjuzikl na švedskom jeziku Hjälp Sökes ("Traži se pomoć"), čija je premijera bila u februaru 2013. Andersson je napisao i muziku za dokumentarni film o Olofu Palmeu, ponovno snimivši kompoziciju "Sorgmarsch" ("Pogrebna pjesma").
I jedna i druga nastavile su solo karijere na međunarodnoj sceni nakon razlaza ABBA-e. Godine 1982. Lyngstad je odabrala pjevača i bubnjara grupe Genesis Phila Collinsa za producenta njenog već spomenutog albuma Something's Going On, a u jesen te godine pojavio se hit i spot "I Know There's Something Going On". Singl je došao na prvo mjesto lista u Francuskoj (gdje je ostao pet sedmica), Belgiji, Švicarskoj i Kostarici. U Austriji, Nizozemskoj, Norveškoj, Švedskoj i Poljskoj bio je broj 3, a top 10 u Njemačkoj, Italiji, Južnoafričkoj Republici i Finskoj. U SAD-u je došao do 13. mjesta. Prodan je u 3,5 miliona primjeraka širom svijeta i najprodavaniji je singl nekog od članova ABBA-e nakon njenog razlaza. Album je prodan u milion i po primjeraka u svijetu.[81] Švedska televizija dokumentirala je ovaj historijski događaj snimivši cijeli proces snimanja. Rezultat je bio jednosatni TV-dokumentarac s intervjuima s Lyngstad, Collinsom, Ulvaeusom, Anderssonom, kao i sa svim muzičarima. Ovaj film i promotivni spotovi s albuma uključeni su u Frida – The DVD.
Njen drugi solistički album nakon ABBA-e bio je eksperimentalni Shine, čiji je producent bio Steve Lillywhite. Shine je snimljen u Parizu i objavljen 1984. Dospio je među top 10 albuma u Švedskoj, Norveškoj i Belgiji, te među top 20 u Nizozemskoj. Vodeći singl bila je naslovna pjesma "Shine". Ovaj album bio je njen posljednji prije 12-godišnje pauze. Na njemu je bila i "Slowly", posljednja pjesma kompozitorskog dvojca Andersson–Ulvaeus koju je snimila jedna od bivših pjevačica ABBA-e. Promotivni spotovi i isječci iz Shinea također su uključeni u Frida - The DVD.
Fältskog je 1983. objavila album Wrap Your Arms Around Me, na kojem je bio singl "The Heat is On", koji je bio hit u Skandinaviji i Evropi, dok je naslovna pjesma došla do drugog mjesta lista u Južnoafričkoj Republici. U SAD-u je Fältskog imala Billboard Top 30 hit "Can't Shake Loose". U Evropi je naslovni singl bio još jedan od uspješnih, došavši na prvo mjesto u Belgiji i Danskoj, zatim do top 5 u Švedskoj i Nizozemskoj te do top 20 u Njemačkoj i Francuskoj. Album je prodan u 1,2 miliona primjeraka u svijetu.[82]
Drugi solistički album Fältskog nakon ABBA-e bio je Eyes of a Woman, objavljen u martu 1985. Došao je do drugog mjesta u Švedskoj i dosta dobro prošao u ostatku Evrope. Prvi singl s njega, "I Won't Let You Go", napisala je sama Fältskog. U novembru 1987. objavila je i treći solistički album pod nazivom I Stand Alone, čiji je producent bio Peter Cetera (na njemu je bio i Billboard Adult Contemporary duet s Ceterom "I Wasn't the One"), kao i singlove s evropskih lista, "The Last Time" i "Let It Shine". Album je dosta dobro prodan u Švedskoj, gdje je proveo osam sedmica na prvom mjestu. Međutim, kasnije te godine Fältskog se povukla iz javnog života i obustavila karijeru na duže vrijeme. Godine 1996. objavila je autobiografiju, As I Am, i kompilacijski album s njenim solističkim hitovima, kao i nekim ABBA-inim klasicima. Godine 2004. uspješno se vratila pjevanju objavivši od kritike hvaljeni album My Colouring Book, koji se odmah probio na prvo mjesto u Švedskoj (dosegnuvši trostruki platinasti status), zatim na šesto mjesto u Njemačkoj i 12. u Britaniji, osvojivši srebrenu nagradu i dosegnuvši zlatni status u Finskoj. "If I Thought You'd Ever Change Your Mind" (obrada pjesme Cille Black iz 1960-ih) postao je najveći solistički hit Fältskog u Britaniji, došavši do 11. mjesta. U Švedskoj je došao do broja 2 i bio je hit u Skandinaviji i Evropi. Objavljen je i sljedeći singl, "When You Walk in the Room", koji došao do 34. mjesta u Britaniji. U januaru 2007. uživo je na sceni otpjevala duet s Tommyjem Körbergom na zabavi nakon posljednjeg prikazivanja mjuzikla Mamma Mia! u Stockholmu na kojoj su bili prisutni i Andersson i Ulvaeus.
