crnogorski muzičar From Wikipedia, the free encyclopedia
Rambo Amadeus (14. juni 1963) pravo ime Antonije Pušić, srbijanski crnogorski rock-pjevač i tekstopisac, koji živi i radi u Beogradu.[1]
| Rambo Amadeus | |
|---|---|
 Rambo Amadeus u Beogradu, mart 2013. | |
| Osnovne informacije | |
| Ime po rođenju | Antonije Pušić |
| Pseudonimi | Rambo Amadeus |
| Rođenje | 14. juni 1963 Kotor, SR Crna Gora, SFR Jugoslavija |
| Porijeklo | Herceg Novi, Crna Gora |
| Žanrovi | Džez, disco, rock, elektronska muzika |
| Zanimanje | Pjevač, kantautor, gitarista |
| Instrumenti | Električna gitara, fretless guitar |
| Karijera | 1988–sada |
| Veb-sajt | www |
Njegove pjesme kombinuju satirične tekstove o ljudskoj prirodi i gluposti lokalne politike sa mješavinom muzičkih stilova uključujući džez, rok, hip-hop i u posljednje vrijeme drum and bass, i samosvjesnu ironičnu duhovitost; na primjer, njegov najpopularniji alias je "Rambo Amadeus Svjetski Kilo Car" ("Rambo Amadeus Svjetski Kilo Car"), ranije "Rambo Amadeus Svjetski Mega Car" (RASMC) (promijenjen u 2012. zbog svog uvjerenja u važnost skromnosti u ekološki osviještenom društvu). Njegovo umjetničko ime je napravljeno kombinacijom imena Johna Ramba i Wolfganga Amadeusa Mozarta. To se dobro može vidjeti na njegovom debitantskom albumu, gdje je na naslovnoj strani odjeven kao Mozart s perikom na glavi, a na poleđini je odjeven kao Rambo s mitraljezom u ruci.
Njegovi koncerti nikada nisu samo ponavljanje snimljenih pjesama, već mješavina slobodne improvizacije i satiričnog humora koji na grub način iskorištava sve aspekte ljudske prirode. Neki obožavatelji upoređuju njegov stil sa Frankom Zappom i Captain Beefheart.
Rambo Amadeus je predstavljao Crnu Goru na takmičenju za pjesmu Eurovizije 2012. u Bakuu, Azerbejdžan, sa pjesmom "Euro Neuro".[2]
Antonije Pušić je rođen u 14. juna 1963 Kotoru, SR Crna Gora, SFR Jugoslavija, iako je njegova porodica živjela u obližnjem Herceg Novom gdje je i odrastao. Njegova majka književnica i slikarka Bosiljka rođena je u Ćupriji, a odrasla u Jagodini, Srbija, pre nego što je upoznala Iliju Pušića iz primorskog sela Kumbor kod Herceg Novog i preselila se tamo nakon udaje.[3] Par se ubrzo preselio u Herceg Novi i zasnovao porodicu.[3] Nakon završenog osnovnog i srednjeg obrazovanja u rodnom gradu, Antonije je diplomirao turizam na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Završio je i šest razreda osnovne muzičke škole za klavir prije nego što je napustio studij.
Prije nego što se počeo baviti muzikom i scenskom umjetnošću, Pušić je bio uspješan takmičarski jedriličar. Od 1972. do 1984. predstavljao je Jugoslaviju na brojnim međunarodnim regatama. U tom periodu više puta je bio prvak Crne Gore, osmostruki prvak Južnog Jadrana, osvajač titule državne titule u juniorskoj kategoriji, kao i osvajač međunarodnog Đerdap kupa 1980. Još povremeno prisustvuje i učestvuje na nekim rekreativnim jedriličarskim regatama u Bokokotorskog zaliva.
Počeo je da pjeva i komponuje tokom prve godine srednje škole (gimnazije) što je ubrzo dovelo do angažmana u raznim lokalnim bendovima u Herceg Novom i Titogradu. Jedan od njegovih prvih nastupa je svirao mandolinu u orkestru koji je zabavljao goste u hercegnovskom hotelu Plaza.
Godine 1985. preselio se u Beograd radi visokog obrazovanja. Paralelno sa fakultetskim studijama, svirao je i sa raznim amaterskim bendovima i muzičarima.
