Klina
From Wikipedia, the free encyclopedia
Klina (grč. κλίνω – kline = nagnuti prema, sa gradijentom) ili ekoklina – u biologiji, osobito u ekologiji – opisuje ekoton u kojem serija populacija ispoljava kontinuirani ekološki ili genetički gradijent.[1] Termin je prvi upotrebio engleski evolucijski biolog Julian Huxley, 1938. Kline se sastoji od ekotipova – formi polimorfnih vrsta koje ispoljavaju postepenoefenotipske i/ili genetičke razlika po geografskom području, što je obično posljedica heterogenosti okoliša.
Genetički, kline su rezultat promjena alelnih frekvencija nutar genskog fonda pripadajuće populacije ili taksona.[2][3][4][5]