From Wikipedia, the free encyclopedia
Hrvatska radiotelevizija (skrać. HRT) je naziv za državnu radiodifuznu kompaniju u Hrvatskoj. Ona emitira televizijski program s nekoliko televizijskih kanala, kao i radio-program s nekoliko radio-stanica.
| Hrvatska radiotelevizija | |
|---|---|
 | |
| Vrsta emitiranja | Radio i televizija |
| Zemlja | Hrvatska |
| Razina | Državna |
| Početak emitiranja | 15. svibnja 1926. radio 15. svibnja 1956. televizija |
| Raniji nazivi | Radiotelevizija Zagreb |
| Službena stranica | hrt.hr |
1990. godine promijenila je ime u Hrvatski radio i televizija, da bi 1995. postala Hrvatska radiotelevizija.
Danas je najgledanija televizija u Hrvatskoj, a na prostorima bivše Jugoslavije slovi za najbolju TV stanicu. Između ostalog uspeh HTV-a leži i činjenici da on ima veliki budžet. U 2006. HRT je na raspolaganju imao oko 1,5 milijardi kuna[1] (oko 15 milijardi dinara ili 187,5 miliona Evra što je duplo više od RTS-a koji je imao budžet ispod 90 miliona evra[2].Više od dve trećine prihoda HRT-a dolazi od TV pretplate koja je određena kao 1.5% od prosečne plate u Republici Hrvatskoj[3].Trenutno je mesečna pretplata 63 kune (oko 650 dinara)[4]. Pretplata se može platiti i putem mobilnog telefona.
Među najuspešnijim emisijama TV Zagreba su bile Kviskoteka, Brojke i slova, Smogovci itd.
Prvih 14 godina rada Radio stanica Zagreb bila je u privatnom vlasništvu dioničkog društva Radio Zagreb, 1.7. 1940. je nacionalizirana, a poslije 1945. djeluje kao državno poduzeće, društveno poduzeće, javno poduzeće, da bi Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji iz 2001. godine bila proglašena javnom ustanovom.
15.5. 1956. u Tomislavovom domu na Sljemenu proradio je prvi televizijski odašiljač u tadašnjoj Jugoslaviji, ali i u ovom dijelu Evrope. Sledeća TV stanica u regionu je bila TV Rumunija koja je počela da emituje redovni program u novogodišnjoj noći 31. decembra 1956, a mađarska televizija je počela sa redovnim programom 1.5.a 1957. (eksperimentalno emitovanje u Mađarskoj je počelo 1954).
Izravnim prijenosom svečanog otvorenja Zagrebačkog velesajma na južnoj obali Save 7.9. 1956. počelo je emitiranje Televizije Zagreb. Redovito emitiranje eksperimentalnog programa Zagrebačke televizije iz Jurišićeve 4 počelo je 19.11. iste godine. Već 12.5. iduće godine emitiran je prvi izravni televizijski prijenos nogometne utakmice sa stadiona u Maksimiru, nakon kojeg su slijedili prijenosi i drugih sportskih događaja. Već 14.7. izravno se prenosi međunarodno sportsko natjecanje "Gymnaestrada" čime su s radom počela i prva reportažna kola.
Televizija je sve jača i utjecajnija tako da se 1962. u Radničkom domu u Šubićevoj oprema i počinje s radom novi veliki studio. Te se godine 23. 7. prvi put satelitom Telstar preuzima inozemni program.
Veliki tehnološki zaokret događa se 8.4. 1963. kad se prvi put emitira magnetoskopski snimljena emisija, a na Dan Radija i Televizije 15.5. 1966. novopostavljenim UHF odašiljačem od 10 KW na Sljemenu prvi se put emitira program u boji. Nakon toga kreće i prvi vlastiti TV dnevnik 1.10. 1968. nakon desetogodišnjeg stvaranja zajedničkog TV dnevnika.