Godine 1979. Rambo Amadeus je počeo u bendu pod nazivom "Radioaktivni otpad", koji je kratko trajao. Također je bio u bendu pod nazivom "The Blues Band". Nije mu se svidio proizvedeni sadržaj, pa je preuredio postavku. Bend je trajao sve njegove srednjoškolske godine, svirajući u Herceg Novom, Nikšiću i Igalu (5 km od Herceg Novog).[4]
Godine 1988. pojavio se na muzičkoj sceni sa svojim debi albumom "O tugo jesenja". Njegov zvuk bio je naizgled grub spoj narodnih ululacija i opere, dodatno pomiješan sa duhovitim tekstovima i klasičnim gitarskim rifovima. Budući da je vrlo malo ljudi prethodno znalo za njega, Rambo je bio oduševljen što je stvorio zabunu predstavljajući se kao "Nagib Fazlić Nagon", operater rudarskog okna koji je uštedio dovoljno novca za snimanje albuma. Također je u šali nazvao svoj sopstveni muzički stil "turbo folk", mnogo prije nego što je ovaj termin počeo da se primenjuje na stvarni muzički stil, na koji kritičari pozivaju sa ozbiljnom društvenom konotacijom i koji je simbolizovao moralni i kulturni pad širom Balkana tokom ratova 1990ih.
Producent Saša Habić dao je Rambu priliku da potpiše za diskografsku kuću državne televizije PGP RTB (Rambo je kasnije napisao anegdotski omaž tom događaju, u hitu "Balkan Boy"). Habić je svirao i sintisajzer na ovom albumu, sa kojeg je pjesma pod nazivom "Vanzemaljac" i danas popularna. Prodaja ploče nije bila posebno visoka, ali Rambo je napravio dovoljno buke da ostane aktivan na sceni.
Njegov sljedeći album "Hoćemo gusle" izašao je 1989. i dao je mali okus Rambovog budućeg muzičkog pravca – otvorene političke satire. Pjesma "Amerika i Engleska (biće zemlja proleterska)" prvobitno je trebala da nosi naziv "Kataklizma komunizma", ali lokalne vlasti to nisu dozvolile. Naziv albuma ismijava bizaran događaj sa protesta u Crnoj Gori 1989. koji su na kraju prerasli u antibirokratsku revoluciju koja je dovela na vlast Mila Đukanovića, Momira Bulatovića i Svetozara Marovića. Čulo se kako demonstranti skandiraju "Hoćemo Ruse" ("Hoćemo Ruse"), ali kada su ih vlasti i državni mediji kritikovali zbog toga, mnogi su brzo počeli da uzvraćaju tvrdeći da su zapravo skandirali "Hoćemo gusle" ("Hoćemo gusle").
Ostale pjesme poput "Glupi hit" i pomenutog "Balkan boy" također su postale značajni hitovi. Rambo je čak dobio solidno priznanje kritike za "Samit u buregdžinici Laibach". Na toj pjesmi stvorio je dopadljiv hibrid miješanjem jedinstvenog zvuka Laibacha sa stihovima pozajmljenim iz poezije Laze Kostića i Desanke Maksimović, kao i iz narodnog kafanskog standarda "Čaše lomim“ miješajući sa sopstvenim duhovitim tekstovima. Na omotu albuma navodi se tekst pjesme koja zapravo nije snimljena i objašnjava se da je "odbačena u posljednji trenutak jer nije bilo mjesta za nju", ali daje uvjeravanja da će se pojaviti na sljedećem albumu. Pošto je pjesma o kojoj je riječ, pod nazivom "Pegepe ertebe", bila usmjerena na snimanje Ramboovog izdavača PGP RTB, ali se nije pojavila na slijedećem ili bilo kom drugom albumu.
