Glumac

Glumac ili glumica je osoba koja tumači lik u produkciji.^[1] Taj se izraz obično odnosi na ljude koji glume u filmskoj industriji, na televiziji, u pozorištu ili na radiju, a ponekad se koristi i za ulične zabavljače. Osim igranja dramskih uloga, glumci mogu i pjevati, plesati, raditi samo na radiju ili "posuđivati glas".Glumac nastupa "lično" u tradicionalnom mediju pozorišta ili u modernim medijima kao što su film, radio i televizija. Grčki izraz za glumca (grčki: ὑποκριτής doslovno "onaj koji odgovara").^[2] Glumčeva interpretacija uloge – umjetnosti glume – odnosi se na odigranu ulogu, bilo da se zasniva na stvarnoj osobi ili izmišljenom liku. Ovo se također može smatrati "ulogom glumca", koja je tako nazvana zbog svitaka koji se koriste u pozorištima. Interpretacija se javlja čak i kada glumac "igra sebe", kao u nekim oblicima eksperimentalne izvedbene umjetnosti.

David Garrick na pozornici predstaveRichard III

Nekada su u staroj Grčkoj i srednjem vijeku, te u Engleskoj u vrijeme Williama Shakespearea, samo muškarci mogli glumiti, a ženske uloge su uglavnom igrali muškarci ili dječaci.^[3] Iako je Stari Rim dopuštao ženske scenske izvođačice, samo maloj manjini njih su date uloge. Italijanska commedia dell'arte je, međutim, dozvolila profesionalnim ženama da nastupaju rano; Lucrezia Di Siena, čije je ime na glumačkom ugovoru od 10. oktobra 1564, pominje se kao prva italijanska glumica poznata po imenu, s Vincenzom Armani i Barbarom Flaminijom kao prvim primadonama i prvim dobro dokumentiranim glumicama u Italiji (i u Evropi).^[4] Nakon engleske restauracije 1660, žene su se počele pojavljivati ​​na pozornici u Engleskoj. U moderno doba, posebno u pantomimi i nekim operama, žene povremeno igraju uloge dječaka ili mladića.^[5]

Historija

Prvim zablježenim glumcem se smatra Grk Tespis, koji je 530. p. n. e. izašao na scenu Dionisovog Teatra i postao prva osoba koja je izgovorila tekst kao lik u predstavi. Zbog Tespisa, glumci su u to doba nazivani tespijanci.

Do 17. vijeka samo su se muškarci bavili glumom. U starom i srednjem vijeku, smatralo se nedostojnim i sramotnim da žena izađe na pozornicu. Prva žena je glumila u predstavi u Veneciji u 17. vijeku.

Glumci Jim Brochu i Steve Schalchlin

Također pogledajte

• Oskar za najboljeg glavnog glumca
• Oskar za najbolju glavnu glumicu
• Oskar za najboljeg sporednog glumca
• Oskar za najbolju sporednu glumicu
• Oscar
• Film

Dodatna literatura

• Csapo, Eric, and William J. Slater. 1994. The Context of Ancient Drama. Ann Arbor: The U of Michigan P. ISBN 0-472-08275-2.
• Elam, Keir. 1980. The Semiotics of Theatre and Drama. New Accents Ser. London and New York: Methuen. ISBN 0-416-72060-9.
• Weimann, Robert. 1978. Shakespeare and the Popular Tradition in the Theater: Studies in the Social Dimension of Dramatic Form and Function. Ed. Robert Schwartz. Baltimore and London: The Johns Hopkins University Press. ISBN 0-8018-3506-2.
• An Actor's Work, autor: Constantin Stanislavski
• A Dream of Passion: The Development of the Method, autor: Lee Strasberg (Plume Books, ISBN 0-452-26198-8, 1990)
• Sanford Meisner on Acting, autor: Sanford Meisner (Vintage, ISBN 0-394-75059-4, 1987)
• Letters to a Young Actor, autor: Robert Brustein (Basic Books, ISBN 0-465-00806-2, 2005).
• The Empty Space, autor: Peter Brook
• The Technique of Acting, autor: Stella Adler

Reference

1. "The dramatic world can be extended to include the 'author', the 'audience' and even the 'theatre'; but these remain 'possible' surrogates, not the 'actual' referents as such" (Elam 1980, 110).
2. "Definition of actor". Arhivirano s originala, 16. 1. 2013.Hypokrites (related to our word for hypocrite) also means, less often, "to answer" the tragic chorus. See Weimann (1978, 2); see also Csapo and Slater, who offer translations of classical source material using the term hypocrisis (acting) (1994, 257, 265–267).
3. Neziroski, Lirim (2003). "narrative, lyric, drama". Theories of Media :: Keywords Glossary :: multimedia. University of Chicago. Pristupljeno 14. 3. 2009. For example, until the late 1600s, audiences were opposed to seeing women on stage, because of the belief stage performance reduced them to the status of showgirls and prostitutes. Even Shakespeare's plays were performed by boys dressed in drag.
4. Giacomo Oreglia (2002). Commedia dell'arte. Ordfront. ISBN 91-7324-602-6
5. JULIET DUSINBERRE. "Boys Becoming Women in Shakespeare's Plays" (PDF). S-sj.org. Arhivirano s originala (PDF), 23. 7. 2008. Pristupljeno 22. 10. 2017.

Vanjski linkovi

• http://www.actorsequity.org/