From Wikipedia, the free encyclopedia
Drugi način je zagrebački rock sastav, osnovan 1974. godine. Tri clana Pozgajec - Mekic -Kurtovic bili su clanovi skupine pod nazivom Novi akordi, Grupa je u tom periodu objavila dvije singl ploče, da bi 9. listopada 1974. godine glazbenu karijeru nastavili pod imenom Drugi način[1] (ime preuzimaju iz pjesme Federica García Lorce, "Na drugi način") . U lipnju 1975. godine, objavljuju svoj prvi studijski album Drugi način, kojim su odmah po izlasku osvojili veliki broj obožavatelja.
Drugi način | |
|---|---|
 | |
| Prebivalište | Zagreb, Belomanastirska 6 |
| Period aktivnosti | 1974. - 1990. 1992.-danas |
| Osnivanje | 1974. Zagreb, Hrvatska |
| Žanr | progresivni rock, hard rock |
| Trenutni članovi | Branko Požgajec Božo Ilić Ernest Vinković Mario Domazet Mladen Palenkaš |
| Bivši članovi | Halil Mekić (gitara) Željko Mikulčić (Bas gitara) Ismet Kurtović (vokal, gitara, flauta, skladatelj) Boris Turina (bubnjevi, tekst) Branko Bogunović (gitara) Nikola Gečević Koce (gitara) Robert Krkač (gitara) Miroslav Budanko (bubnjevi) Danijel Veličan (gitara) Davor Senčar (gitara) Dražen Kovač (bubnjevi) Branko Bardun (klavijature) |
| Službene stranice | Službene stranice |
Krajem 1976., Branko Požgajec odlazi na odsluženje vojnog roka, a iz Drugog načina odlaze Ismet Kurtović i Halil Mekić, da bi kratkotrajno osnovali sastav Nepočin i s njim snimili album, Svijet po kome gazim, (1978.). Povratkom Požgajeca iz JNA, Drugi način se nanovo okuplja 1978. godine. Objavljuju dva singla 1978. i 1979. godine, te drugi studijski album 1982. godine. Cijelo razdoblje osamdesetih sastav iako mijenjajući glazbenike, intezivno nastupa[1].
Krajem 1980-ih kratkotrajno prestaju s radom. Branko Požgajec, 1992. godine ponovno okuplja sastav i objavljuje album sa svojim starim uspješnicama, koje je snimio tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina.
Branko Požgajec (vokal, klavijature i flauta), Halil Mekić (gitara) Poldrugac Vjekoslav Wossh (bas gitara), početkom 1970-ih sviraju u sastavu Novi akordi. Sa njima je u to vrijeme svirao i bubnjar Adonis Dokuzović. Nakon odlaska Halila Mekića na odsluženje vojnog roka, u sastav dolazi Ismet Kurtović Ićo, koji osim što svira gitaru, još pjeva i svira flautu, a ostaje u sastavu i nakon povratka Mekića iz JNA. 1973. godine Novi akordi objavljuju svoj drugi singl sa skladbama "Opet..." i "Odlazak" (glazba i aranžmani: Branko Požgajec, Poldrugac Vjekoslav tekstovi Lidija Matjačić). U decembru 1972. godine bubnjar Adonis Dokuzović ih napušta, i kasnije prelazi u Divlje jagode, a na njegovo mjesto dolazi Miroslav Budanko .Ajzic.
U jesen 1973 grupu napustaju Pozgajec -Kurtovic i Mekic. i osnivaju grupu Drugi način.sa clanovima Pozgajec - Kurtovic-Mekic -Turina i Mikulcic. Ime preuzimaju (na prijedlog Branka Požgajca) iz pjesme Federica García Lorce, "Na drugi način". Odabiru logo sastava (oko sa dvije zjenice) i originalna slova za ime. to sve umjetnički uobličuje strip-autor Igor Kordej[1].
Pišu nove skladbe i prezentiraju ih po koncertima u Sloveniji ali i u zagrebačkim klubovima, a najviše u klubu "Big Ben".
Tijekom prosinca 1974. i siječnja 1975. godine, odlaze u ljubljanski studio Akademik i snimaju materijal za svoj prvi album[2]. Nakon što su završili sa snimanjem, krenuli su u potragu za izdavačkom kućom. Međutim, tada nastaju problemi gdje ih Jugoton odbija, a ugovor s izdavačem Suzy raskidaju radi nesuglasica oko dizajna omota albuma. Na posljetku, prihvaća ih PGP RTB (mada i oni više slučajno nego što su vjerovali u ponuđeni materijal)[3] jer se tadašnjem uredniku svidio moderni dizajn albuma te potpisuju ugovor bez preslušanog materijala. Album odmah po izlasku privlači mnogobrojne obožavatelje i vremenom je bio nekoliko puta nanovo objavljivan. Dio tekstova, povezne stihove na omotnici ploče kao i komentar teme albuma, napisao je Boris Turina Turko, koji recitativom počinje jednu od većih uspješnica s albuma "Stari grad". Na albumu se u ulozi tekstopisaca pojavljuju Lidija Matjačić ("Opet"), Davor Alačević ("Carstvo samoće") i Gojko Bjelac ("Lile su kiše" i "Stari grad"). Glazbu i aranžmane na albumu rade Branko Požgajec, Halil Mekić i Ismet Kurtović Ićo, koji na materijalu pjevaju i sviraju flaute. U to vrijeme flautu u rock glazbi proslavio je britanski rock sastav Jethro Tull, a Drugi način je imao dvije, a njihova efektna izvedba vidi se u skladbama "Lile su kiše", "Žuti list" i "Stari grad"[1].
