From Wikipedia, the free encyclopedia
UEFA Euro 2016., odnosno UEFA Europsko prvenstvo 2016., bilo je 15. izdanje UEFA Eura, koje se od 10. lipnja do 10. srpnja 2016. godine održalo u Francuskoj.[1][2] Bio je to ukupno treći put da je Francuska domaćin turnira, nakon što je na izboru domaćina u svibnju 2010. godine tijesno izabrana ispred Turske.[3][4] Branitelj naslova bio je dvostruki europski prvak, Španjolska.
UEFA Euro 2016. | |
---|---|
Championnat d'Europe de football 2016 | |
Službeni logo prvenstva | |
Podaci o turniru | |
Domaćin(i) | Francuska |
Vrijeme održavanja | 10. lipnja – 10. srpnja 2016. |
Broj reprezentacija | 24 |
Stadioni | 10 (u 10 gradova) |
Plasman | |
Prvaci | Portugal |
Drugoplasirani | Francuska |
Trećeplasirani | Njemačka Wales |
Statistika | |
Broj utakmica | 51 |
Broj golova | 108 (2.12 po utakmici) |
Ukupno gledatelja | 2.427.303 (47.594 po utakmici) |
Najbolji strijelac | Antoine Griezmann (6 golova) |
Najbolji igrač | Antoine Griezmann |
Infokutija ažurirana: 10. srpnja 2016. |
Bio je ovo prvi put u povijesti Eura da je na glavnom turniru sudjelovalo 24 momčadi, u odnosu na 16 koliko ih je sudjelovalo od 1996. godine.[5] Prema novom formatu, 24 ekipe bile su podijeljene u šest skupina po četiri reprezentacije, nakon čega je slijedila faza na izbacivanje u tri kruga i finale; utakmice za treće mjesto nije bilo. Direktan plasman na turnir imala je Francuska, kojoj se nakon prve faze kvalifikacijskog ciklusa pridružilo još 19 reprezentacija (dvije najbolje plasirane iz svake skupine i najbolja trećeplasirana ekipa iz svih skupina); ostale četiri sudionice izborile su svoj nastup nakon dvokružnog razigravanja.
Utakmice su se igrale u deset gradova: Bordeauxu, Lensu, Lilleu, Lyonu, Marseilleu, Nici, Parizu, Saint-Denisu, Saint-Étienneu i Toulouseu. Pobjednik turnira osigurao je direktan plasman na FIFA Kup konfederacija 2017. godine u Rusiji.
Nakon odigrane 51 utakmice, prvak je, po prvi puta, postao Portugal, koji je u finalu porazio domaćina Francusku nakon produžetaka. Treće mjesto podijelile su reprezentacije Njemačke i Walesa, koja je ujedno i debitirala na ovom prvenstvu. Osim Walesa, Island je kao još jedan debitant ostvario izvrstan rezultat, izbacivši Englesku u osmini finala i plasiravši se u četvrtfinale.
Najbolji strijelac, a ujedno i najbolji igrač (što je prvi takav slučaj u historiji Eura), na turniru bio je Antoine Griezmann, sa šest golova, a u povijest je ušao i Cristiano Ronaldo, koji se na ovom turniru izjednačio s Michelom Platinijem na listi najboljih strijelaca u historiji Eura, postigavši svoj deveti gol u utakmici protiv Walesa.
Rok za prijave, kako ga je odredila UEFA, bio je 9. ožujka 2009. godine, dokad je krovna organizacija primila ukupno četiri ponude. Francuska, Italija i Turska su poslale samostalne kandidature, dok su Švedska i Norveška jedine ponudile zajedničku kandidaturu; u prosincu 2009. godine, Švedska i Norveška se povlače tako da ostaju samo tri kandidata za domaćina prvenstva. Izbor domaćina bio je predviđen za 28. svibnja 2010. godine, kada UEFA-in Izvršno odbor glasovalo o ponudama.
