Iskustvo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Iskustvo kao opšti koncept sadržava znanje stečeno izloženošću određenom fenomenu.[1] Filozofski pravac temeljen na iskustvu naziva se empirizam. Termini u filozofiji kao što su „empirijsko znanje” ili „ znanje” se koriste za označavanje znanja baziranog na iskustvu. Osoba sa znatnim iskustvom u specifičnom polju može da stekne reputaciju eksperta. Koncept iskustva se generalno odnosi na „znati kako” ili proceduralno znanje, pre nego na propozicijsko znanje: obuku na radnom mestu pre nego knjiško učenje.
Ispitivanje iskustva ima dugu tradiciju u kontinentalnoj filozofiji. Iskustvo igra važnu ulogu u filozofiji Serena Kirkegora.[2][3][4] Nemački termin , se obično prevodi kao „iskustvo”, mada ima malo drugačije implikacije, konotirajući koherentnost životnih iskustava.
Pojedine religiozne tradicije (kao što su budizam, Surat Šabd joga, misticizam i pentekostalizam) i obrazovne paradigme sa na primer kondicioniranjem vojnog regrutnog treninga (takođe poznatog kao „”), naglašavaju iskustvenu prirodu ljudske epistemologije. To stoji u kontrastu sa alternativama: tradicijama dogme, logike ili rasuđivanja. Učesnici u aktivnostima kao što su turizam, ekstremni sportovi i rekreaciona upotreba droge su isto tako skloni naglašavanju važnosti iskustva.