U maju 2013. Fältskog je objavila album A pod etiketom Universal Internationala. U promotivnom intervjuu objasnila je da album nije bio planiran i da je, nakon što je čula prve tri pjesme, osjetila da "mora to uraditi [snimiti taj album]". Također je otkrila da je završila lekcije pjevanja prije snimanja albuma s obzirom na to da je osjećala da joj je grlo bilo "malo zahrđalo". Izjavila je da neće preduzimati nikakve turneje ili nastupe uživo kako bi promovirala album, objasnivši: "Nisam više toliko mlada. Nemam energije raditi to, a ne želim ni putovati previše." Naslov albuma osmislio je produkcijski tim u studiju.[83] A se pokazao uspješnim nakon objave, dospjevši među top 10 u mnogim evropskim zemljama, uključujući Njemačku, Švedsku i Ujedinjeno Kraljevstvo (gdje je dosegao broj 6, što je najbolji plasman nekog njenog solističkog albuma do danas) te Australiju.
Godine 1992. Lyngstad je zamoljena i izabrana da bude predsjedavajuća ekološke organizacije Artister för miljön (Umjetnici za životnu sredinu) u Švedskoj. Prihvatila je tu poziciju i na njoj je bila do 1995. Kako bi označila svoje zanimanje za ekologiju, snimila je pjesmu Juliana Lennona "Saltwater" i uživo je izvela u Stockholmu. Organizirala je i finansirala ljetne kampove za siromašnu djecu u Švedskoj, s fokusom na ekološke teme. Ova aktivnost u organizaciji dovela ju je do odluke da opet počne snimati. Album Djupa andetag ("Duboki uzdasi") objavljen je krajem 1996. i postigao ogroman uspjeh u Švedskoj (prvo mjesto) i Skandinaviji. Tekst jednog singla s ovog albuma, "Även en blomma" ("Čak i cvijet"), bavi se ekološkim temama. Godine 2004. snimila je pjesmu "The Sun Will Shine Again", napisanu specijalno za nju, a objavila ju je s bivšim članom Deep Purplea Jonom Lordom. Njih dvoje imali su nekoliko TV-nastupa s ovom pjesmom u Njemačkoj. Lyngstad živi povučeno, ali se povremeno pojavi na zabavi ili u dobrotvornoj funkciji. Dana 26. augusta 1992. udala se za princa Heinricha Ruzza Reussa von Plauena, iz njemačke porodice Reuss. Von Plauen je umro od limfoma u 49. godini. Osim gubitka muža, godinu ranije doživjela je još jedan težak udarac sudbine kad joj je u saobraćajnoj nesreći poginula kćerka Lise-Lotte.
Dana 15. novembra 2005, povodom 60. rođendana Lyngstad, Universal Records izdao je Frida Box Set, koji se sastoji od solističkih albuma koje je snimila za Polarovu etiketu, uz već spomenuti troiposatni dokumentarac Frida – The DVD. Na tom DVD-u, koji obuhvata cijelu njenu pjevačku karijeru, gledaoce kroz godine vodi lično Lyngstad: od njenog TV-debija u Švedskoj 1967. do TV-nastupa u Njemačkoj 2004, kad je s Lordom otpjevala "The Sun Will Shine Again". U setu su i mnogi rijetki isječci, a svaku izvedbu objašnjava sama Lyngstad. Intervju s njom snimljen je u Švicarskim Alpama u ljeto 2005.
Lyngstad se vratila u studio 2010. kako bi snimila vokale za pjesmu Cata Stevensa "Morning Has Broken" za album Reconnection švedskog gitarista Georga Wadeniusa. Taj album, na kojem su sarađivali i drugi vokalni izvođači, dostigao je broj 17 u Švedskoj.[84]
Godine 2018. Lyngstad i višestruki osvajač Grammyja, džez-trubač Arturo Sandoval, objavili su obradu ABBA-ine pjesme "Andante, Andante" kao singl, koji je uvršten i na Sandovalov album Ultimate Duets.
