From Wikipedia, the free encyclopedia
Fudbalski klub Inter Milan, popularno zvani jednostavno Inter, je italijanski klub iz Milana, u Italiji, u pokrajini Lombardija na sjeveru Italije. Inter je trenutno prvak Italije nakon što su po treći put odbranili titulu.
 | Ovaj članak zahtijeva sređivanje kako bi ispunio Wikipedijine standarde kvaliteta. Pomozite u njegovom poboljšanju tako što ćete ga urediti. |
 | |||
| Puno ime kluba | Football Club Internazionale Milano SpA | ||
| Nadimak | Nerazzurri, La Beneamata, Il Biscione | ||
| Osnovan | 9. mart 1908. | ||
| Stadion | Stadio Giuseppe Meazza Milano, Italija | ||
| Kapacitet | 80.074 [1] | ||
| Predsjednik | Zhang Kangyang | ||
| Trener | Simone Inzaghi | ||
| Adresa | Corso Vittorio Emanuele II 9, 20122 Milan | ||
| Liga | Serie A | ||
| Plasman | |||
| |||
Također Inter je jedini tim iz Italije koji je svoju čitavu historiju proveo u Seriji A, najjačoj italijanskoj ligi, i to je činjenica kojom se ponose navijači ovog kluba. Zbog svojih plavo-crnih dresova ima nadimak Nerazzurri (crno-plavi).
U svojim vitrinama ova momčad ima čak 17 naslova Serije A, a uključujući Kup i Superkup, Inter je u Italiji osvojio 26 trofeja. Tri puta su osvajali Ligu Prvaka - 1964, 1965 i 2010, Kup Uefa 1991., 1994. i 1998., te Interkontinentalni Kup 1964. i 1965.
Svoje domaće utakmice igraju na Stadionu Giuseppe Meazza, također znanom i kao San Siro, koji dijele sa AC Milanom. Taj stadion je ujedno i najveći u Italiji sa kapacitetom od 80.074 sjedećih mjesta. Inter posjeduje svoj trening centar "Angelo Moratti" u Appiano Gentileu, blizu Coma.
Klub je osnovan 9. marta 1908, odvajanjem od zajedničkog kluba AC Milana. Razlog tome bilo je nezadovoljstvo grupe Italijana i Švicaraca iz kluba, zbog prevelikog broja domaćih igrača u ekipi. Po odvajanju od kluba osnovali su svoju ekipu Internazionale FC, ili skraćeno, Inter. Nadimak je tima bio La Beneamata, u prijevodu povlašteni. Za Internazionale je navijala srednja klasa i imućniji stanovnici grada.
Svoje prvo prvenstvo osvojili su 2 godine nakon nastanka, već 1910., ali tek 10 godina nakon toga su drugi put bili prvaci. Prvi trener i kapiten tima bio je Virgilio Fossati, rođen u Milanu.
U periodu između 1. i 2. svjetskog rata, klub je zbog fašističkog režima Benita Mussolinija morao promijeniti ime u Ambrosiana-Inter [2]. Tada osvajaju i nova tri naslova. Bilo je to 1930. i 1938., a 1940. su uz prvenstvo osvojili i Kup predvođeni legendom kluba Giuseppeom Meazzom. 1942. godine vraćaju svoje prvobitno ime - Internazionale.
Poslije rata, Inter osvaja svoj šesti Scudetto. Tada počinje najsvjetliji period u historiji kluba, znan kao Grande Inter (Veliki Inter), kad je Inter bio u samom vrhu europskog fudbala. Osvojili su prvenstvo 1953. i 1954., a nakon malo dužeg perioda bez naslova opet su bili prvaci 1963., 1965. i 1966, ovaj put sa Helenijom Herrerom na klupi. Tada osvajaju i jedina dva naslova Europskog prvaka u historiji 1964. i 1965, pobjedama protiv Real Madrida i Benfice. Pridodali su tome dva naslova Interkontinentalnog kupa.
