From Wikipedia, the free encyclopedia
Avignonski most (francuski: Pont d'Avignon, službeno Pont Saint-Bénézet) je slavni srednjovjekovni most preko desnog rukavca rijeke Rhône između Avignona i Villeneuve-lès-Avignona na lijevoj obali.
Most je izgrađen u 12. vijeku, vremenom se nakon brojnih katastrofalnih poplava, toliko razrušio da je od njegovih 22 ostalo samo 4 kamena luka[1], pa su otplavljeni dijelovi mjenjani i krpani drvenim nadomjescima. Most je nakon razaranja u 17. vijeku - napušten, tako da danas ne premošćuju rijeku.
Ostatak mosta je zajedno sa Papinskom palačom 1995. uvršten na UNESCOvu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi.[2]
Avignonski most je poznat i zbog dječje pjesmice, raširene po cijelome svijetu, njega posjeti oko 400.000 ljudi svake godine.[1]
Po lokalnoj legendi most je podigao mladi pastir Benezet, koji se 1177. spustio sa planina u Ardèche i razglasio da je poslan od Boga da izgradi most kod Avignona.[3]
Pont Saint-Bénézet u 12. vijeku kad je podignut, bio je jedini most na Rhône od Lyona do mora.[3]
Izvorno na istom mjestu stajao je drveni most, na njegovu mjestu podignut je prvi most čiji su stupovi vjerojatno bili povezani drvenim šetnicama. On je otvoren za promet 1184., taj most je razoren do četvrtog stupa za vrijeme Albižanskog križarskog rata 1226.[4]
Pod utjecajem Benezeta osnovana je bratovština koja se trebala brinuti o mostu sa 24 braće, zahvaljujući njihovu neumornom radu i pametnom korištenju mostarine, bratovština je otpočela izgradnja kamenog gotičkog mosta preko ostataka starije romaničke građevina iz 12. vijeka.[4]
Novi most bio je dug oko 900 m, sastavljen od 22 luka.[4]
Za srednjeg vijeka Pont Saint-Bénézet bio je na jednoj od najvažnijih hodočasničkih ruta između Italije i Španjolske. Njegova važnost je porasla kad su se pape u 14. vijeku preselile u Avignon. Ali su se uskoro kardinali preselili u Villeneuve, željevši pobjeći iz gužve Avignona.[4]
Most je popločen 1377. po nalogu kardinala Blandiaca, nakon brojnih nesreća i padova, čak i u Rhônu.[4]
Avignonske pape imali su običaj da se pri svakom prelasku mosta, zaustave ispred kapelice na ulazu i pomole se sv Benezetu i ostave mu na dar jedan gulden.[4]
Kralj Luj XIV bio je jedan od posljednjih koji su prešli mostom prije njegovog rušenja u 17. vijeku, ali nikad nije dao svojj doprinos za njegovu obnovu, i pored namjere da postane njegov vlasnik.[4]
Desna obala Rhône bila je poznata pod imenom kraljevstvo, a lijeva strana na kojoj je Avignon carstvo Tokom srednjeg vijeka izbijali su česti sporovi oko vlasništva nad koritom rijeke, između papa i francuskih kraljeva koji su kulminirali u 14. vijeku sudskim procesom. Spor je konačno riješen nakon francuske revolucije kad je i Avignon postao dio Francuske.[5]
Riječni otok Barthelasse (île de la Barthelasse) prvi put se u dokumentima spominje 1495.[5]
Nakon pada Avignonskog mosta do 19. vijeka Rhôna se prelazila skelama i trajektima. Između 1806. i 1819. podignut je drveni most iz dva dijela preko oba ronina rukavca, onaj manji između Avignona i otoka Barthelasse zamijenjen je željeznim visećim mostom 1843, ali je onaj duži između otoka i Villeneuva zamijenjen tek nakon što je između 1905. i 1910. podignut novi most.
Kako je Rhôna često plavila, u 19. vijeku podignuta je uzvodno od mosta brana, koja je preusmjerila glavni tok rijeke prema Avignonu, nakon tog su u 20. vijeku ponovno poduzeti radovi, pa je ponovno glavni rukavac premješten na stranu Villeneuva.[5]
Počevši od 15. vijeka, ispjevano je dosta pjesama u čast vjenčanja u kojima se spominje Pont d'Avignon, kao mjesto gdje će mladenci zaplesati. Ispjevane su po različitim krajevima Francuske, pa čak i Kanade.[6]
Te pjesme su vjerojatno nadahnule Pierre Certona, kompozitora kraljevske kapele u 15. vijeku, da komponira pjesmu Sur le Pont d'Avignon, čija se melodija prilično razlikuje od pjesme koju znamo danas. Ta pjesma u svojoj današnjoj formi, izvedena je prvi put 1853. u opereti Adolphe Adama L'Auberge Pleine.[6]
Međunarodni uspjeh doživjela je tek nakon izvedbe 1876. u drugoj opereti pod imenom Sur Le Pont d'Avignon.[6]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.