ABBA je 15. 3. 2010. primljena u Rock 'n' roll Kuću slavnih, a "uveli" su ih članovi Bee Geesa Barry i Robin Gibb. Ceremonija je održana u hotelu "Waldorf Astoria" u New Yorku. ABBA-u su predstavljali Lyngstad i Andersson.[85]
Između 1974. i 1982. godine 14 ABBA-inih singlova došlo je među top 40 na listama Billboard Hot 100 i Cashbox Top 100, 10 od njih ušlo je u top 10 na obje liste, a "Dancing Queen" bila je na njihovom vrhu. "Fernando" i "SOS" nisu se uspjeli probiti u top 10 na Billboard Hot 100, ali im je to uspjelo na listama Cashbox Top 100 ("Fernando") i Record World ("SOS").
Također su imali 12 top 20 singlova na listi Billboard Adult Contemporary, a dva od njih došla su do samog vrha ("Fernando" i "The Winner Takes It All"). "Lay All Your Love on Me" bio je ABBA-in četvrti broj 1 singl na nekoj od Billboardovih lista (tačnije, na listi Hot Dance Club Play). "Dancing Queen" i "Take a Chance on Me" dobile su zlatni status (prodane u više od milion primjeraka) od RIAA-e.
Devet ABBA-inih albuma probilo se među top 100 na listi Billboard 200, a sedam od njih ušlo je u top 50. Četiri od njih došla su među top 20, a najvišu poziciju zauzeo je ABBA: The Album (14. mjesto). Pet albuma dobilo je zlatni status od RIAA-e (prodani u više od 500.000 primjeraka), a tri od njih platinasti (više od milion prodanih). Kolekcija Greatest Hits, objavljena u SAD-u 1993, postala je šestostruki platinasti bestseler i došla na prvo mjesto liste Bilboard Top Pop Catalog Albums (zauzela je i 11. mjesto na listi Billboard Comprehensive Albums).
ABBA je bila naširoko poznata po živopisnim i trendseterskim kostimima koje su nosili. Spotovi koji su pratili neke od njihovih najvećih hitova često se navode među najranijim primjerima žanra. Većinu njihovih spotova (kao i ABBA: The Movie) režirao je Lasse Hallström, koji je kasnije snimio filmove Moj život kao psa, Kućna pravila i Čokolada.
ABBA je snimala spotove jer su njihove pjesme bile hitovi u mnogo zemalja i lična pojavljivanja nisu uvijek bila moguća. Razlog je bilo i smanjivanje broja putovanja, naročito u zemlje za koje su letovi bili jako dugi. Fältskog i Ulvaeus imali su dvoje male djece i Fältskog, koja je imala i strah od letenja, nije bila baš voljna ostavljati djecu na toliko dugo vremena. ABBA-in menadžer Stig Anderson shvatio je potencijal prikazivanja jednostavnog videospota na televiziji kako bi singl ili album stekao publicitet, omogućujući tako brže "izlaganje" publici nego što bi to bilo odlaskom na turneju. Neki od ovih spotova postali su klasici zbog kostima iz ere 1970-ih i ranih videoefekata, kao što su grupiranje članova u različitim kombinacijama parova, pokrivanje profila jednog pjevača krupnim kadrom lica drugog pjevača ili kontrastiranje jednog člana grupe u odnosu na drugog.
Godine 1976. ABBA je učestvovala u reklamnoj kampanji kompanije Matsushita Electric Industrial (današnji Panasonic Corporation) koja je kreirana kako bi se promovirao brend "National". Kampanja je u početku bila namijenjena za australsko tržište, gdje je "National" bio osnovni brend koji je koristila kompanija Matsushita, koja još nije bila uvela brend "Panasonic" u Australiju unatoč njegovoj raširenoj upotrebi u drugim dijelovima svijeta, npr., u SAD-u. Međutim, kampanja je emitirana i u Japanu. Urađeno je pet reklama, svaka u trajanju približno jedne minute i u svakoj je korištena pjesma "National Song", koju je (u reklami) pjevala ABBA. Pjesma je koristila melodiju i instrumentalni aranžman "Fernanda" prilagođene novim stihovima, koji su promovirali "National", te radeći s nekoliko slogana koje je "National" upotrebljavao u reklamiranju.[86]
Godine 2008. američki senator John McCain želio je koristiti ABBA-inu muziku u svojoj predsjedničkoj kampanji, ali su članovi grupe to odbili.[87]
U septembru 2010. Andersson i Ulvaeus kritizirali su desničarsku Dansku narodnu stranku (DF) zbog korištenja ABBA-ine pjesme "Mamma Mia" (s nešto izmijenjenim stihovima) na svojim skupovima. Grupa je zaprijetila tužbom tvrdeći da nikad nisu dozvolili upotrebu njihove muzike u političke svrhe i da apsolutno nisu zainteresirani da podrže DF. Njihov izdavač Universal Music kasnije je objavio da neće biti preduzete nikakve pravne akcije jer je postignut dogovor o spornoj stvari.[88]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
