Srđan Mrkušić (Podgora, 26. svibnja 1915.– Beograd, 30. listopada 2007.), jugoslovenski je bivši nogometaš, reprezentativac Jugoslavije i šumarski inženjer.
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Napomene | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima |
Nogometna karijera
Klupska karijera
Poznat je bio kao "treći branič" odnosno "treći bek", jer se nije bio zadržavao na vratarskoj crti, nego je često istrčavao i ispucavao loptu kao još jedan zadnji igrač, branič.
Nogomet je zaigrao u splitskom AŠK-u, iako su se njegovi roditelji protivili, smatrajući to igrom koja nije za fine ljude.[1] Očeva je riječ presudila te je Mrkušić zaigrao nogomet.[1]
Mrkušića je uočio legendarni Hajdukov trener Luka Kaliterna koji ga je 1934. doveo u Hajduka.[1] Za Hajduka je igrao jednu sezonu, nakon čega je otišao u beogradski BSK. I nakon Drugog svjetskog rata je ostao u Beogradu, igrajući za Milicionara, a potom je otišao u Crvenu zvezdu. Sa Zvezdom je osvojio jedno prvenstvo i 3 jugoslavenska kupa. Na svojoj oproštajnoj utakmici 9. rujna 1953. godine već je bio ušao u 39. godinu života[1] te je tada bio najstariji igrač koji je ikad igrao u prvoligaškom susretu bivše Jugoslavije.
Reprezentativna karijera
Za reprezentaciju Jugoslavije je igrao prije i poslije Drugog svjetskog rata i odigrao 11 utakmica.[2] Prvi je put nastupio 1941. godine na utakmici protiv nogometne reprezentacije Madžarske (1:1) u Beogradu, 23. ožujka 1941. godine[3] a ta je utakmica bila posljednja utakmica Jugoslavije pred Drugi svjetski rat.[2] Mnogo je pomogao u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo 1950. godine. Sudjelovao na Svjetskom prvenstvo u nogometu 1950. godine u Brazilu.[2] Od reprezentacije se je oprostio 1950. godine u Beču, 8. listopada, na utakmici protiv nogometne reprezentacije Austrije (2:7), oslobodivši mjesto novoj vratarskoj legendi, Vladimiru Beari.[2][4]
Nakon što je prestao igrati nogomet, ostao je živjeti u Beogradu sve do kraja života.
Priznanja
Individualna
Klupska
- Prvak Jugoslavije (1) : 1938./39.
- Prvak Jugoslavije (1) : 1951.
- Kup maršala Tita (3) : 1948., 1949., 1950.
Zanimljivosti
- Diplomirao je hortikulturu na beogradskom sveučilištu. U nogometu je ostao i kroz posao: angažirao se na održavanju i izgradnji nogometnih igrališta.
- Godine 1945. igrao je za nogometnu selekciju NR Srbije.
Reference
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.