Godine koje slijede bit će zapamćene po kvalitetnom rastu i programskih i kadrovskih potencijala. Dotada je većina zaposlenika došla na Televiziju s Radija, a sada u oba medija dolaze visokoobrazovani novinari i inženjeri izravno s fakulteta. Povremeno eksperimentalno emitiranje 2. programa Televizije Zagreb počelo je 27.8. 1972. Također se postupno eksperimentira s programom u boji, a tih se godina ozbiljno razmišlja i o sjedinjavanju pogona na jednoj lokaciji jer su u to vrijeme redakcije i pogoni raštrkani na više od 20 mjesta po cijelome Zagrebu, tako da gradnja Doma Radiotelevizije na Prisavlju počinje polaganjem temeljnog kamena 2.4. 1975. Kraj 70-ih važan je i zbog velikog zaokreta Televizije u tehničko-tehnološkom pristupu. Televizija uvodi sustav elektroničkog prikupljanja vijesti, poznati ENG (Electronic News Gathering), a većina snimatelja i montažera s filma prelazi na elektroniku.
To je i razdoblje velikih projekata, a osobito ostaju u sjećanju pothvati djelatnika Radija i Televizije vezani uz Konferenciju nesvrstanih u Colombu 1976. i Mediteranske igre u Splitu 1979. Već od 1983. postupno se dijelovi programa i tehnike sele u novi Dom na Prisavlju, a od 1988. godine se televizijski program potpuno proizvodi iz novih prostora. Dva su sportska događaja osamdesetih ostala upamćena kao vrlo uspješni pothvat djelatnika Radija i Televizije Zagreb. To su Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. na kojima je Televizija Zagreb proizvela oko 50 posto svih televizijskih signala koji su gledani u više od 100 zemalja svijeta, a kvalitetom prijenosa nadmašila su sve dotadašnje prijenose Olimpijskih igara. Druga je manifestacija bila Univerzijada 1987. godine koja je baš zahvaljujući Radiju i Televiziji nadmašila svoje sportsko značenje.
TV Zagreb je prva stanica u SFRJ koja je uvela regularno emitovanje trećeg programa 1988, poznatog pod nazivom Z3. Treći kanal je 2004. denacionalizovan, a licenca je pripala RTL-u.
29.6. 1990. Sabor Republike Hrvatske izglasao je Zakon kojim je Radiotelevizija Zagreb preimenovana u Hrvatsku radioteleviziju. Te je godine 30. travnja uveden teletekst kao stalni televizijski servis, a 4.5. 1990. prigodom održavanja eurovizijskog natjecanja za "Pjesmu Europe" u Zagrebu puštena je u rad odašiljačko-prijamna satelitska stanica na Prisavlju. Uz veliki organizacijski pothvat i uspješnu realizaciju Eurosonga u Zagrebu, te godine HRT postavlja nove standarde sportskih prijenosa praćenjem Prvenstva Europe u atletici održanog u Splitu. Godine koje su slijedile teško su, ali i slavno razdoblje Radija i televizije. Tijekom Domovinskog rata od srpnja 1991. do veljače 1992. zaposjednuto je ili uništeno 80 posto odašiljačkih objekata HRT-a. 15 velikih odašiljača i tridesetak pretvarača je izvan upotrebe, a 16. rujna i 4.10. raketiran je i središnji odašiljač Sljeme. Sve to vrijeme odašiljanje programa je bilo samo jedanput nakratko prekinuto na samo 15 minuta nakon bombardiranja odašiljača Sljeme 4. listopada. Mnoge su noći djelatnici proveli dežurajući u skloništu Doma, odlazeći bez pogovora na radno mjesto, izlažući se opasnosti mogućeg napada na jedan u očima agresora od najvažnijih strateških ciljeva. Još su hrabrije bile televizijske i radijske ekipe koje su se javljale s bojišnice, a koliko je poznato nitko nije odbio izvršiti povjerenu mu zadaću, štoviše mnogi su se i sami nudili ne pitajući za eventualne opasnosti. Većina dostupnih objekata popravljena je tijekom 1992, a dotada je program emitiran smanjenom snagom ili s pričuvnih lokacija. Hrvatska radiotelevizija je te godine i službeno istupila iz JRT-a. U to vrijeme ujedno HRT počinje analogno emitiranje preko satelita Eutelsat 1 29.8. 1991. uz usluge Austria Telecoma, a od 19.6. 1992. službu preuzima vlastita satelitska stanica na Eutelsatu 2.
