Alkalije
From Wikipedia, the free encyclopedia
Alkalija (ar.: القلي, القالي = soni pepeo, pepeo soli) u hemiji su bazne, jonske soli alkalno metalnih ili zemnoalkalno metalnih hemijskih elemenata. Alkalije se takođe mogu definisati kao baze koje se rastvaraju u vodi. Rastvor baza ima vrednost veću od 7,0. Pridev alkalni je uobičajen, a manje se koristi bazni u većini evropskih jezika, kao sinonim za bazne, posebno za bazne supstance koje su rastvorne u vodi. Ova široka upotreba izraza verovatno potiče od činjenice da su prve poznate baze imale svojstva saglasna Arhenijusovoj definiciji baza, odnosno teoriji kiselo-baznih reakcija, a one su i dalje među najčešćim bazama.[1][2][3][4]