Vladimir Beara

Vladimir Beara (Zelovo kod Muća, 26. kolovoza 1928. - Split, 11. kolovoza 2014.) bio jugoslavenski nogometni golman. Rođen je od oca Jakova i majke Marije, a braća su mu Ljubo i Sveto.

Vladimir Beara

Vladimir Beara 1953. godine
Lični podaci
Datum rođenja	26. kolovoza 1928.
Mjesto rođenja	Zelovo, Hrvatska (tada  Kraljevina Jugoslavija)
Datum smrti	11. kolovoza 2014.
Mjesto smrti	Split, Hrvatska
Visina	1.84 m
Pozicija	golman
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Uta. (gol.) 1947 – 1955 Hajduk Split 136 (0) 1955 – 1960 Crvena zvezda 83 (0) 1960 – 1963 Alemannia Aachen 23 (0) 1963 – 1964 Viktoria Köln 23 (0) Nacionalna reprezentacija** Godine Reprezentacija Uta. (gol.) 1950 – 1959 SFR Jugoslavija 59 (0)
Trenirani klubovi
1964 – 1966	Freiburger FC
1966 – 1967	Fortuna Sittard
1967 – 1968	Rijeka
1969 – 1970	Fortuna Köln
1970 – 1972	Hajduk Split (pomoćnik)
0000 –	Osijek
0000 –	Troglav Livno
1973 – 1975	Kamerun
0000 –	Dinara Knin
0000 –	Bregalnica Štip
1979	First Vienna FC
1980 – 1981	RNK Split
1986 – 1987	BŠK Zmaj
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do .

Igrao je na položaju vratara. Zvali su ga Veliki Vladimir, Balerina s čeličnim šakama i Čovjek od gume. Lav Jašin je primajući priznanje za najboljeg europskog vratara izjavio: "Za mene je najbolji vratar Vladimir Beara". Kada je suparnička momčad izvodila slobodne udarce, nije dopuštao postavljanje živog zida. Kako nije bilo televizije njegove akrobacije prerasle su u mit koji se prenosi s generacije na generaciju. Prvi trener mu je bio Leo Lemešić, trener mu je bio još poznati njemački trener Sepp Herberger. Oženjen je bio dvaput s Boricom Jonjić, s kojom je imao sina Predraga, koji je umro; iz drugog braka ima dva sina, Zdeslava i Bernarda. Poslednje godine života je proveo sa Jadrankom. Također, izašla je i knjiga autora Marka Nadalina "Veliki Vladimir".

Igračka karijera

Igrao je za Hajduk s kojim je sudjelovao u osvajanju tri naslova prvaka. Kada je 1955. prešao u Crvenu zvezdu, to je bio skandal stoljeća o kojemu se godinama govorilo. Sa Zvezdom je osvojio još četiri prvenstva i dva kupa. Karijeru je okončao u njemačkim klubovima Alemaniji i Viktoriji. U doba dok je aktivno igrao, bio je ponajbolji europski i svjetski vratar. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 60 utakmica među kojima su Svjetska prvenstva u Brazilu 1950., u Švicarskoj 1954. i Švedskoj 1958. Dobitnik je srebrne medalje na Olimpijadi 1952. godine u Helsinkiju - u finalu obranio je penal Ferencu Puskásu.

Godine 1953. igrao je za FIFA-inu reprezentaciju u susretu Ostatak Europe-Engleska. Konačni rezultat utakmice, koja se igrala na Wembleyu: 4:4, ali Beara, koji je branio jedno poluvrijeme, primio je samo jedan gol; ostala tri je primio austrijski golman Zeman.

Trenerska karijera

Kao trener radio je u Njemačkoj u Freiburgeru FC i SC Fortuna Köln, Nizozemskoj u Fortuna Sittard, kamerunskoj reprezentaciji, u Austriji First Vienna FC, u Hrvatskoj HNK Dinara Knin, RNK Split, NK Osijek, NK Rijeka i kao pomoćnik Slavki Luštici u Hajduku iz Splita i još u NK Troglav Livno.

Uspjesi

• Prvenstvo Jugoslavije u nogometu:
  • 1950., 1952., 1955., (s Hajdukom)
  • 1956., 1957., 1959., 1960., (s Crvenom zvezdom)
• Jugokup: 1958. i 1959., (s Crvenom zvezdom)

Sudjelovao je i na tri svjetska nogometna prvenstva: SP 1950. u Brazilu, 1954. u Švicarskoj i 1958. u Švedskoj.

Osvajač je srebrnog odličja na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine.

Pjesma o Vladimiru Beari iz 1954. godine

Na vratima Ero stoji,

nikoga se on ne boji,

Jak je, tresan, čil je i zdrav,

branku čuva baš ka lav.

Svaku loptu vješto hvata,

da mu ne bi takla vrata,

Pa na mistu, ili uvis,

Istu hvata baš ka ris.

A kad nisko ona nasrće,

i na loptu se zatrće,

Baca se ka mačka prava,

bila zemlja ili trava.

Zato ga i FIFA traži,

pa ga čak sa LONDROM draži,

Jer kad hoće da brilira,

za golmana Eru bira.

Vanjske veze

• Nastupi za reprezentaciju Jugoslavije