Glasovanje se vodilo kroz dva kruga, a u njemu je sudjelovalo 13 članova Izvršnog odbora. U prvom krugu je svaki član rangirao kandidate od prvog do treće mjesta, s tim da je prvo mjesto nosilo pet, drugo dva, a treće jedan bod. Nakon tog glasovanja, prve dvije kandidature su išle u drugi krug, gdje je svaki član glasao i davao jedan bod kandidaturi. Rezultati su bili sljedeći:
Izbor Francuske za domaćina je naknadno izazvao prilične kontroverze zbog činjenice da je Michel Platini, tadašnji predsjednik UEFA-e, Francuz pa su se pojavile teorije kako je izbor namješten,[7] čemu se u prilog navodila i izjava francuskog reprezentativca, Marca Planusa, koji je izjavio da su reprezentativci za izbor saznali u četvrtak, dok je glasovanje zapravo provedeno u petak.[8][9][10] Neki novinari su se pozivali i na činjenicu da je Švicarska izabrana za domaćina Eura 2008. dok je na čelu FIFA-e bio Švicarac Sepp Blatter.[11]
S proširenjem na 24 momčadi, srednje rangirane reprezentacije imale su veću priliku za kvalificiranje na završnicu Eura. Dotadašnji kvalifikacijski format od 9 skupina sa po šest i pet momčadi je ostao, a momčadi u skupinama određene su prema UEFA-inim koeficijentima. Ukupno su se 53 reprezentacije borile za 23 mjesta u završnici, uz domaćina Francusku. Gibraltar je prvi put nastupio u kvalifikacijama za UEFA Euro, nakon što ih je UEFA 2013. priznala kao članicu.
Kvalifikacijske skupine izvučene su 23. veljače 2014. na ždrijebu u Nici.[12] Po završetku natjecanja po skupinama, prvoplasirane i drugoplasirane momčadi iz svake grupe plasirale su se izravno na završnicu prvenstva, uz najbolju trećeplasiranu ekipu (ne uzimajući u obzir susrete sa momčadima na 6. mjestu u grupi), koja je naposljetku bila Turska. Ostale momčadi koje su završile na trećem mjestu u skupinama igrale su u play-offu za završnicu, gdje su se četiri pobjednika također kvalificirala za prvenstvo.[13][14][15]
Ukupno se 13 od 16 reprezentacija (uključujući domaćina Francusku) koje su nastupile na prvenstvu 2012. uspjelo kvalificirati i za ovaj turnir. Među njima je i Engleska, koja je postala tek šesta momčad s maksimalnim učinkom u kvalifikacijama (10 pobjeda u 10 susreta);[16] branitelj naslova Španjolska; te svjetski prvak Njemačka, koja se kvalificirala za svoje 12. uzastopno Europsko prvenstvo.[17] Rumunjska, Turska, Austrija i Švicarska su se vratile u završnicu nakon što su propustili prvenstvo 2012., s tim da su se Austrijanci kvalificirali tek na svoje drugo Europsko prvenstvo, nakon što su sudjelovali na prvenstvu 2008. kao domaćini.[18] Reprezentacije koje su se vratile na prvenstvo nakon dugo vremena uključuju Belgiju, koja se plasirala po prvi put nakon njihova domaćinstva prvenstva 2000. i Mađarsku koja je nastupila po prvi put nakon 44 godine i prvenstva 1972. te 30 godina nakon nastupa u nekom velikom natjecanju (zadnji veliki nastup bilo im je Svjetsko prvenstvo 1986.).
Pet se reprezentacija kvalificiralo na svoj prvi UEFA Euro: Albanija, Island, Sjeverna Irska, Slovačka i Wales.[18] Osim toga, reprezentacije Albanije i Islanda nisu prije nastupale ni na jednom velikom natjecanju.[18] Također, Austrija i Ukrajina su se po prvi put uspješno kvalificirale za EP, s obzirom da su prije toga u završnici nastupili jedino kao domaćini (2008. i 2012.). Škotska je bila jedina britanska nacija koja se nije kvalificirala za završnicu,[19] a vrijedno spomena je i posljednje mjesto prvaka iz 2004., Grčke, u njezinoj kvalifikacijskoj skupini. Također, dva se prijašnja europska prvaka nisu plasirala: pobjednci iz 1988., Nizozemska, i prvaci 1992., Danska; Nizozemci po prvi put nakon prvenstva 1984. (također održanog u Francuskoj) i samo 16 mjeseci nakon osvajanja trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu 2014.[20] a Danci nakon poraza u dodatnim kvalifikacijama od susjeda Švedske.