Početkom 1990ih, Rambo je izrastao u poznatog izvođača. Njegov treći album "Psihološko propagandni komplet M-91" izašao je krajem 1991. u vrijeme kada je raspad bivše Jugoslavije već bio u punom jeku. Iz očiglednih razloga, od kojih je najmanji bio podnaslov albuma – Psychological Propaganda Set, mnoge pjesme su sadržavale teške tekstove i mračnu, militarističku atmosferu. Vulgarnost i opisne psovke su također bili dio kursa, što je ovo učinilo prvim velikim muzičkim izdanjem u bivšoj Jugoslaviji koje je uzimalo takve narativne slobode. Numere poput "Smrt popa Mila Jovovića" (pjesma Bože Đuranovića stara 30 godina), "Džemo voli džem" (uz uzorke jugoslovenske avijatičarske himne "Hej vojnici vazduhoplovci" kao i "Izgubila sve sam bitke" Šemse Suljaković), "Inspektor Nagib" i "Zdravo damo" postali su instant hitovi.
Nesklad između onoga što je navedeno na omotu i onoga što je stvarno snimljeno ponovo postoji jer rukav najavljuje pjesmu pod nazivom "KPGS" koja bi se, ovaj put stvarno, pojavila na sljedećem live albumu, ali ne navodi "Halid invalid Hari" i "Prijatelju, prijatelju" koji su uvršteni i postali veliki hitovi. Mnogi smatraju da su ove dvije pjesme klasični Rambo: promatrački, samosvjesni, direktni i profani. Potonji od ta dva izvorno je uključivao odlomke iz govora Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, ali su ih cenzori diskografske kuće uklonili.
Ovaj album je dodatno učvrstio Rambovo prisustvo na sceni jer je počeo da svira na većim arenama poput Sava centra. Zbog svoje otvorene i zabavne prirode često je pozivan na razne TV i radio kuće širom zemlje.
Tokom festivala "Beogradsko proleće" 1992. pokazao je građansku hrabrost kada je prekinuo koncert "Bebi dola" tokom direktnog TV prijenosa i rekao desetinama hiljada gledalaca:
Dobra večer, ja sam bio prinuđen da predivnu Bebi Dol prekinem zato što program na televiziji ide do pola deset uživo. Ja imam 2 minuta da se obratim naciji da kažem dok mi sviramo da padaju bombe na Dubrovnik i Tuzlu. Nećemo da zabavljamo biračko tijelo. Jebem vam mater!
Bacio je mikrofon na pod, napustio binu i predstava je bila gotova.
Pokušavajući da novonastalu situaciju prihvati, krenuo je na put, postavši jedan od prvih izvođača iz SR Jugoslavije koji je počeo redovno da putuje po Makedoniji i Sloveniji u godinama nakon proglašenja nezavisnosti tih država.
Nakon live albuma "KPGS" (snimljen 29. decembra 1992. u Skoplju) koji je uključivao novu studijsku numeru "Karamba karambita" praćenu kompilacijom najvećih hitova "Izabrana dela 1989–1994", Rambo je tokom jula 1995. u Parizu snimio neobičan novi materijal sa Goranom Vejvodom. Izdat naredne godine kao "Mikroorganizmi", sadržavao je nepristupačan, ćudljiv zvuk upotpunjen kratkom, eksperimentalnom muzikom koja je uveliko odstupila od njegovih uobičajenih ludorija.
Istovremeno je objavio muziku za djecu, ličnu muzičku verziju poezije Ljubivoja Ršumovića sa dvije nove nove numere – "Sex" i "ABVGD".
Rambo fanovi nisu morali dugo čekati na povratak ranijem stilu. Krajem 1996. na Titaniku isporučuje novu seriju tradicionalnih jela poput 2Šakom u glavu", "Sado-mazo", "Zreo za penziju" i "Otiš'o je svak ko valja" (posvećeno Tomi Zdravkoviću i članovima Šarlo Akrobate). U snimanju ovog albuma učestvovali su iskusni muzičari poput Ognjena Radivojevića (koji se proslavio radom sa muzičarima kao što su Goran Bregović i Zdravko Čolić), Goran Ljuboja, Dragan Markovski i Marija Mihajlović.
Uslijedila je opsežna turneja koja je ponovo uključivala Sloveniju (album uživo je snimljen na dva ljubljanska koncerta u aprilu 1997. i kasnije objavljen kao "Koncert u KUD-u France Prešeren"), kao i Bosnu gdje se Rambo pojavio kao gost na svirci Zabranjenog pušenja u Sarajevu. To pojavljivanje u decembru 1997. bila je prva poslijeratna posjeta crnogorskog izvođača Bosni.