Tada je predsjednik kluba bio Angelo Moratti čiji je sin Massimo Moratti, trenutni predsjednik kluba. Nakon toga, Inter biva poražen u finalu Lige prvaka, dvaput od Celtica i Ajaxa.
Nakon zlatne ere, Inter osvaja svoj 11. i 12. naslov 1971. i 1980. godine. Osvajaju i dva Kupa Italije 1978. i 1982. Svoj 13. naslov su osvojili 1989. godine predvođeni njemcima Andreas Brehmeom i Lotharom Matthäusom, te argentincem Ramón Díazom. Iduće godine stiže Jürgen Klinsmann, Inter osvaja i Superkup, ali ne uspjevaju odbraniti Scudetto.
Ovaj period ostaće upamćen po osvajanju Kupa UEFA triput, 1991., 1994. te 1998., te po neuspjesima u Italiji. Čak su 1993. godine bili samo jedan bod do ispadanja.
1995. godine od Ernesto Pellegrinija klub preuzima Massimo Moratti. Naftni magnat ulaže mnogo novaca u klub, pritom rušeći rekordne sume za transfere, dovodeći Ronalda za 19.5 miliona €, te Christiana Vierija za 31 milion € 1999. godine.[3] Međutim ni to ne pomaže da se ostvari dominacija u domovini.
Nakon što Italiju potresa skandal sa namještanjem utakmica, za Inter, bar u Italiji, slijede neki svjetliji trenuci. Oduzimaju se bodovi Juventusu i Milanu, čime Inter dobija svoj 14. naslov, a Juventus biva izbačen u Seriju B. Do tada je to bio jedini tim koji uz Inter nikada nije igrao u nižem domu italijanskog fudbala. Iz Juventusa stiže Zlatan Ibrahimović, igrač koji će zlatnim slovima biti upisan u historiju Intera.
Iduće sezone Inter osvaja svoj novi, 15. naslov, rušeći rekord Serije A po broju uzastopnih pobjeda. Ekipa trenera Roberta Mancinija napravila ih je 17.
2007-08 sezona također je trofejna. Inter osvaja svoj 16. Scudetto, no Moratti želi i Ligu Prvaka. Inter biva izbačen od Liverpoola u četvrtini finala tog takmičenja što je bilo dovoljno da predsjednik Intera uruči otkaz Robertu Manciniju[4] i pored osvojenog naslova.
2. juna 2008. godine Inter dovodi novog trenera, Josè Mourinha[5]. On je bio jedini strani trener u Seriji A te godine. To ljeto u klub stižu neki novi igrači, Amantino Mancini[6], Sulley Muntari[7] i Ricardo Quaresma[8] koji je bio i najskuplji igrač koji je došao u Inter u tom transfer roku, nekoliko sati prije isteka transfer perioda.
No ni novi trener, ni novi igrači Interu ne donose trofej Lige prvaka. Iako je Mourinho sa svojim igračima donio 17. naslov, iako je i osvojio italijanski Superkup, navijači Intera još uvijek nisu zadovoljni jer oni žele prekinuti taj post od 40. godina bez trofeja u najelitnijem klupskom takmičenju u Evropi.
Ljeto 2009. godine donosi velike promjene u Interovom igračkom kadru. Zlatan Ibrahimović nije više član Intera, a u ovaj klub stiže kamerunski napadač Samuel Eto'o. Prinove su također Diego Milito, Thiago Motta, te Lúcio.
7. avgusta 2009. godine Inter je objavio da je iz FC Twentea na posudbu stigao Austrijski napadač Bosanskih korijena Marko Arnautović.[9]
Jedini igrač čiji je broj povučen iz upotrebe u Interu je legendarni Giacinto Facchetti.
