![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/45/Hydrogen-azide-3D-vdW.png/640px-Hydrogen-azide-3D-vdW.png&w=640&q=50)
Hidrazoinska kiselina
From Wikipedia, the free encyclopedia
Hidrazoinska kiselina poznata i kao vodonik azid, azidna kiselina ili azoimid,[4] sa hemijskom formulom HN
3[5] je hemijsko jedinjenje, koje ima molekulsku masu od 43,028 . To je bezbojna, isparljiva i eksplozivna tečnost na sobnoj temperaturi i pritisku. To je jedinjenje azota i vodonika i stoga je pniktogen hidrid. Stanje oksidacije atoma azota u hidrazoinskoj kiselini je frakciono i iznosi -1/3. Prvi put je izolovan 1890. godine od strane Teodora Kurtijusa.[6] Kiselina ima malo primena, ali njena konjugovana baza, azidni jon, je korisna u specijalizovanim procesima.
![]() | |
![]() | |
![]() | |
Identifikacija | |
---|---|
3D model () |
|
| |
100.029.059 | |
UNII | |
Svojstva | |
Molarna masa | |
Agregatno stanje | bezbojna, veoma isparljiva tečnost |
Gustina | |
Tačka topljenja | |
Tačka ključanja | |
visoko rastvorljiv | |
Rastvorljivost | rastvorljiv u alkalijama, alkoholu, etru |
Kiselost (pKa) | 4.6[3] |
Struktura | |
Oblik molekula (orbitale i hibridizacija) | približno linearno |
Opasnosti | |
Opasnost u toku rada | Veoma toksičan, eksplozivan, reaktivan |
GHS grafikoni | ![]() ![]() ![]() |
GHS signalna reč | Opasnost |
H200, H319, H335, H370 | |
P201, P202, P260, P261, P264, P270, P271, P280, P281, P304+340, P305+351+338, P307+311, P312, P321 | |
NFPA 704 | |
Srodna jedinjenja | |
Drugi katjoni |
Natrijum azid Litijum azid Kalijum azid |
Amonijak Hidrazin | |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 ° [77 °], 100 ). | |
![]() ![]() ![]() | |
Reference infokutije | |
Hidrazoazinska kiselina, kao i njenog analoga mineralne kiseline, koja je rastvorljiva u vodi. Nerazređena hidroazinska kiselina je opasno eksplozivna[7] sa standardnom entalpijom formiranja ΔfHo (l, 298K) = +264 kJ/mol.[8] Kada se razblaže, gasni i vodeni rastvori (<10%) mogu se bezbedno pripremiti, ali ih treba odmah upotrebiti; zbog svoje niske tačke ključanja, hidroazinska kiselina se obogaćuje isparavanjem i kondenzacijom tako da su razblaženi rastvori nesposobni za eksploziju i mogu da formiraju kapljice u gornjem prostoru kontejnera ili reaktora koje mogu da eksplodiraju.[9][10]