Tumulus

From Wikipedia, the free encyclopedia

Tumulus
Remove ads

Tumulus (množina tumuli, od latinskog glagola tumēre – "naduti, nabreknuti, oteći"[1]), zvani i gromile i mogile (engleski: barrow; njemački: hügelgrab; ruski: kurgan; irski: cairn; velški: carnedd; škotski: càrn; portugalski: mamoas) je veći ili manji zemljani ili kameni humak pod kojim se nalazi jedan ili više grobova.

Kratke činjenice
Remove ads

Tumuli se mogu pronaći širom svijeta, a može se sastojati od dolmena, kosturnice (cista), grobne kuće, i dvoranske grobnice.

Tumulus je također i naziv za formaciju glatke, nepuknute ohlađene lave koja nastaje kada lava u svom kretanju naiđe na čvrstu površinu i natekne u obliku tumula.

Thumb
Tumul poginulih vojnika kod Maratona, Grčka
Remove ads

Znameniti tumuli

Thumb
Tumul d'Hottomont, Belgija
Thumb
Tračanska grobnica, Strelča, Bugarska
Thumb
Tumul Klekkende Høj, otok Møn, Danska
Thumb
Tumul u Dissignacu kod Saint-Nazaire, Francuska
  • Austrija: Halštatski Burgstallkogel tumuli u dolini Sulm (800.-600. pne.), Großmugl kod Korneuburga (600.-500. pne.) i tumul u Niederhollabrunnu (Niederösterreich);
  • Belgija: Tumuli kod Court-Saint-Etienne (Valonski Brabant, oko 3000. pne.), Sonijskoj šumi i Walhainu (Flamanski Brabant, oko 1000. pne.), Galo-rimski u Incourtu i grobnica rimskog generala Otta u Ramilliesu (Valonski Brabant), Merovinški grob u Antoingu (Hainaut, 6.-7. st.);
  • Bosna i Hercegovina: Toprakalija kod Visokog ima najveći ugrađeni megalit od svih tumula u bivšoj Jugoslaviji; Gomile Mosko kod Trebinja, Bitunja kod Stoca, Začula (Ravno) (brončano doba), te Kneževski grobovi (Glasinac) glasinačke kulture iz željeznog doba.
  • Bugarska: Tračanska grobnica u Kazanlku i Aleksandrovu (4. milenijum pne.), te Tračanska grobnica u Sveštariju (3. st. pne.);
  • Češka: Slavenski tumuli u Vitinu kod České Budějovice;
  • Engleska: Grobnica Severn-Cotswold (Wayland's Smithy) i West Kennet Long Barrow kod Ashburyja (3700.-3400. pne.), La Hougue Bie na otoku Jersey (3500. pne.), Avebury (3000. pne.), Duggleby Howe (brončano doba), Sedam tumula kod Lambourna (Berkshire, 2200. pne.)
  • Francuska: Neolitski tumuli Saint-Michel de Carnac (5000.-3500. pne.), Barnenez (4850.-4000. pne.), Bougonski tumuli (4800.-3000. pne.), Dissignac (4500. pne.); brončano doba: tumul Saint Fiacre (1500.-1000. pne.)
  • Grčka: Tumuli makedonske dinastije: Filipa II. u Vergini (336. pne.);
  • Indija: Charaideo, srednjovjekovni maidami Assamskog kraljevstva (1228-1826.);
  • Irska: Brú na Bóinne (Meath, 35.-32. st. pne.), Brdo kraljeva ili Teamhair na Rí (Leinster, 3400.pne.-), Grianán Ailigh (800. pne.-1200.) u pokrajini Donegal;
  • Italija: Etruščanske nekropole Monterozzi i Banditaccia (9.-3. st. pne.);
  • Izrael: Jeruzalemski kraljevski tumuli od Davida do Zedekije (oko 1000.-587. pne.);
  • Japan: Kraljevski tumuli u obliku ključanice (kofun, 3.-7. st.) kao Takamatsuzuka kofun kod Asuke i Grobnica cara Nintokua (Daisen kofun) u Sakaiju (Osaka);
  • Kanada: Augustinski humak Micmac indijanaca;
  • Kazahstan: Skitski Issyk kurgan (4. st. pne.);
  • Južna Koreja: Grobnica kralja Gwanggaetoa kod Anaka u Goguryeou (300.);
  • Mađarska: Godeny-halon kod Békésszentandrása;
  • Mongolija: Grobnica kana Uchjulü-Chanuya u Noin-Ulau sjverno od Ulan Batora (13.);
  • Njemačka: Tumuli u Bonstorfu i Aulebenu (1500.-1200. pne.), Halštatski Heuneburg u Hundersingenu (Landkreis Sigmaringen, 600.-450. pne.), Keltski tumuli u Glaubergu (5. st. pne.);
  • Poljska: 14 grobova kulture Unetice (Łęki Małe, Leubingen i Helmsdorf), Trzcinica (1800. pne.), Humak Krakusa kod Krakova (oko 1000. pne.);
  • Portugal: Outeiro de Gregos (Baião, 4450.-1900. pne.);
  • Rusija: Ipatovo kurgan (4000. pne.), Kutuluk kurgan kod Samara (2400. pne.), Maikop kurgan (3000.pne.), Novovelichkovskaya kurgan kod Krasnodara (2000. pne.), Skitski tumuli Pazyryka kod Novosibirska (6.-3. st. pne.), Varjaški Rurikov grob kod Novgoroda;
  • Sjedinjene Američke Države: Zmijski humak (1070.), Criel humak Grave creek humak Adena kulture u Ohiou (1000.-200. pr. Kr.), Spiro humci Caddoanaca u Oklahomi (600.-1450), Aligatorski humak drevne Fort kulture (Ohio, 800.-1200.), Anđeoski humci srednjomississippijske kulture kod Evansvillea u Indiani (1100.-1450.), Smaragdni humak Plaquemine kulture kod Stantona (Mississippi, 1200.-1730.), Humci Etowah indijanaca kod Carteswillea (Georgia, 1000.-1550.);
  • Srbija: Ilirske gromile god Bukovca i na Ravnoj Gori;
  • Škotska: Maeshowe (oko 3000. pne.);
  • Švedska: Håga Kurgan kod Uppsale (1000. pne.), Kraljevski grobovi Gamla Uppsala od 5. do 6. stoljeća