3 – 
Giacinto Facchetti, lijevi bek, 1960–1978 (posthumno povučen broj)
 |
 |
 |
 | ||
 | ||
| Dres Ambrosiane | ||
Najvećim dijelom svoje historije Inter je nosio dresove sa plavim i crnim prugama. 1908., kada je klub osnovan crna je izabrana da predstavlja noć, a plava nebo. 1928. nakon spajanja sa Unione Sportiva Milanese, Inter mjenja ime u Ambrosiana SS Milano, te mjenja i boje dresa, a jedna verzija dresa je bila i ona sa crvenim križem na bijeloj podlozi koja je predstavljala grb grada Milana[10].
Nakon II Svjetskog rata, Inter se vraća svojim originalnim bojama, iz čega je uslijedio i nadimak Nerazzurri, crno-plavi. U sezoni 2007-08 Inter je povodom stogodišnjice kao gostujući nosio upravo bijeli dres Ambrosiane sa crvenim križem.
Nadimci Intera, osim Nerazzurri su La Beneamata i Il Biscione. Dok "Beneamata" znači povlašteni, "Biscione" na Bosanskom znači "bjelouška", te ima uporište u historiji Milana.
Jedno vrijeme je upravo bjelouška bila na znaku Intera.
|
|
Inter je prema istraživanju La Repubblice,[11] Inter je jedan od najpopularnijih klubova u Italiji. Najveći dio navijača Intera su pak srednja klasa, dok su navijači Milana pretežno radnička klasa.
Najveća navijačka grupa su svakako Boys San koji datiraju još od 1969. godine.
Internazionale je dobro poznat po tome što uredno skuplja rivale po Italiji i inostranstvu. U Italiji najveći rivali su mu AC Milan i Juventus, u Europi Real Madrid.
Najpoznatije je rivalstvo s gradskim suparnikom Milanom s kojim Inter dijeli stadion Giuseppe Meazza, znan i kao San Siro. Rivalstvo je tim veće što je Inter klub bogatijih, a Milan onih siromašnijih iz radničke klase. Do danas su odigrali 266 susreta u kojima je uspješniji bio Milan sa 104 pobjede prema 90 Interovih, uz 72 neriješena rezultata. Ako se pogledaju samo utakmice u Serie A onda je bolji Inter sa 60 pobjeda u odnosu na 56 Milanovih uz 52 neriješena rezultata. Od 64 prvenstva koja su se odigrala u sistemu jedne grupe 32 puta je Inter završio bolje plasiran (nisu uračunate sezone '80/81. i '82/83. koje je Milan proveo u Serie B).
Čuveni Derby d'Italia sukob je Intera sa Juventusom. Ta utakmica je prozvana italijanskim derbijem jer niti jedna od te dvije ekipe nikad nije bila u Serie B, italijanskoj drugoj ligi. Međutim, od sezone 2006/07 to više nije tako jer je Juventus izbačen u Serie B zbog skandala oko namještanja utakmica. Tako je Inter ostao jedina italijanska ekipa koja nikad nije bila u Serie B.
