From Wikipedia, the free encyclopedia
Orjen je najviša subadriatička planina dinarskog orogena. Sa 1894 m Zubački kabao je najviši od ukupno 6 vrhova iznad 1800 m. Kao jako krševita planina, Orjen je bezvodan, iako prima prosječno 4762 mm padavina godišnje i spada u najkišovitije oblasti u Evropi. Orjen se sastoji od nekoliko paralelnih lanaca koji se pružaju od sjeverozapada prema jugoistoku. Između lanaca su duboki dolovi kao Reovački do, Duboki do, Dobri do i Ubaljski do. Oni su glacijalni dolovi, koji pored dužina od nekoliko kilometara dostižu značajne širine od 2 km. Reljef Orjena je izrazito glaciokarstnog karaktera, što je matični substrat veoma čistog krečnjaka, a glacijacija je ovde bila izuzetno snažna. Ledena kapa je u vrijeme glacijala dostizala veličinu od 150 km². Glečeri su silazili sa svih strana Orjena, a najznačajniji su bili glečeri prema Risnu i Dragaljskom polju, dok je jedan lednik sišao i u Dobri do. Sjeverna strana Orjena se zove Bijela gora. najizrazitiji je visokoplaninski predio koji je prekriven visokim bukovo-jelovim šumama.
| Orjen | |
|---|---|
 | |
| Nadmorska visina | 1.894 m (Zubački kabao) |
| Države | Crna Gora, Bosna i Hercegovina |
Orjen je najviša planina primorskog dinarskog orogena. Termin je definisao njemački geograf Trol.
Na Orjenu je vegetacioni alpinski prostor formiran na svim većim vrhovima i grebenima. Solifluvidijalne procese, kao posljedice dnevnih zaleđivanja i odleđivanja zemljišta, su zapažene uglavnom na sjevernim stranama Jastrebice, Buganjske grede, Reovačke grede, Pazue i u Pavlovačkom dolu ispod Zubačkog kabla. Sipari su najmarkantnije posljedice tih procesa. Visina planine, koja dostiže apsolutnu vrijednost od 1893 m, a relativnu od 650 m na horizontalnoj daljini od 1 km, takođe bi odgovarala za svrstavanje Orjena u visoke planine.
Jedino što bi Orjenu oduzelo to priznanje je nedostatak glečera. Poznato je da glečeri na Balkanu ne postoje. Međutim, prije 20.000 godina, u periodu ledenog doba — Virma, glečeri su postojali. Glečeri su oblikovali svojom velikom masom i energijom planine poput Prokletija, Durmitora, Pirina, Rile, Prenja i Orjena. Veliki njemački geograf Penk (učitelj Jovan Cvijić) je 1899. ustanovio da je Orjen za vrijeme pleistocena ležao 700 m iznad snježne granice. Tako su se razvili veliki glečeri, koji su silazili do samog ruba Boke kotorske. Glečeri su ostavili niz tragova kao što su cirkovi, morene, valovi i mutonirane stijene. Glečerski valovi formirani su u Reovačkom i Dobrom dolu. Imali su dužinu od 10 km i završavali su se velikim terminalnim morenama. Subrin amfiteater je po geomorfološkoj evoluciji specifični cirk lavinskog tipa. Takvih danas ima u zapadnim Alpima, Kavkazu i Himalajima.
Prema istraživanju orjenske glacijacije, ledena masa je dostigla veličinu od 150 km² i debljinu do 350 m. Djelovanje lednika je najuočljivije u ljutom izgledu izrazito glacijalno oblikovanog vrha Orjena. Nekadašnji glečeri i danas utiču na ekologiju Orjena.
Ledeno doba je imalo još jednu veliku posljedicu. Za više od 2 miliona godina koliko je trajalo, izmijenio se živi svijet. Biljke i životinje, koje se nisu mogle prilagoditi teškim uslovima promjene klime, su isčezle. Tako živi svijet na Orjenu još uvijek nosi pečat dobijen u vrijeme glacijacije. To je razumljivo ako se ima u vidu da se ledeno doba završilo samo prije 10.500 godina. Zadnji glečer se sa Orjena povukao prije 15.000 godina. Ostale su neke biljke koje su inače iz arktičkih krajeva našle utočište na najvišim vrhovima. Takvi glacijalni relikti nađeni na Orjenu su lat. Druas octopetala (rijetko na Jastrebici), lat. Leontopodium alpinum (naveden u literaturi), lat. Hieracium villosum, lat. Betula pendula.
Činjenica je da Orjen pripada rejonu sa najizraženijim vantropskim karstom. Ovakav kvantitativno i kvalitativno razvijeni karst ima »nepovoljne« osobine:
Ako početni substrat nije kompaktna stijena, nego poput sipara ili nanosa sastavljen od izlomljenog kamena pedogenesa, ima i poput čistog krečnjačkog substrata bolje uslove. Takvih nanosa na Orjenu ima tamo gdje su bili glečeri. Morenski nanosi ne karstifikuju, a kapilarno i adsorpcijarno drže znatne količine vode. Razlog što morene ne karstifikuju je u velikoj primarnoj poroznosti, što uslovljava da se korozivni procesi koji stvaraju pravi karst poput škrape, jame i itd. ne mogu formirati. Nesumnjivo su morene najbolje baze pedogenske evolucije na karstu.