(9. st.) i Olegov grob kod Stare Ladoge (9. st.);

  • Turska: Tumuli frigijskog Gordija (8. st. pne.), Lidijska nekropola Bin Tepler kod Salihija (7.-6. st. pne.), Armenski kraljevski tumul na svetoj planini Nemrut (Nemrut Dağı, 1. st. pne.);
  • Ukrajina: Chorna mohyla (Crni humak), Solokha kurgan (4. st. pne.), Skitski Ryzhanovka kurgan (3. st. pne.), Kubratova grobnica u Pereschepinou (660.);
Thumb
Etruščanski tumul u Populoniji, Italija
Thumb
Kraljevski tumul u Daeneungwonu, Gyeongju, Južna Koreja

 Hrvatska

U Hrvatskoj za tumule postoji više narodnih imena, humcima se u pravilu nazivaju u sjevernoj Hrvatskoj, dok u krškim krajevima, te u primorju i na otocima najčešće imaju ime gomile ili gromile. Ponegdje su sačuvani i toponimi, kao što su primjerice "Knežev grob" ili "Kneževo brdo", koji upućuju na mjesto gdje je uistinu i nalazi (ili se nalazio, do uništenja) tumul (poput tumula u Budinjačkom polju u Žumberačkom gorju).

Podizanje gromila (gomila) nad grobovima pokojnika Iliri su koristili već od kasnoga bakrenog doba te tijekom brončanog doba, a tijekom željeznog doba to je bio redovit premda ne i jedini način pokopavanja. Gromila se obično dizala nad jednim grobom, no s vremenom su pokraj prvoga središnjeg groba pokopali i druge pokojnike, obično pripadnike njegova roda. Što je pokojnik za života imao viši društveni položaj, to mu je i gromila iznad groba bila veća. U grobove takvih pokojnika stavljana je bogatija popudbina – oružje, odjeća, glinene posude s hranom, ukrasni i drugi predmeti što ih je za života posjedovao.[2]

Glavni nositelji "kulture tumula" na području današnje Hrvatske i BiH, te Crne Gore i jugozapadne Srbije bili su Iliri, te je na osnovi ostataka materijalne kulture koji se u njima pronalaze moguće utvrditi približno vrijeme njihova nastanka. Oni se podižu otprilike kada i ilirske gradine (utvrde), od srednjeg ili kasnog bakrenog doba (od oko 1600. pr. Kr.) do kraja željeznog doba, odnosno do rimske prevlasti na tlu današnje Hrvatske.[3]

U Hrvatskoj pretežu tumuli kružne ili izdužene (često eliptični) osnove. Neki su bili okruženi vijencem od pločastoga kamena ili suhozidom. Neki veći su visoki i do oko 7 metara, poput malih brežuljaka visine jednokatnice, od kojih dvije s karlovačkog područja imaju i velik promjer osnove, i do 60 metara.