Kvalificirane momčadi su sljedeće:
Momčad | Kvalificirani kao | Datum kvalifikacije | Prijašnji nastupi1 |
---|---|---|---|
Francuska | domaćin | 28. svibnja 2010. | 8 (1960., 1984., 1992., 1996., 2000., 2004., 2008., 2012.) |
Engleska | pobjednik grupe E | 5. rujna 2015. | 81968., 1980., 1988., 1992., 1996., 2000., 2004., 2012.) | (
Češka2 | pobjednik grupa A | 6. rujna 2015. | 51996., 2000., 2004., 2008., 2012.) | (
Island | drugoplasirani u grupi A | 6. rujna 2015. | 0 (prvi nastup) |
Austrija | pobjednik grupe G | 8. rujna 2015. | 1 (2008.) |
Sjeverna Irska | pobjednik grupe F | 8. listopada 2015. | 0 (prvi nastup) |
Portugal | pobjednik grupe I | 8. listopada 2015. | 6 (1984., 1996., 2000., 2004., 2008., 2012.) |
Španija | pobjednik grupe C | 9. listopada 2015. | 9 (1964., 1980., 1984., 1988., 1996., 2000., 2004., 2008., 2012.) |
Švicarska | drugoplasirani u grupi E | 9. listopada 2015. | 3 (1996., 2004., 2008.) |
Italija | pobjednik grupe H | 10. listopada 2015. | 8 (1968., 1980., 1988., 1996., 2000., 2004., 2008., 2012.) |
Belgija | pobjednik grupe B | 10. listopada 2015. | 4 (1972., 1980., 1984., 2000.) |
Wales | drugoplasirani u grupi B | 10. listopada 2015. | 0 (prvi nastup) |
Rumunija | drugoplasirani u grupi F | 11. listopada 2015. | 4 (1984., 1996., 2000., 2008.) |
Albanija | drugoplasirani u grupi I | 11. listopada 2015. | 0 (prvi nastup) |
Njemačka | pobjednik grupe D | 11. listopada 2015. | 11 (1972, 1976., 1980, 1984., 1988, 1992., 1996, 2000., 2004., 2008., 2012.) |
Poljska | drugoplasirani u grupi D | 11. listopada 2015. | 2 (2008., 2012) |
Rusija3 | drugoplasirani u grupi G | 12. listopada 2015. | 4 (1996., 2004., 2008., 2012.) |
Slovačka2 | drugoplasirani u grupi C | 12. listopada 2015. | 0 (prvi nastup) |
Hrvatska | drugoplasirani u grupi H | 13. listopada 2015. | 4 (1996., 2004., 2008., 2012.) |
Turska | najbolji trećeplasirani | 13. listopada 2015. | 3 (1996., 2000., 2008.) |
Mađarska | pobjednik u dodatnim kvalifikacijama | 15. studenog 2015. | 2 (1964., 1972.) |
Irska | pobjednik u dodatnim kvalifikacijama | 16. studenog 2015. | 2 (1988., 2012.) |
Švedska | pobjednik u dodatnim kvalifikacijama | 17. studenog 2015. | 5 (1992., 2000., 2004., 2008., 2012.) |
Ukrajina3 | pobjednik u dodatnim kvalifikacijama | 17. studenog 2015. | 1 (2012.) |
Francuska kandidatuta je, inicijalno, prezentirala 12 gradova domaćina kada je izabrana 2010. godine. Broj je do kraja svibnja 2011. trebao biti smanjen na devet, međutim u lipnju 2011. je sugerirano kako bi broj domaćina mogao biti 11.[21] Izbor gradova domaćina pao je na Francuski nogometni savez.
Sedam stadiona bilo je sigurno, a to su - nacionalni stadion Stade de France, četiri novoizgrađena stadiona u Lilleu, Lyonu, Nici i Bordeauxu, te stadioni u najvećim gradovima, Parizu i Marseilleu. Nakon što je Strasbourg odustao zbog financijskih poteškoća povodom ispadanja iz lige,[22] preostala dva mjesta preuzeli su Nancy i Lens, koji su u prvom krugu glasovanja završili ispred Saint-Étiennea i Toulousea; potonji su izabrani kao rezerve.
Tokom lipnja 2011., službeno je potvrđeno kako će broj domaćina biti 11 i to zbog povećanog broja sudionika (24 u odnosnu na ranijih 16).[23][24] Ova odluka značila je da su se Saint-Étienne i Toulouse, dotadašnje rezerve, pridružile glavnom popisu domaćina. Ipak, u prosincu 2011., Nancy je objavio kako odustaje od domaćinstva zbog propale rekonstrukcije stadiona,[25] tako da je lista pala na 10 gradova.
Također, stadioni Stade de la Beaujoire u Nantesu i Stade de la Mosson u Montpellieru, koji su bili domaćini na SP-u 1998., nisu izabrani za Euro. Konačni popis potvrdio je UEFA-in Izvršni odbor 25. siječnja 2013. godine:[26]
Saint-Denis | Marseille | Lyon | Lille |
---|---|---|---|
Stade de France | Stade Vélodrome | Parc Olympique Lyonnais | Stade Pierre-Mauroy |
Kapacitet: 81,338 | Kapacitet: 67,394 (nadograđen) |
Kapacitet: 59,286 (novi stadion) |
Capacity: 50,186 (novi stadion) |
Pariz | UEFA Euro 2016. na mapi Francuske
|
Bordeaux | |
Parc des Princes | Matmut Atlantique | ||
Kapacitet: 48,712 (nadograđen) |
Kapacitet: 42,115 (novi stadion) | ||
Saint-Étienne | Nice | Lens | Toulouse |
Stade Geoffroy-Guichard | Allianz Riviera | Stade Bollaert-Delelis | Stadium Municipal |
Kapacitet: 41,965 (nadograđen) |
Kapacitet: 35,624 (novi stadion) |
Kapacitet: 38,223 (nadograđen) |
Kapacitet: 33,150 (nadograđen) |
Bilješka: Kapaciteti se odnose na kapacitet stadiona za Euro 2016. godine i ne moraju nužno predstavljati stvarne kapacitete stadiona.
S obzirom da je došlo do povećanja broja sudionika sa 16 na 24, UEFA je odlučila promijeniti sustav natjecanja u odnosu na prethodno izdanje. Tako je broj grupa povećan s četiri na šest, dok je u fazi na izbacivanje uvedena osmina finala kao dodatna runda. Svaka grupa (A do F) i dalje je sadržavala po četiri ekipe, a dvije najbolje plasirane reprezentacije iz svake grupe su i dalje osiguravale plaman u sljedeću fazu. S druge strane, četiri najbolje plasirane trećeplasirane reprezentacije također prolaze u sljedeću fazu u čijem prvom kolu, dakle osmini finala, sada igra 16 reprezentacija, a ne 8 kao što je to bilo ranije.[27] Ovakav sustav primjenjivan je na Svjetskim prvenstvima 1986., 1990. i 1994., uz izuzetak nepostojanja play-offa za trećeplasirane reprezentacije.
Ovakav format dovodi do odigravanja 51 utakmice, u odnosu na raniju 31, kroz period od 31 dana. Glavni tajnik UEFA-e, Gianni Infantino, ranije je izjavio kako sustav "nije idealan" zbog potrebe prolaska trećeplasiranih ekipa, što bi dovelo do problema u sprječavanju situacija u kojima bi reprezentacije točno znale koji su im rezultati potrebi za prolazak, a što pak dovodi do manjka napetosti među navijačima ili pak do mogućeg dogovaranja reprezentacija o rezultatima.[27]
Finalni ždrijeb skupina održao se 12. prosinca 2015. godine u 18:00 sati u Kongresnoj palači u Parizu.[1][2][28][29] Kvalificirane ekipe su raspoređene u šest skupina po četiri ekipa, s tim da je domaćin Francuska automatski ždrijebana na poziciju A1. Ostale ekipe podijeljene su u četiri jakosne skupine po pet (skupina 1), odnosno šest ekipa (skupine 2-4). Španjolska je kao branitelj naslova automatski svrstana u prvu skupinu, dok su ostale reprezentacije svrstane temeljem UEFA-inih koeficijenata zaključno s 14. listopada 2015. godine, nakon zaključenja kvalifikacija po skupinama.[30][31][32][33]
Jakosne skupine bile su sljedeće:
|
|
|
|
UEFA je 15. prosinca 2015. godine imenovala 18 glavnih sudaca za Euro u Francuskoj,[34] dok su potpuni sudački timovi i rezerve objavljeni 1. ožujka 2016. godine.[35] Popis je sljedeći:
Zemlja | Glavni sudac | Pomoćni suci | Dodatni pomoćni suci |
---|---|---|---|
Engleska | Martin Atkinson | Michael Mullarkey Stephan Child Gary Beswick (pričuva) | Michael Oliver Craig Pawson |
Njemačka | Felix Brych | Mark Borsch Stefan Lupp Marco Achmüller (pričuva) | Bastian Dankert Marco Fritz |
Turska | Cüneyt Çakır | Bahattin Duran Tarık Ongun Mustafa Emre Eyisoy (pričuva) | Hüseyin Göçek Barış Şimşek |
Engleska | Mark Clattenburg | Simon Beck Jake Collin Stuart Burt (pričuva) | Anthony Taylor Andre Marriner |
Škotska | Willie Collum | Damien MacGraith Francis Connor Douglas Ross (pričuva) | Bobby Madden John Beaton |
Švedska | Jonas Eriksson | Mathias Klasenius Daniel Wärnmark Mehmet Culum (pričuva) | Stefan Johannesson Markus Strömbergsson |
Rumunjska | Ovidiu Hațegan | Octavian Şovre Sebastian Gheorghe Radu Ghinguleac (pričuva) | Alexandru Tudor Sebastian Colţescu |
Rusija | Sergej Karasev | Tihon Kalugin Nikolaj Golubjev | Sergej Lapočkin Sergej Ivanov |
Mađarska | Viktor Kassai | György Ring Vencel Tóth István Albert (pričuva) | Tamás Bognar Ádám Farkas |
Češka | Pavel Královec | Roman Slyško Martin Wilczek Tomas Mokrusch (pričuva) | Peter Ardeleanu Michal Patak |
Nizozemska | Björn Kuipers | Sander Van Roekel Erwin Zeinstra Mario Diks (pričuva) | Pol van Boekel Richard Liesveld |
Poljska | Szymon Marciniak | Paweł Sokolnicki Tomasz Listkiewicz Radosław Siejka (pričuva) | Paweł Raczkowski Tomasz Musiał |
Srbija | Milorad Mažić | Milovan Ristić Dalibor Đurđević Nemanja Petrović (pričuva) | Danilo Grujić Nenad Đokić |
Norveška | Svein Oddvar Moen | Kim Thomas Haglund Frank Andås Sven Erik Midthjell (pričuva) | Ken Henry Johnsen Svein-Erik Edvartsen |
Italija | Nicola Rizzoli | Elenito Di Liberatore Mauro Tonolini Gianluca Cariolato (pričuva) | Antonio Damato Daniele Orsato |
Slovenija | Damir Skomina | Jure Praprotnik Robert Vukan Bojan Ul (pričuva) | Matej Jug Slavko Vinčić |
Francuska | Clément Turpin | Frédéric Cano Nicolas Danos Cyril Gringore (pričuva) | Benoît Bastien Fredy Fautrel |
Španjolska | Carlos Velasco Carballo | Roberto Alonso Fernández Juan Carlos Yuste Jiménez Raúl Cabañero Martínez (pričuva) | Jesús Gil Manzano Carlos del Cerro Grande |
Imenovana su i dvojica sudaca, koji su služili samo kao četvrti suci, te dvojica rezervnih pomoćnih sudaca:[35]
|
|
Objašnjenje boja u tablici skupina:
Reprezentacija | Bod. | Ut. | Pob. | N. | Por. | Pos. | Pri. | RP | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | Francuska | 7 | 3 | 2 | 1 | 0 | 4 | 1 | +3 |
2. | Švicarska | 5 | 3 | 1 | 2 | 0 | 2 | 1 | +1 |
3. | Albanija | 3 | 3 | 1 | 0 | 2 | 1 | 3 | -2 |
4. | Rumunija | 1 | 3 | 0 | 1 | 2 | 2 | 4 | -2 |
Engleska | 1:1 | Rusija |
---|---|---|
Dier 73' | Izvještaj | V. Berezucki 90+2' |
Poljska | 1:0 | Sjeverna Irska |
---|---|---|
Milik 51' | Izvještaj |
Njemačka | 2:0 | Ukrajina |
---|---|---|
Mustafi 19' Schweinsteiger 90+2' |
Izvještaj |
Ukrajina | 0:2 | Sjeverna Irska |
---|---|---|
Izvještaj | McAuley 49' McGinn 90+6' |
Ukrajina | 0:1 | Poljska |
---|---|---|
Izvještaj | Błaszczykowski 54' |
Sjeverna Irska | 0:1 | Njemačka |
---|---|---|
Izvještaj | Gómez 30' |
Španjolska | 1:0 | Češka |
---|---|---|
Piqué 87' | Izvještaj |
Španjolska | 3:0 | Turska |
---|---|---|
Morata 34', 48' Nolito 37' |
Izvještaj |
Hrvatska | 2:1 | Španjolska |
---|---|---|
N. Kalinić 45' Perišić 87' |
Izvještaj | Morata 7' |
Reprezentacija | Bod. | Ut. | Pob. | N. | Por. | Pos. | Pri. | RP | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | Italija | 6 | 3 | 2 | 0 | 1 | 3 | 1 | +2 |
2. | Belgija | 6 | 3 | 2 | 0 | 1 | 4 | 2 | +2 |
3. | Irska | 4 | 3 | 1 | 1 | 1 | 2 | 4 | -2 |
4. | Švedska | 1 | 3 | 0 | 1 | 2 | 1 | 3 | -2 |
Belgija | 0:2 | Italija |
---|---|---|
Izvještaj | Giaccherini 32' Pellè 90+3' |
Švedska | 0:1 | Belgija |
---|---|---|
Izvještaj | Nainggolan 84' |
Reprezentacija | Bod. | Ut. | Pob. | N. | Por. | Pos. | Pri. | RP | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | Mađarska | 5 | 3 | 1 | 2 | 0 | 6 | 4 | +2 |
2. | Island | 5 | 3 | 1 | 2 | 0 | 4 | 3 | +1 |
3. | Portugal | 3 | 3 | 0 | 3 | 0 | 4 | 4 | 0 |
4. | Austrija | 1 | 3 | 0 | 1 | 2 | 1 | 4 | -3 |
Portugal | 1:1 | Island |
---|---|---|
Nani 31' | Izvještaj | B. Bjarnason 50' |
Island | 1:1 | Mađarska |
---|---|---|
G. Sigurðsson 40' (11m) | Izvještaj | Sævarsson 88' (ag.) |
Island | 2:1 | Austrija |
---|---|---|
Böðvarsson 18' Traustason 90+4' |
Izvještaj | Schöpf 60' |
|
Četiri najbolje plasirane trećeplasirane ekipe određuju se prema sljedećim kriterijima:[36]
|
Osmina finala | Četvrtfinale | Polufinale | Finale | |||||||||||
25. juni – Saint-Étienne | ||||||||||||||
Švicarska | 1 (4) | |||||||||||||
30. juni – Marseille | ||||||||||||||
Poljska (pen.) | 1 (5) | |||||||||||||
Poljska | 1 (3) | |||||||||||||
25. juni – Lens | ||||||||||||||
Portugal (pen.) | 1 (5) | |||||||||||||
Hrvatska | 0 | |||||||||||||
6. juli – Lyon | ||||||||||||||
Portugal (prod.) | 1 | |||||||||||||
Portugal | 2 | |||||||||||||
25. juni – Pariz | ||||||||||||||
Wales | 0 | |||||||||||||
Wales | 1 | |||||||||||||
1. juli – Lille | ||||||||||||||
Sjeverna Irska | 0 | |||||||||||||
Wales | 3 | |||||||||||||
26. juni – Toulouse | ||||||||||||||
Belgija | 1 | |||||||||||||
Mađarska | 0 | |||||||||||||
10. juli – Saint-Denis | ||||||||||||||
Belgija | 4 | |||||||||||||
Portugal (prod.) | 1 | |||||||||||||
26. juni – Lille | ||||||||||||||
Francuska | 0 | |||||||||||||
Njemačka | 3 | |||||||||||||
2. juli – Bordeaux | ||||||||||||||
Slovačka | 0 | |||||||||||||
Njemačka (pen.) | 1 (6) | |||||||||||||
27. juni – Saint-Denis | ||||||||||||||
Italija | 1 (5) | |||||||||||||
Italija | 2 | |||||||||||||
7. juli – Marseille | ||||||||||||||
Španija | 0 | |||||||||||||
Njemačka | 0 | |||||||||||||
26. juni – Lyon | ||||||||||||||
Francuska | 2 | |||||||||||||
Francuska | 2 | |||||||||||||
3. juli – Saint-Denis | ||||||||||||||
Irska | 1 | |||||||||||||
Francuska | 5 | |||||||||||||
27. juni – Nice | ||||||||||||||
Island | 2 | |||||||||||||
Engleska | 1 | |||||||||||||
Island | 2 | |||||||||||||
Wales | 1:0 | Sjeverna Irska |
---|---|---|
McAuley 75' (ag.) | Izvještaj |
Italija | 2:0 | Španjolska |
---|---|---|
Chiellini 33' Pellè 90+1' |
Izvještaj |
Engleska | 1:2 | Island |
---|---|---|
Rooney 4' (11m) | Izvještaj | R. Sigurðsson 6' Sigþórsson 18' |
Poljska | 1:1 (pr.) | Portugal |
---|---|---|
Lewandowski 2' | Izvještaj | Sanches 33' |
Jedanaesterci | ||
Lewandowski Milik Glik Błaszczykowski |
3:5 | Ronaldo Sanches Moutinho Nani Quaresma |
Wales | 3:1 | Belgija |
---|---|---|
A. Williams 31' Robson-Kanu 55' Vokes 86' |
Izvještaj | Nainggolan 13' |
Francuska | 5:2 | Island |
---|---|---|
Giroud 12', 59' Pogba 20' Payet 43' Griezmann 45' |
Izvještaj | Sigþórsson 56' B. Bjarnason 84' |
Ažurirano: 10. srpnja 2016.
Prvi pogodak
Najbrži pogodak
Najkasniji pogodak
Prvi žuti karton
Prvi crveni karton
Najviše golova na utakmici Najmanje golova na utakmici Najstariji igrač s nastupom
Najmlađi igrač s nastupom
|
Najstariji igrač s postignutim golom
Najmlađi igrač s postignutim golom
Igrač s najviše postignutih pogodaka na jednoj utakmici
Momčad s najviše postignutih pogodaka
Momčad s najviše primljenih pogodaka
Momčad s najmanje primljenih pogodaka Momčad s najmanje postignutih pogodaka
|
6 golova
3 gola
2 gola
1 gol
Autogolovi
Ne računajući utakmice koje su odlučene izvođenjem jedanaesteraca, ovako izgleda realizacija jedanaesteraca dosuđenih tokom igre:
Realizirani
|
Promašeni
|
Pobjednici UEFA Eura 2016. |
PORTUGAL 1. naslov |
Vratari | Braniči | Veznjaci | Napadači |
---|---|---|---|
Toni Kroos |
Prvaci
Drugoplasirani |
Trećeplasirani
Četvrtfinalisti |
Osmina finala Grupna faza |
# | Momčad | Grupa | Uta. | Pob. | Izj. | Por. | G+ | G- | GR | Bod. |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Finale | ||||||||||
1 | Portugal | F | 7 | 3 | 4 | 0 | 9 | 5 | +4 | 13 |
2 | Francuska | A | 7 | 5 | 1 | 1 | 13 | 6 | +7 | 16 |
Treće mjesto | ||||||||||
3 | Wales | B | 6 | 4 | 0 | 2 | 10 | 6 | +4 | 12 |
Njemačka | C | 6 | 3 | 2 | 1 | 7 | 3 | +4 | 11 | |
Četvrtfinale | ||||||||||
5 | Italija | E | 5 | 3 | 1 | 1 | 6 | 2 | +4 | 10 |
6 | Belgija | E | 5 | 3 | 0 | 2 | 9 | 5 | +4 | 9 |
7 | Poljska | C | 5 | 2 | 3 | 0 | 4 | 2 | +2 | 9 |
8 | Island | F | 5 | 2 | 2 | 1 | 8 | 9 | -1 | 8 |
Osmina finala | ||||||||||
9 | Hrvatska | D | 4 | 2 | 1 | 1 | 5 | 4 | +1 | 7 |
10 | Španija | D | 4 | 2 | 0 | 2 | 5 | 4 | +1 | 6 |
11 | Švicarska | A | 4 | 1 | 3 | 0 | 3 | 2 | +1 | 6 |
12 | Engleska | B | 4 | 1 | 2 | 1 | 4 | 4 | 0 | 5 |