9. juna 1998. Rambo je igrao u beogradskoj dvorani Doma sindikata u, kako je najavio, oproštajnoj predstavi pred penziju. Iako su mnogi sumnjali u njegovu iskrenost, koncert je ostao za pamćenje. Ubrzo je Rambo spakovao kofere i otišao u Nizozemsku, ali ne prije nego što je stisnuo još dva nastupa u Bosni. U Holandiji je radio niz sitnih poslova, uključujući građevinarstvo, prije nego što je odlučio da se vrati u Beograd nakon samo četiri mjeseca u inostranstvu. Kući se, što nije iznenađujuće, vratio i muzici i nastavio da ruši međunacionalne barijere: 10. decembra 1998. on i Margita Stefanović odigrali su predstavu u Puli u lokalnom kinu sa KUD Idijoti, što je bila prva prilika od rata da hrvatska publika vidi izvođače iz Srbije i Crne Gore.
Tokom 2000ih Rambo je radio na albumu koji će na kraju postati album "Don't Happy, Be Worry". Ovaj album uključivao je pjesmu "Laganese" koja je sempliralanorvešku novinarku Åsne Seierstad kako pjeva norvešku narodnu pjesmu "Eg rodde meg ut på seiegrunnen" i psuje. Do tog vremena, sempliranje i lokalne pop-kulturne reference postale su još dva glavna elementa njegovog zvuka. U produkciji Iztok Turka, sadržavao je numere poput "Čoban je upravo napustio zgradu" (slobodna obrada Nede Ukraden "Zora je svanula"), "Moj skutere" koja je pozajmljena iz "Moj galebe" Olivera Dragojevića i "Iza molim vas" sa dijalozima iz filma Gorana Markovića Variola vera iz 1982.
Godine 2004. Rambo je objavio svoj treći live album "Bolje jedno vruće pivo nego četri ladna", nakon čega je sredinom 2005. uslijedio studijski album "Oprem dobro".
U saradnji sa etno-jazz fusion bendom Kal napravio je pjesmu "Dikh tu kava", a 2007. pojavio se na njihovom albumu kao izvođač u pesmi "Komedija".
U jesen 2007. odradio je performans pod nazivom "Miksovanje alternativnih rokova", kada je "svirao" na 12 betonskih miksera pred publikom tokom Alternative Rock Festivala u SKC-u u Beogradu.[5]
Za potrebe novogodišnje emisije na RTV-u, izveo je pjesmu "Rakija" nakon čega su nastupile Zorule, tradicionalni narodni orkestar.[5] Ova pjesma je kasnije korištena kao jedna od numera za TV serijal "Vratiće se rode". U februaru 2008. nastupio je kao gostujuća zvezda džez orkestra Big Benda RTS-a, povodom njihove 60. godišnjice.
"Hipishizik Metafizik"[6] je njegov studijski album, objavljen za PGP RTS u julu 2008.
Rambo Amadeus je interno izabran od strane crnogorskog nacionalnog emitera RTCG da predstavlja Crnu Goru na takmičenju za pjesmu Eurovizije 2012. u Bakuu, Azerbejdžan.[7] Njegova pobjednička pjesma "Euro Neuro" izazvala je kontroverzu za svoj spot. Na kraju je uspio u svom cilju da postigne veoma nizak plasman na takmičenju i objavio da mu je čast što je napisao najgoru pjesmu na Evroviziji.[8]
Godine 2013. objavio je video za novi singl "O'Ruk on the Road Again" sa Three Winnettous.[9]
Godine 2015. izdao je album "Vrh Dna",[10] na kojem se nalazila dotad neobjavljena numera "Rano za početak" iz 2011,[11] a za izdavanje albuma preimenovana u "Samo Balade".
Godine 2016. ostvario je dvije glasovne uloge, kao "Mighty Eagle" u hrvatskoj i srpskoj verziji filma The Angry Birds, te kao Crush u verziji Finding Dory na srpskom jeziku.[12][13]
Godine 2018. pokušao je da predstavlja Srbiju na Pjesmi Evrovizije 2018. sa pesmom "Nema Te", duetom sa džez pevačicom Beti Đorđević. Pjesmu su izveli na Beoviziji 2018. i zauzeli 9. mesto.[14]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