Na Orjenu visoke šume rastu isključivo na takvim substratima. Nekadašnja, doduše borovima pošumljena morena kod sela Kameno spada u ovakve lokacije, ali i sve ostale morene svih 17 orjenskih glečera, od kojih je samo u Vrbanjskom polju silazilo 4. Na ostalim primorskim planinama ovakvo zaleđivanje je, pored Orjena, zastupljeno samo na Lovćenu, doduše u manjoj mjeri.
Ostalo zemljište je jako skeletirano i pripada planinskim crnicama (buhavica, rendcine). Planinske crnice bogate su humusom. Zbog plitkosti, nisu povoljne za šume. Laboratorijske analize orjenskog zemljišta pokazale su da zemljište na morenama ima ph vrijednost od 4.5 (kisjelo) do 7 (slabo bazično). Dobro je snabdjeveno azotom i ima dovoljne količine gline. Glina je presudni faktor hranljivosti zemljišta. Dubina horizonta je veća od 1 m, što olakšava da za vrijeme ljetnjih suša vegetacija dođe do vode.
Na današnji biljni svijet nesumnjivo najviše utiču klimatske prilike. One se odlikuju lokacijom Orjena u suptropskoj zoni u sastavu dinarskog orogena. Dvije činjenice su odlučujuće. Prvo, dužina ljetnje suše i drugo, vlažne i hladne zime. Po količini padavina Orjen je na prvom mjestu u Evropi. Ljetnje suše prema statistici traju 2 mjeseca. Zavisno od godine, traju i više mjeseci, a ponekad nisu izražene.
| Stanica | Visina (m) | Tip | Karakter | Padavine (mm) | Snježni pokrivač |
|---|---|---|---|---|---|
| Zubački kabao | 1894 | D | perhumidna mediteranska zona snijega | ca. 6250 | ca. 140 dana |
| Crkvice | 940 | Cfsb | (fs=bez ljetnje suše), perhumidna planinskomediteranska zona | 4926 | 70 dana |
| Risan | 0 | Cs’’a | (s’’=dupli zimski kišni period), perhumidna mediteranska zona | 3500 | 2 dana |
Zime su takođe kritično doba. One su u Dinaridima često oštre, sa presudnom pojavom dva različita sistema vjetra. Na jednoj strani, hladna i suva kontinentalna bura, a na drugoj umjereno-topli i jako vlažni jugo, koji donosi ogromne količine padavina sa jakim intenzitetom. Bura je snažan i slapovit vjetar iz sjevernog kvadranta. Donosi primorju niže temperature vazduha i utiče na formaciju vegetacije. Zato na dinarskoj obali Jadrana osjetljivija zimzelena vegetacija nije toliko razvijena, kao što je u Grčkoj ili Italiji. Biljke koje su bolje adaptirane na periodične mrazeve primjećuju se blizu mora. Jugo je takođe snažan vjetar i stiže sa mediteranskim ciklonima.
U hladnijem dijelu godine cikloni donose velike količine vlage prelaskom preko relativno toplog Sredozemnog mora. Pri forsiranom dizanju preko zimi hladnih Dinarida, dolazi do kondenzacije i do najobilnijih padavina u Evropi.
Snježni pokrivač na Bijeloj gori traje i više od 140 dana. Veliki okeanitet uslovljava dominaciju bukovih šuma, koje u čistim satojima dominiraju monatni pojas. Na dubljim zemljištima bukva onemogućava drugom drveću da se naseljava. Tek u nešto hladnijim krajevima Bijele gore uspijeva i jela. Jela je jedini izuzetak u smislu da uspijeva i na jako zasjenjenim mjestima i ima duži vijek od bukve. Jele dostižu starost veću od 300 godina, a munikina stabla starija od 500 godina nisu rijetkost na Orjenu. Jako istureni teren daje i muniki mogućnost za opstanak. U nižim zonama submediteranske vrste zamjenjuju bukvu. Te šume su bogatije vrstama, ali zbog blizine naselja jače devastirane. Javor gluvači, bijeli i crni grab, cer, makedonski hrast i druge vrste stvaraju šumu iznad priobalnog pojasa. Najljepše šume su razvijene kod Knež-laza i u Jasenovom dolu. U prizemnoj flori dominiraju termofilne biljke, a naročito ima mnogo vrsta orhideja, divljih lala i šumarica.
