Timuridska Monarhija

Timuridska Monarhija (perz. تیموریان, poznati i pod endonimom: گوركانى, Gurkānī) je naziv za srednjovjekovnu iransku državu pod vladavinom timuridske dinastije koju je osnovao ratoborni osvajač Timur. Timuridi su vladali Iranom od 1387. do 1509. godine, a prilikom njihovog vojno-političkog vrhunca monarhija se djelomično protezala i preko teritorija današnjeg Azerbajdžana, Armenije, Gruzije, Rusije, Turske, Sirije, Iraka, Afganistana, Pakistana, Turkmenistana, Uzbekistana, Tadžikistana, Kazahstana, Kirgistana, Indije i Kine. Prijestolnice timuridskih vladara bile su smještene u Heratu i Samarkandu, a službeni jezik carstva bio je perzijski.

Timuridska Monarhija تیموریان ←     ←     ←   1370. – 1509.   →     →     → Zastava Lokacija Timuridske Monarhije Karta Timuridske Monarhije Glavni grad • Samarkand, • Herat Jezik/ci perzijski, čagatajski Religija islam Vlada Monarhija Emir  - 1370.-1405. Timur (prvi)  - 1506.-1507. Muzafar Husein (zadnji) Historija Srednji vijek  - Uspostavljena 1370.  - Ujedinjenje Irana pod timurskom vlašću 1387.  - Invazija na Indiju 1398.  - Uzbečki prodor u Timuridsku Monarhiju 1507.–1509.  - Ukinuta 1509. Površina  - 1405. 4.400.000 km² (1.698.849 mi² )

Timuridska dinastija bila je mongolskog podrijetla, a njen osnivač Timur smatrao se izravnim potomkom Džingis-kana, osnivača Mongolskog Carstva koje se protezalo i Iranskom visoravni još u 13. vijeku. Originalno sjedište dinastije bila je Centralna Azija, a snažan iranski kulturni utjecaj iz Horasana rezultirao je njihovim usvajanjem islamske vjeroispovjesti i perzijskog jezika. Iskoristivši političku prazninu nakon slabljenja Ilhanata, Timur je žestokim osvajačkim pohodima prvo zavladao Horasanom, Horezmom i Transoksanijom, zatim je pokorio i lokalne iranske dinastije Kartida, Muzafarida, Čupanida i Džalajerida, te nastavio napredovati prema Bagdadu i Alepu na jugozapadu. Nastavio je ratovati i na sjeveru gdje je porazio Zlatnu hordu i Ruse u Moskvi, a zatim se okrenuo i prema Indiji u kojoj je potpuno razorio Delhi. Konačno, njegovi pohodi završavaju pobjedom i nad Osmanlijama u Ankari. Timurovi pohodi bili su popraćeni i velikom okrutnošću pa se procjenjuje da je prilikom njegovih osvajanja smrtno stradalo čak 17 milijuna ljudi.

Nakon Timurove smrti 1405. godine monarhija se počela raspadati, no njegovi nasljednici nastavili su vladati iz Samarkanda i Herata još gotovo stotinu godina nakon čega na sjeveroistoku provaljuju Uzbeci, dok se istovremeno Iran ponovo ujedinjuje pod safavidskom dinastijom iranskog porijekla. Iako su Timuridi početkom 16. vijeka nestali s političke pozornice na Iranskoj visoravni i u Centralnoj Aziji, njihov princ Babur je 1526. godine pokorio sjever Indije u kojoj započinje mogulski period obilježeno širenjem perzijskog jezika i kulture sve do britanske kolonizacije 1858. godine.

Literatura

• () Roemer, H. R. (1986). "2. Tīmūr in Iran", u: Jackson, Peter; Lockhart, Laurence: The Timurid and Safavid Periods, The Cambridge History of Iran VI. Cambridge, U.K.: Cambridge University Press, DOI:10.1017/CHOL9780521200943.003, ISBN 9780521200943.
• () Roemer, H. R. (1986). "3. The Successors of Tīmūr", u: Jackson, Peter; Lockhart, Laurence: The Timurid and Safavid Periods, The Cambridge History of Iran VI. Cambridge, U.K.: Cambridge University Press, DOI:10.1017/CHOL9780521200943.004, ISBN 9780521200943.
• () Spuler, Bertold (15. prosinca 1990.). "V. In the Mongol and Timurid Periods", Central Asia, Encyclopædia Iranica.
• () Szuppe, Maria (15. prosinca 2003.). "V. Timurid Period", Historiography, Encyclopædia Iranica.

Vanjske veze

• () K. Kianush, Art Arena (1999): Timurid art Arhivirano 2014-04-13 na Wayback Machine-u

Ostali projekti

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Timuridska Monarhija