1976. godine, Branko Požgajec odlazi na odsluženje vojnog roka, a dvojac Ismet Kurtović Ićo i Halil Mekić, koriste to vrijeme za osnivanje sastava Nepočin (naziv uzimaju iz pjesme "Nepočin polje", koju je napisao srpski pjesnik Vasko Popa), s kojim objavljuju jedan studijski album Svijet po kome gazim (1978.). Pored Kurtovića i Mekića, taj sastav su još činili basist Božo Ilić Dugi, klavijaturist Damir Šebetić i bubnjar Branko Knežević Kneža (kasnije član sastava Aerodrom i Sevdah Shuttle Band).
Nakon povratka Požgajeca iz JNA, Drugi način nastavlja s radom, u skupinu dolaze novi gitaristi Branko Bogunović i Nikola Gečević Koce (bivši član sastava Stakleno zvono). Redovno snimaju i sviraju po prostoru bivše Jugoslavije, a 1978. objavljuju singl s kompozicijama "Prođe ovaj dan" i "Zadnji put". Nakon toga, Drugi način ponovo doživljava promjene. 1979. godine sastav napušta Boris Turina Turko (posvećuje se športu) i Branko Bogunović, koji osniva jazz-rock sastav Obećanje proljeća. Na njihova mjesta dolaze Miroslav Budanko-Ajzić (bubnjevi) i Robert Krkač (gitara). Iste godine sastav objavljuje još jedan singl sa pjesmama "Balada o osmjehu" i Obećaj mi proljeće". Nakon iscrpljujuće ljetne turneje sa kojom su obišli cijelu jadransku obalu, Požgajec na kratko vrijeme raspušta sastav. Krkač na poziv Jure Stublića prelazi u sastav Film, kako bi zamijenio njihovog gitaristu Mladena Juričića koji je otišao na odsluženje vojnoga roka. 1980. godine Branko Požgajec okuplja Drugi način dovodeći u sastav nanovo Ismeta Kurtovića Iću i Halila Mekića, a sa njima dolazi i basista Nepočina Božo Ilić Dugi.
Uz Miroslava Budanka-Ajzića na bubnjevima, sastav intenzivno nastupa i priprema pjesme za drugi studijski album. Ne slažući se s dijelom materijala, Mekić odlazi iz sastava, a početkom 1982. godine na njegovo mjesto dolazi mladi gitarista Danijel Veličan, koji sa Drugim načinom snima drugi studijski album Ponovno na putu (Suzy). Većinu tekstova za ovaj album napisao je Fikret Kurtović Fifi, brat Ismeta Kurtovića. Album nije popratio veći uspjeh, ali se izdvojila pjesma "Piši mi". Redovno svirali na turnejama te održavali i do 150 koncerata, svirajući pritom i stranu glazbu. 25. i 26. svibnja Drugi način je oborio svojevrsni rekord u svijetu rock and rolla, održavši u 26 sati 4 koncerta u 3 grada[1].
Budući da im glazbeni stilovi krajem 1970-ih i početkom 1980-ih nisu išli na ruku, gdje je već dominirao novi val, polako su gubili popularnost i počeli se povlačiti sa scene, da bi se na kraju pojavljivali u javnosti samo na prigodnim koncertima. Jedan od tih koncerata u to vrijeme dogodio se u Zenici, gdje je oko 8000 njihovih obožavatelja strepilo da će koncert biti otkazan zbog kiše. Ipak, Drugi način izlazi na scenu i počinje koncert skladbom "Lile su kiše", što je izazvalo erupciju publike i koncert je održan do kraja[4]. Prema kraju dekade 1980-ih sastav usporava tempo te nastupa vrlo rijetko, da bi 1990. godine prestao s radom[1].
Nakon duže pauze Branko Požgajec 1992. godine uz pomoć glazbenika Bože Ilića Dugog (bas gitara), Davora Senčara (gitara), Dražena Kovača (bubnjevi) i Maria Mauera (klavijature), nanovo snima stare skladbe uz dvije nove ("Jer postoji ona" i "A 'La Vild"). Materijal izlazi na kazeti, CD-u ali i na vinilu kao LP u ograničenoj nakladi (500 primjeraka). Nakon te ploče diskografska kuća Croatia Records zauvijek obustavlja proizvodnju vinilinih gramofonskih ploča. Album je objavljen pod imenom Drugi način. Na materijalu su radili, Božo Ilić Dugi, jedini iz stare postave sastava, Davor Senčar (Legija), Dražen Kovač (Regata) i klavijaturist Mario Mauer. Ismet Kurtović Ićo, također objavljuje svoj solo album, pod nazivom Moje najljepše pjesme, a na njemu se nalaze skladbe Drugog načina i njegove iz sastava Nepočin, kao dvije verzije nove skladbe "Mojoj dragoj BIH".
Drugi način 1998. godine nastupa na neumskom festivalu sa svojom kompozicijom "Seoska djevojka", te često održava koncerte po Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj[1].
Sastav Drugi način još jednom se okuplja u svibnju 2000. godine i nastupa u zagrebačkom Domu sportova, kao predgrupa svom uzoru, slavnoj skupini Jethro Tull.
2008. godine sastav se ponovno aktivira u postavi: Branko Požgajec, Božo Ilić Dugi, Ernest Vinković, klavijaturist Damir Vuk, gitarist Mario Domazet i bubnjar Mladen Palenkaš, te počinje nastupati. Nastupe intenzivira u 2009. godini u kojoj obilježava 35 godina od svog osnutka, te odlazi u studio kako bi snimili novi materijal za svoj sljedeći album.
Kroz proteklih 35 godina kroz sastav su prošli brojni glazbenici (kronološki popis):
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