S radom je započela kao privatna radio-stanica Zagreb 15.5. 1926. Program je počeo rečima "Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb!" i najavama ravnatelja dr. Ive Sterna i spikerice Božene Begović u 20.30 sati prvi se put u eteru na srednjem valu od 350 metara čula Radio stanica Zagreb i od tada kontinuirano emitira program. Temelje radiodifuziji u Hrvata postavila je u ožujku 1924. skupina uglednih intelektualaca i poslovnih ljudi, koja je osnovala Radio klub Zagreb. Nakon dvogodišnjih napora, uspjeli su pribaviti koncesiju i druge državne dozvole te utemeljiti Radio stanicu Zagreb koja je počela emitirati 15.5. 1926. godine. U Radio-klub Zagreb za predsjednika su izabrali astronoma i fizičara dr. Otona Kučeru. Radio-klub imao je 136 članova: 124 Zagrepčana i 12 iz drugih hrvatskih gradova. Radio-klub je izdavao i časopis Radio-šport koji je imao važnu ulogu u promicanju radiodifuzije. Na području tadašnje Zagrebačke direkcije pošta i telegrafa bilo je registrirano tek pedesetak radioprijamnika.
U sezoni 1927./28. telefonskim vodom preko Beča stanica se pridruživala u zajedničke emisije "Mreže srednjoeuropskih stanica" (Beč, Prag, Varšava, Budimpešta ...), a u lipnju 1928. primljena je za punopravnog člana UIR-a (Union Internationale de Radiodifusion) u Ženevi zastupajući ondašnju Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, u kojoj, kao ni u ostalim državama na prostoru jugoistočne Europe tada još nisu postojale druge radiodifuzne stanice. Stanicu je 14. prosinca 1939. kupilo Ministarstvo pošta, da bi od 1. siječnja njome upravljala Direkcija pošta u Zagrebu.[5]
Poslije 1945. Radio Zagreb, a zatim i tadašnja Televizija Zagreb bili su članovi tadašnje Eurovizije, (Europske unije za radiodifuziju) kao dijelovi Jugoslavenske radiotelevizije, a nakon međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i prijma u Ujedinjene narode, Hrvatska je radiotelevizija 1. siječnja 1993. postala punopravnom članicom Europske unije za radiodifuziju.
Prvo povijesno sjedište Radija Zagreb bilo je na Markovu trgu 9, drugo u Vlaškoj ulici 116, Šubićevoj 20, potom u Jurišićevoj 4 s dijelovima na mnogim adresama u Zagrebu. Televizija Zagreb počela je raditi u Jurišićevoj 4, zatim u Šubićevoj 20 i obližnjem Radničkom domu, dok je sjedište bilo u Dežmanovoj 10. Televizijski studiji bili su jedno vrijeme u adaptiranim prostorima Strojarsko-brodograđevnog fakulteta. Iako gradnja Doma Radiotelevizije Zagreb na Prisavlju počinje 1975. godine, tek 1988. počinje stalna proizvodnja i emitiranje televizijskog programa s Prisavlja, premda su pojedini dijelovi ondje bili u funkciji već od 1983. Početkom 1995. u Dom Radiotelevizije na Prisavlju seli se i Radio i prvi put u povijesti većina je djelatnosti Hrvatske radiotelevizije smještena na jednome mjestu.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