13 | Mađarska | F | 4 | 1 | 2 | 1 | 6 | 8 | -2 | 5 |
14 | Slovačka | B | 4 | 1 | 1 | 2 | 3 | 6 | -3 | 4 |
15 | Irska | E | 4 | 1 | 1 | 2 | 3 | 6 | -3 | 4 |
16 | Sjeverna Irska | C | 4 | 1 | 0 | 3 | 2 | 3 | -1 | 3 |
Grupna faza | ||||||||||
17 | Turska | D | 3 | 1 | 0 | 2 | 2 | 4 | -2 | 3 |
18 | Albanija | A | 3 | 1 | 0 | 2 | 1 | 3 | -2 | 3 |
19 | Rumunija | A | 3 | 0 | 1 | 2 | 2 | 4 | -2 | 1 |
20 | Švedska | E | 3 | 0 | 1 | 2 | 1 | 3 | -2 | 1 |
21 | Češka | D | 3 | 0 | 1 | 2 | 2 | 5 | -3 | 1 |
22 | Austrija | F | 3 | 0 | 1 | 2 | 1 | 4 | -3 | 1 |
23 | Rusija | B | 3 | 0 | 1 | 2 | 2 | 6 | -4 | 1 |
24 | Ukrajina | C | 3 | 0 | 0 | 3 | 0 | 5 | -5 | 0 |
Službena maskota turnira, Super Victor, službeno je predstavljen 18. studenog 2014. godine.[37] Super Victor je dječak i superjunak odjeven u dres francuske reprezentacije i s plaštom, koji predstavlja boje francuske zastave. Njegove supermoći nalaze se u plaštu, kopačkama i lopti. Maskota je prvi put predstavljena tokom utakmice između Francuske i Švedske u Marseilleu, a ime iste je otkriveno 30. studenog 2014. godine nakon što je Super Victor dobio oko 50,000 glasova, ispred imena Driblou i Goalix.[38]
Službeni logo prvenstva otkriven je 26. lipnja 2013. godine tokom ceremonije u Parizu.[39] Vizualni dizajn osmislila je portugalska kompanija Brandia Central, koja je surađivala i na prethodnom prvenstvu, a temeljen je na ideji "slavlja umjetnosti nogometa". Logo prikazuje trofej Henrija Delaunayja u bojama francuske zastave, okružen različitim oblicima i linijama koji predstavljaju različite umjetničke pokrete i nogometne elemente.[40]
Službeni slogan, Le Rendez-Vous, objavljen je 17. listopada 2013. godine. Jacques Lambert, predsjednik organizacijskog odbora, objasnio je kako je slogan mnogo više od kalendarskog podsjetnika, točnije poziv cijelom svijetu da uživa u emocijama ovako elitnog turnira.[41]
Službena lopta za Euro 2016. otkrivena je 12. studenog 2015. godine od strane Zinadinea Zidanea, bivšef francuskog reprezentativca.[42] Lopta je dobila naziv Adidas Beau Jeu, odnosno "Lijepa igra". Iako se radi o jedinstvenom dizajnu,[43] lopta je bila djelomično temeljena na lopti Adidas Brazuca.[44]
Nakon terorističkih napada u Parizu od 13. studenog 2015. godine, jedan od kojih se desio u neposrednoj blizini Stade de Francea, pojavile su se sumnje i kontroverze oko sigurnosti igrača i navijača na Euru 2016. godine. Noël Le Graët, predsjednik francuskog saveza, objasnio je kako su sigurnosni rizici veći nakon napada. Objasnio je:
Već je postojala bojazan za Euro, međutim ona je sada očigledno veća. Nastavit ćemo raditi sve što je u našoj moći kako bi osigurali zaštitu unatoč rizicima. Znam da su svi oprezni. Ovo je očigledno znak da ćemo svi biti još oprezniji. To je, ipak, trajna briga francuskog saveza i države.
Francuska policija je neposredno prije početka prvenstva povećala sigurnost i donijela stroža pravila i mjere kako bi osigurala igrače i navijače tokom prvenstva.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.