U Istri jedan tumul je pronađen u blizini Vodnjana, kraj sela Škicini. Možda su u njega pokapani stanovnici Lakoršaga, prapovijesne gradine u blizini. Vrlo blizu su ostaci Vrčina, također prapovijesne gradine, a postoje zapisi koji spominju velik broj tumula oko same gradine (Schiavuzzi). Tumuli su otkriveni pokraj sela Čabrunići, na niz lokacija u blizini Limskog kanala, Rovinjskog sela, Rovinja (jedan od njih je i Maklavun), u Balama i u okolici Bala, pokraj sela Krmed, kod Premanture gdje se tumul nalazio u središtu pretpovijesne gradine (ostaci ovog tumula danas više ne postoje), u Banjolama, u Puli i okolici, na Brijunima, u okolici Fažane, Peroja i Barbarige, kraj Krničkog Porta, u blizini Nezakcija, itd.[4] Na brdu Monkodonja sjeverno od Rovinja istraživanja su počela 1997. godine na poticaj i uz potporu Slobodnog instituta iz Berlina, Arheološkog muzeja Istre iz Pule i Zavičajnog muzeja Rovinj. Tamo se, uz gradinu iz brončanog doba, od oko 1.800. do 1.200. godine pr. Kr., na susjednom brdu Musego nalazi skupina tumula - grobnica (do sada ih je otkriveno 11)[5]

Poveća kamena gomila u Zanogi kraj Borovaca (povrh Neretve, u Dalmaciji) na kojoj se vide tri otvorena groba djelomično zasuta kamenjem, Ilirskog je podrijetla, a možda su je koristili i Hrvati.

Na obroncima Papuka u Slavoniji nedaleko Požege nalazi se skupina od najmanje 20-ak tumula iz oko 800. do 400. pr. Kr., od kojih se njih 14 počelo istraživati prije 30-ak godina (među njima i tumul "Knežev grob"), a s istraživanjima ostalih se nastavilo 2001. godine.[6]

U Budinjaku, u Žumberačkom gorju (gdje je pronađano čak preko 140 grobnih humaka) su pronađene gotovo 3000 godina stari tumuli iz starijeg željeznog doba, a na brijegu povrh polja, znanom kao Gradina, nalazilo se naselje stanovnika iz istog razdoblja.[7]

U široj okolici Karlovca su se nalazili uistinu veliki tumuli. Tako tumul u selu Krč Bosiljevski u Hrsini (blizu čvorišta autoceste Zagreb - Split i Zagreb - Rijeka) visok je, po slobodnoj procjeni, oko 6-7 metara, a dugačak oko 50-60 metara. Ima izdužen, elipsoidni oblik, a okrnjen je oranicama po rubovima uzduž duže osi. Tu su nađeni ulomci keramike Lasinjske kulture. Kustos Gradskog muzeja Karlovac, Lazo Čučković, u izdanju "Arheološka karta Zajednice općina Karlovac" iz 1984. godine navodi, uz već spomenuti humak u Hrsini, još nekoliko tumula: 7 tumula u Dugoj Gori kraj Dobre, tumul na položaju Umak u Točku (Veljunskom) kao dio bedema, te Turska kosa kraj sela Velika Vranovina nadomak toplica u Topuskom.

Don Ante Škobalj dokazao je da su se stari Hrvati nastavili koristiti ilirskim grobnim humkama cijelih tisuću godina poslije nestanka starih Ilira. Služili su se tumulima za ukope, za utvrde i za obredna mjesta.[8] "Zlatno doba" gradnje tumulusa na tlu današnje Hrvatske jest starije željezno doba. Na sjeveru Hrvatsko to je oko 750. do oko 300. pr. Kr..[8]

Remove ads

Reference

Loading content...

Vanjske veze

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads