Patriotizam

Patriotizam, domoljublje ili rodoljublje (lat. patria – „otadžbina, domovina, postojbina, zavičaj“), je ljubav prema zavičaju i njegovim karakteristikama (kao što su narod, jezik, kultura, politika, istorija, sport itd.), koja podrazumijeva otvoren, tolerantan i ravnopravan odnos prema drugim zavičajima i njihovim karakteristikama, bez bilo kakve isključivosti. Patriotizam je stalno i uporno nastojanje da se radi na afirmaciji onih karakteristika zavičaja koje su društvo i živote učinili, i čine, boljim, slobodnijim i nadahnutijim.^[1][2]

Može se tumačiti i kao emotivna povezanost sa zavičajem. Osjećanje povezanosti izražava se kao osjećanje pripadnosti koje se može shvatiti kao izraz ponosa prema zavičaju, kao i čitavom nizu karakteristika vezanih za zavičaj, kao što su narod, jezik, kultura, politika, istorija, sport itd. Posjeduju ga sve zemlje ili teritorije. Neko ga shvata i izrazom kao što je „prijatelj zavičaja“.^[3]

Pod zavičajem, otadžbinom ili domovinom se podrazumijeva određena društvena i teritorijalna zajednica, koja može biti opština, grad, regija, kanton, federalna ili konfederalna jedinica, entitet, država ili unija država. Zavičaj se može odrediti i kao geografsko područje prema kome pojedinac ili grupa osjeća kulturnu pripadnost.

Patriotizam se odražava kroz osjećanje ponosa prema dostignućima i kulturi zavičaja, nastojanju da se njeguje i razvija njegov karakter i identitet, odnosno identifikacija sa ostalim pripadnicima zajednice koja čini zavičaj.^[4]

Patriotizam se može shvatiti i kao izraz pripadnosti i privrženosti zavičaju u odbrani vrijednosti demokratskog društva, osnovnih ljudskih prava i sloboda, a naziva se „ustavni patriotizam“. Njime posebno zemlje sa dugom demokratskom tradicijom izražavaju svoju kulturu, kojom svoje vrijednosti i načela prikazuju univerzalnim u borbi za ljudska prava i slobode.

Patriotizam nasuprot nacionalizma i šovinizma

Patriotizam se razlikuje od nacionalizma i šovinizma, utoliko što se patriota identifikuje sa zavičajem i narodom zavičaja, bez stavljanja i izdizanja svog zavičaja i naroda zavičaja iznad drugih zavičaja i naroda tih zavičaja, čime ne ugrožava, ne umanjuje, ne nipodaštava i ne potcjenjuje slobode i prava drugih zavičaja i naroda tih zavičaja.

U negativnom smislu, patriotizam može prerasti u aroganciju, kao što su nacionalizam i šovinizam.

Patriotizam je ljubav prema zavičaju i narodu zavičaja, koja ravnopravno tretira druge zavičaje i narode tih zavičaja, te podrazumijeva negaciju isljučivosti. Nacionalizam je izdizanje i glorifikacija jednog naroda ili nacije do nivoa superiornosti u odnosu na druge narode ili nacije, te stalno konfrontiranje, sumnjičenje i isticanje razlika ili predrasuda prema drugim narodima ili nacijama. A šovinizam je nacionalizam povezan sa otvorenom mržnjom prema drugim narodima ili nacijama.

Na žalost, pozitivan odnos pojedinca ili grupe prema svom zavičaju i narodu zavičaja, može u određenim uslovima, postati svoja suprotnost. Patriotizam se često pogrešno povezuje sa nacionalizmom, pa se ta dva pojma često potpuno pogrešno navode kao sinonimi.^[5]

Nacionalizam je takav oblik etničke ili nacionalne svijesti koji stalno ističe razlike između svoje i drugih etnija ili nacija, predstavljajući svoju etniju ili naciju kao superiornu u odnosu na druge. Nacionalizam počinje sa ispoljavanjem predrasuda prema drugim etničkim ili nacionalnim grupama i sumnjičenjem u njihove namjere u komunikaciji i kontaktima sa „mojom“ etničkom ili nacionalnom grupom. Nacionalizam je stalno nipodaštavanje i obezvređivanje kulturnih tvorevina i karakteristika drugih etnija ili nacija u okruženju.^[6]

„… nacionalizam nudi usku, sukobom bremenitu legitimaciju za političku zajednicu, legitimaciju koja neminovno suprotstavlja jednu kulturnu zajednicu drugoj.“ – Antoni D. Smit

Nacionalizam je nastojanje da se ispolji sebičan, agresivan i netolerantan odnos prema ekonomskim, socijalnim, kulturnim i političkim dostignućima drugih etnija ili nacija, da se vlastiti interesi realizuju kroz sprečavanje i potiskivanje drugih. To je težnja da se ostvari privilegovan položaj za svoju etniju ili naciju u određenom prostoru, na osnovu njenih „posebnih“ vrlina, zasluga i „misije“, koja joj je namijenjena u regionu, na kontinentu, u svijetu. To je pokušaj da se „isprave“ nepravde koje su nanijete „našoj“ etniji ili naciji djelovanjem različitih faktora i u različitim istorijskim okolnostima.^[7]

Nacionalizam je uvijek politički projekat jedne uske grupe, nacionalne „elite“, koja svoje posebne interese (najčešće kamuflirane lične frustracije i neuspijehe) nameće kao „opšte interese“ naroda ili nacije, stavlja narod ili naciju u prvi plan, govori o neobjektivnim opasnostima po suverenitet i državu. Nacionalizam prerasta u ideologiju, koja nastoji da prikrije sve objektivne i subjektivne nedostatke, protivrječnosti i sukobe unutar svoje etničke ili nacionalne grupe, da za sve okrivi „istorijsku sudbinu“ i „loše“ namjere drugih, da opravda postupke nacionalne „elite“ i nacionalnih „vođa“, da stalno drži nacionalnu „hipertenziju“ i da mobiliše „nacionalne snage“ protiv imaginarnog neprijatelja (unutrašnjeg i spoljašnjeg), da širi „teoriju zavjere i nepravedne žrtve“. Nacionalizam u suštini nema pozitivan odnos prema svom narodu ili svojoj naciji, niti naciji i etničkoj grupi uopšte. Ne postoji „blagi“, „umjereni“ nacionalizam. Svi nacionalizmi su štetne i negativne pojave, koje razaraju biće jedne grupe i cijelog društva.^[8]

Šovinizam je najveći stepen negativne etničke, nacionalne, rasne i kulturne svijesti i poimanja etničkih, nacionalnih i grupnih interesa. On se ispoljava kroz otvorenu mržnju prema drugim etničkim, kulturnim i nacionalnim grupama. To je nacionalna isključivost i nepomirljivost sa položajem „svoje“ nacije u okruženju. Šovinizam ispoljava potpuno otvoreno neprijateljstvo i potpuno otvorenu mržnju prema drugim narodima ili nacijama. On nastoji da se na svaki način vlastita etnija ili nacija izoluje i „ogradi“ od drugih etnija ili nacija ili da se druge nacije, etničke, kulturne i rasne grupe potisnu i „uklone“ sa prostora koji zauzima „moja“ grupa, jer se doživljavaju kao stalna „prijetnja“ za njen skladan i miran razvoj.^[9]

Riječ šovinizam vodi porijeklo od imena francuskog vojnika Šovena (Chauvin), kojeg u jednoj komediji Skribo opisuje kao „ćelavka“ i tupavka, koji nastoji da svim silama propagira i povrati moć osvajačke politike i ratnih uspijeha Napoleona I, šireći pritom mržnju protiv svih u okruženju.^[10]

Patriotizam i posjedovanje etničkog ili nacionalnog identiteta

Posjedovanje etničkog ili nacionalnog identiteta označava svjesnost o pripadnosti određenom narodu ili naciji, te izražavanje ljubavi prema narodu ili naciji, koja podrazumijeva otvoren, tolerantan i ravnopravan odnos prema ljudima drugog etničkog ili nacionalnog identiteta.^[11]

Posjedovanje etničkog ili nacionalnog identiteta podrazumijeva stepen osjećanja i razumijevanja zajedničke kulture i zajedničkog porijekla i bliskosti. Označava razumijevanje i poznavanje osobina etničkog ili nacionalnog identiteta i njegovih kulturnih odlika (nošnje, muzike, običaja, svetkovina, hrane). Podrazumijeva otvoren i tolerantan odnos prema drugim etničkim, nacionalnim, rasnim i kulturnim grupama, odnosno priznavanje i prihvatanje da i drugi ljudi doživljavaju isti odnos prema svojim etničkim i nacionalnim grupama. Ne ističe nikakav ekskluzivitet svoje grupe, ne poredi je sa drugima, ne osjeća nikakvu zebnju (duhovnu i prostornu) od prisustva i stalnog kontakta sa drugim etničkim grupama, ne sanja za granicama koje će jasno odvojiti etničke grupe međusobno. U djelatnom i akcionom smislu, posjedovanje etničkog ili nacionalnog identiteta podrazumijeva zaštitu manjinskih kultura i čuvanje istorijskih i kulturnih vrijednosti, njihovo uključivanje u svjetsku kulturnu baštinu, iznošenje na „svjetlost dana“ (posebno danas kada to omogućava ovakav tehničko-tehnološki stepen razvoja), kako bi svojom ljepotom, posebnošću i vrijednostima privukli što širu pažnju i interesovanje. Time se i kod pripadnika drugih etničkih i nacionalnih grupa javlja potreba da se zaštite i učine svjetski dostupnim tvorevine „vaše“ kulture. Takvo posjedovanje etničkog ili nacionalnog identiteta može biti inspirativan i mobilišući faktor koji će podstaći još više kulturno stvaralaštvo jedne grupe, i uticati na ekonomski, socijalni i politički razvoj i napredak.^[12]‍^[13]

Patriotizam i posjedovanje etničkog ili nacionalnog identiteta predstavljaju pozitivne oblike svijesti, dok nacionalizam i šovinizam predstavljaju negativne oblike svijesti.

Povezano

• Politika
• Kulturni identitet
• Multikulturalizam
• Nacionalna zastava
• Zastava
• Simbol
• Politički pluralizam
• Romantizam
• Kolektivni narcizam
• Identitet
• Pojam

Reference

1. „Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek–English Lexicon, πατρι–ώτης”. Perseus.tufts.edu. Pristupljeno 2013-11-03.
2. Harvey Chisick (2005-02-10). Historical Dictionary of the Enlightenment. ISBN 9780810865488. Pristupljeno 2013-11-03.
3. Griffin, Dustin (2005), Patriotism and Poetry in Eighteenth-Century Britain, Cambridge: Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-00959-1
4. „Patriotism (Stanford Encyclopedia of Philosophy)”. Plato.stanford.edu. Pristupljeno 2013-11-03.
5. „Nationalism (Stanford Encyclopedia of Philosophy)”. Plato.stanford.edu. Pristupljeno 2013-11-03.
6. Sulzbach, Walter (1943). National Consciousness. American Council on Publ. Affairs. str. 84.
7. Smith, Anthony. Nationalism: Theory, Ideology, History. Polity, 2010. pp. 9, 25–30; James, Paul (1996). Nation Formation: Towards a Theory of Abstract Community. London: Sage Publications.
8. Finlayson, Alan (2014). „5. Nationalism”. u: Geoghegan, Vincent; Wilford, Rick. Political Ideologies: An Introduction. Routledge. str. 100-102. ISBN 978-1-317-80433-8.
9. Macmillan., Palgrave (2015). Global politics. Palgrave Macmillan. ISBN 9781137349262. OCLC 979008143.
10. „Chauvinism”. Encyclopædia Britannica.
11. De-Graft Aikins, Ama; Pitchforth, Emma; Allotey, Pascale; Ogedegbe, Gbenga; Agyemang, Charles (1. 1. 2012). „Culture, ethnicity and chronic conditions: Reframing concepts and methods for research, interventions and policy in low- and middle-income countries”. Ethnicity & Health 17 (6): 551–561. DOI:10.1080/13557858.2012.782209. ISSN 1465-3419. PMID 23534503. Pristupljeno 27. 2. 2016.
12. „Ethnicity: definition of ethnicity”. Oxford Dictionaries. Oxford University Press. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-06. Pristupljeno 28. 12. 2013.
13. People, James; Bailey, Garrick (2010). Humanity: An Introduction to Cultural Anthropology (9 izd.). Wadsworth Cengage learning. str. 389. »In essence, an ethnic group is a named social category of people based on perceptions of shared social experience or ancestry. Members of the ethnic group see themselves as sharing cultural traditions and history that distinguish them from other groups. Ethnic group identity has a strong psychological or emotional component that divides the people of the world into opposing categories of 'us' and 'them'. In contrast to social stratification, which divides and unifies people along a series of horizontal axes on the basis of socioeconomic factors, ethnic identities divide and unify people along a series of vertical axes. Thus, ethnic groups, at least theoretically, cut across socioeconomic class differences, drawing members from all strata of the population.«

	U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Patriotism
	Potražite izraz Rodoljublje u W(j)ečniku, slobodnom rječniku.

Literatura

• Charles Blatberg, From Pluralist to Patriotic Politics: Putting Practice First, Oxford University Press, 2000. ISBN 0-19-829688-6.
• Craig Calhoun, Is it Time to Be Postnational?, in Ethnicity, Nationalism, and Minority Rights, (eds.) Stephen May, Tariq Modood and Judith Squires. Cambridge: Cambridge UP, 2004. pp. 231–56.
• Paul Gomberg, “Patriotism is Like Racism,” in Igor Primoratz, ed., Patriotism, Humanity Books, 2002, pp. 105–12. ISBN 1-57392-955-7.
• Jürgen Habermas, “Appendix II: Citizenship and National Identity,” in Between Facts and Norms: Contributions to a Discourse Theory of Law and Democracy, trans. William Rehg, MIT Press, 1996.
• Johan Huizinga, “Patriotism and Nationalism in European History”. In Men and Ideas. History, the Middle Ages, the Renaissance. Transl. by James S. Holmes and Hans van Marle. New York: Meridian Books, 1959.
• Alasdair MacIntyre, 'Is Patriotism a Virtue?', in: R. Beiner (ed.), Theorizing Citizenship, 1995, State University of New York Press, pp. 209–28.
• Joshua Cohen and Martha C. Nussbaum, For Love of Country: Debating the Limits of Patriotism, Beacon Press, 1996. ISBN 0-8070-4313-3.
• George Orwell, "Notes on Nationalism" in England Your England and Other Essays, Secker and Warburg, 1953.
• Igor Primoratz, ed., Patriotism, Humanity Books, 2002. ISBN 1-57392-955-7.
• Daniel Bar-Tal and Ervin Staub, Patriotism, Wadsworth Publishing, 1999. ISBN 0-8304-1410-X.
• Maurizio Viroli, For Love of Country: An Essay on Patriotism and Nationalism, Oxford University Press, 1997. ISBN 0-19-829358-5.
• Gilbert K. Chesterton 1922 that America is "the only nation in the world that is founded on a creed. That creed is set forth with dogmatic and even theological lucidity in the Declaration of Independence."
• John Witherspoon The Dominion of Providence Over The Passions of Man, Princeton May 17, 1776.