Andrijica Šimić (Alagovac, župa Ružići, Grude, 1833. - Runovići, 5. veljače 1905.), legendarni hrvatski hajduk.
 | Ovaj članak zahtijeva sređivanje kako bi ispunio Wikipedijine standarde kvaliteta. Pomozite u njegovom poboljšanju tako što ćete ga urediti. |
Svojim djelovanjem je postao legendom među Hrvatima u Dalmaciji i Hercegovini, s obje strane granice (i austrijske i turske).
Smatra se da je njegova hajdučija ohrabrila tamošnje pučanstvo na ustanak protiv turskih vlasti (ustanak u Gabeli).
Imao je brata i pet sestara, a u djetinjstvu je deset godina obavljao kmetske poslove u age Tikvine u Mostaru. Kad je odlučio postati hajduk turske karavane, trgovce i kiridžije napadao je najčešće na potezu Imotski-Vrlika. Na planini Kamešnici i danas je poznata njegova pećina koja se po njemu zove Šimića pećina. Nekada je išao i do Kupresa, Glamoča, Duvna, Mostara, pa čak i Sarajeva i Travnika. Bio je neuhvatljiv i stoga je kad je umro nastalo veselje među bosanskim muslimanima.
Nakon što je dugo uspijevao umaći i turskih i austrijskim vlastima, uhićen je 14. siječnja 1871. u kući obitelji Garčevih koja ga je izdala, u Podosoju, dok su preostali članovi njegove družine uhićeni u zaselku Prodanima kod Zagvozda.[1] Nakon što je uhićen, suđeno mu je. 22-dnevno suđenje je počelo 16. lipnja 1872. godine. Značajno je za povijest hrvatskog jezika i hrvatskog sudstva što je ovo bila sudska rasprava na hrvatskom jeziku u austro-ugarskoj Dalmaciji.[1] Osuđen je na 33 godine koje je proveo u zatvoru u Koperu.
Uhvaćen je u mjestu Vinica, dok je njegov član iz družine Jovo Kadijević iz Glavine kraj Imotskog ubijen,zbog bježanja od organa vlasti. Inače Andrijica je po narodnim predanjima otkupljivao tursku zemlju za Viničane i gradio im kuće, također im je i darovao konje i krave, što je razlog vrlo vjerovatno zašto ga i dan danas u Zagori i Hercegovini smatraju za narodnog junaka.[2] Stekao je nadimak "hercegovački Robin Hood".[3]
I nakon 33 godine provedene u zatvoru, kad je izišao, bio je živom legendom..[4] U središtu Splita, na Rivi priređen mu je veličanstven doček , dok je on po selima bio tretiran kao živa legenda, pričajući svoje priče do kraja života. Po kazivanjima i u starosti je imao zavidnu snagu i mogao preskočiti magarca s mjesta.
Umro je 1905. godine. Pokopan je tik do groba njegova izdajnika Ante Garca, koji je organizirao njegovo uhićenje 1871. godine.[1] Položaj kako je ukopan je takav da se ispunila Šimićeva kletva da njegove noge budu iznad Garčeve glave.
Odabir imena splitskog Hajduka kojem je dodano u imenu "hrvatski" u svezi je s junaštvima posljednjeg hajduka Andrijice Šimića..[5]
20. lipnja 1967. hrvatski guslar Željko Šimić izdao je inače prvu svoju pjesmu "Andrijica Šimić gorski harambaša" u trajanju oko 45 min. To je jedna od najstarijih guslarskih ploča u izdanju Jugotona i jedna od najstarijih hrvatskih guslarskih ploča. Isti guslar, prezimenjak hajduka i stanovnik Alagovca, godine 2001. je izdao pjesmu "Smrt Andrijice Šimića" (oko 18 min). Zanimljivo je da su nogometaš Dario Šimić i brat mu Josip praunuci brata hajduka Andrijice Šimića.[6]
Literatura
- Mijo Milas: Hajduk Andrijica Šimić, Zagreb, 1972.
- Mijo Milas: Hrvatski narodni junak hajduk Andrijica Šimić, Split, 1996.
Osim Mije Milasa, o Andrijici Šimiću knjigu je objavio Mirko Lesko (Andrijica Šimić: zadnji hrvatski hajduk, List Marija : Naša ognjišta, Split/Duvno, 1979.). [7]
Izvori
Vanjske poveznice
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