Inter je u svojoj historiji imao mnogo predsjednika. Neki su bili vlasnici kluba, a neki su bili počasni predsjednici. Evo liste svih njih. [12]
|
|
|
Virgilio Fossati (1909-1915) Nino Resegotti Francesco Mauro (1919-1920)
Bob Spotishwood (1922-1924) Paolo Schiedler (1924-1926)
Árpád Weisz (1924-1926) József Viola (1928-1929) Árpád Weisz (1929-1931) István Tóth (1931-1932) Árpád Weisz (1932-1934) Gyula Feldmann (1934-1936) Albino Carraro (1936) Armando Castellazzi (1936-1938)
Armando Castellazzi (1938-1940) Giuseppe Peruchetti (1940) Italo Zamberletti (1941) Ivo Fiorentini (1941-1942) Giovanni Ferrari (1942-1945) Carlo Carcano (1945-1946) Nino Nutrizio (1946) Giuseppe Meazza (1947-1948) Carlo Carcano (1948).svg){kind=small}
Dai Astley (1948) Giulio Cappelli (1949-1950) Aldo Olivieri (1950-1952) Alfredo Foni (1952-1955) Aldo Campatelli (1955) Giuseppe Meazza (1955-1956) Annibale Frossi (1956) Luigi Ferrero (1957) Giuseppe Meazza (1957) Jesse Carver (1957-1958) Giuseppe Bigogno (1958) Aldo Campatelli (1959-1960) Camillo Achilli (1960) Giulio Cappelli (1960)
Helenio Herrera (1960-1968) Alfredo Foni (1968-1969)
Heriberto Herrera (1969–1971) Giovanni Invernizzi (1971-1973) Enea Masiero (1973) Helenio Herrera (1973) Enea Masiero (1974)
Luis Suárez (1974-1975) Giuseppe Chiappella (1976-1977) Eugenio Bersellini (1977-1982) Rino Marchesi (1982-1983) Luigi Radice (1983-1984) Ilario Castagner (1984-1986) Mario Corso (1986) Ilario Castagner (1986-1991) Giovanni Trapattoni (1986–1991) Corrado Orrico (1991) Luis Suárez (1992) Osvaldo Bagnoli (1992–1994) Giampiero Marini (1994) Ottavio Bianchi (1994–1995) Luis Suárez (1995) Roy Hodgson (1995-1997) Luciano Castellini (1997) Luigi Simoni (1997-1998)
Mircea Lucescu (1998-1999) Luciano Castellini (1999) Roy Hodgson (1999) Marcello Lippi (1999-2000) Marco Tardelli (2000-2001) Héctor Cúper (2001–2003) Corrado Verdelli (2003) Alberto Zaccheroni (2003-2004) Roberto Mancini (2004-2008)
José Mourinho (2008-2010) Rafael Benítez (2010)
Leonardo (2010-2011) Gian Piero Gasperini (2011) Claudio Ranieri (2011-2012) Andrea Stramaccioni (2012-2013) Walter Mazzarri (2013-2014) Roberto Mancini (2014-2016)
Frank de Boer (2016) Stefano Vecchi (2016) Stefano Pioli (2016-2017) Stefano Vecchi (2017) Luciano Spalletti (2017-2019) Antonio Conte (2019-)Internacionalni trofeji:
Trofeo Giacinto Facchetti:
Primavera Italijanski Kup:
Campionato U-23:
Viareggio World Club Turnir, Carnevale Cup:
U-14 Prvenstvo:
U-16 Prvenstvo:
U-18 Prvenstvo:
U-20 Prvenstvo:
Filippo De Cecco Turnir:
Viceprvaci Italije (13) : 1932/33, 1933/34, 1934/35, 1940/41, 1948/49, 1950/51, 1961/62, 1963/64 1966/67, 1969/70, 1992/93, 1997/98, 2002/03
Finalisti kupa (6) : 1958/59 (vs Juventus), 1964/65 (vs Juventus), 1976/77 (vs Milan), 1999/00 (vs Lazio), 2006/07 (vs Roma), 2007/08 (vs Roma)
Finalisti superkupa (2) : 2000 (vs Lazio), 2007 (vs Roma)
Finalisti Lige prvaka (Kupa prvaka) (2) : 1966/67 (vs Celtic Glasgow), 1971/72 (vs Ajax)
Finalisti Kupa UEFA : 1996/97 (vs Schalke 04)
Finalisti Mitropa kupa : 1933 (vs Austria Vienna)
FIFA Igrač godine
2002 - Ronaldo 1997 - Ronaldo
1991 - Lothar MatthäusBallon d'Or/Evropski Igrač godine
1997 - Ronaldo 1990 - Lothar MatthäusSvjetski igrač godine
2002 - Ronaldo 1997 - Ronaldo 1990 - Lothar MatthäusUEFA Klupski Igrač godine
1997/98 - RonaldoPrema The Football Money League koji su izdali Deloitte, u sezoni 2005-06, Inter je bio 7. najbogatiji klub na svijetu sa vrijednošću od €206.6 miliona €.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