| Zona (m) | Tip | Vegetacija |
|---|---|---|
| 0-400 | Mezomediteran ME=meridional (suptropska zona, uključuje i supra-mediteranski pojas) | Rusco-carpinetum, Orno –Quercetum ilicis, Nerion oleandri |
| 400-1100 | Supramediteran SME=Suprameridional | Quercus trojana, Carpinus orientalis, Petterio-Quercetum confertae (Fuk.) Lov., Castaneo-Quercetum pubescentis (Anic) Lov., Seslerio-Ostryetum carpinifoliae Horv.) |
| 1100-1450 | Oromediteran NE=nemoral (umjeren kraj, listopadna zona) | Seslerio autumnalis–Fagetum (Horv.) Wrab., Seslerio autumnalis–Abietetum illyriacae (Horv.) Fuk., Pinion heldreichii, Oreoherzogio-Abietetum illyricae Fuk. |
| 1450-1700 | Altromediteran BO=boreal (kraj tajge, četinarska zona) | Fago-Pinetum heldrecihii Jank., Seslerio robustae-Juniperetum hemisphaericae (Hor.) Kus., Amphoricarpion neumayerii (Horv.) Lak., Lonicero-Rhamnion Fuk. |
| 1700-1900 | Kriomediteran AL=alpin (kraj tundre, zona alpinskih travnjaka) | Trifolio Polganetalia Quéz, Narcisso Gentianetum nivalis Lov. & Rac, Drabo-Androsacetalia Quéz, Muscaro-Scillion nivalis Quéz |
Zonacija je redoslijed vegetacijskih formacija koje se mijenjaju na vertikalnom i horizontalnim profilu. Na Orjenu u 4 klimazonalnim visinskim pojasima ima šest vegetacionih formacija, koje spadaju u dvije velike evolucione grupe: mediteransku i evrosibirisku. Vegetacione klase su obilježene svojim latinskom imenom, a stub na lijevoj strani pokazuje kojoj klimatskoj zoni pripadaju.
Iznad šume je alpinski rejon koji je najistureniji vjetru (bura, jugo). Poneka munika dospijeva i na najviše vrhove. Alpinski prostor je ekološki najkritičniji pojas. Biljni svijet raznim adaptacijama uspijeva da izdrži snažni vjetar, niske temperature, pojačano sunčevo zračenje i kratki vegetacijski period.
Komparativne analize između Velebita, Biokova i Orjena pokazale su da je Orjen najrazličitija primorska planina Dinarida. Centar je ilirskog endemizma, a neke biljke ograničene su strogo na ovaj masiv.
Šumske površine sa jelom i bukvom naseljavaju duboko zemljište na morenama. Iznad guste šume pojedinačne grupe jele i munike se nalaze na strmim stijenama. Jela je naročito interesantno drvo. Populacija na Bijeloj gori se nekim osobinama razlikuje od ostalih dinarskih populacija, sem možda onih na Biokovu. U pleistocenu je došlo do hibridizacije dveju balkanskih vrsta jele, evropske i grčke. Hibridnih populacija ima naročito u Makedoniji, Bugarskoj i Grčkoj. Detaljnija istraživanja orjenske populacije nisu rađena. Primjerci jele su odneseni u botanički institut Bajrojt u Njemačkoj. Prašume sa jelom ostale su djelimično na Gvozdu i duž grebena od Gumbara do Veljeg leta. Nažalost, počektom 1960-ih godina počela je sječa šuma u Bijeloj gori, pa su znatne količine devastirane. Ostatak, i po estetskoj vrednosti i genetičkom potencijalu, treba sačuvati.
Najviši dijelovi su pod snijegom ili, ako teren ne dozvoljava zadržavanje snijega, izdižu se prave alpinske litice sa specijalizovanom vegetacijom. Snijeg ima pozitivan efekat na vegetaciju. Štiti od jakih mrazeva, a dozvoljava i retenziju vodenog taloga u vegetativom periodu. U vrijeme snimanja, vegetacija je već uveliko krenula, dok bukove šume olistaju nešto kasnije. Ukras proljeća su razne vrste šafrana (lat. Crocus dalmaticus), livadski procjepak (lat. Scilla litardierei), (lat. Muscari bortruoides), (lat. Eruthronium dens-canis), nježna kockavica (lat. Fritillaria gracilis), kao i razne alpinske vrste koje svojim raznoličjem krase ove predjele. U suptropskim krajevima je razlika između sjevernih i južnih ekspozicija najjače izražena.
Flora Orjena je istraživana od 1835. godine. Na početku, strani istraživači su najviše unaprijedili znanje o florističkom bogatsvu. Ni 170 godina istraživanja nije bilo dovoljno da bi se sve otkrilo. Nepristupačni teren i samo ekskurzivne posjete nisu dale rezultate kakve pruža detaljno istraživanje. Tako se i danas nađu za nauku nove vrste, kao što je slučaj sa jednim primerkom perunike. Zabilježene su dosad neopisane vrste: Acer heldreichii — planinski javor, Saksifraga frederici-augusti, Paeonia mascula — božur, Betula pendula — breza. Velika raznovrsnost flore je posljedica položaja između dve florne provincije, ilirske i jadranske, i povoljnih klimatskih i geomorfoloških prilika. Znatna visina masiva omogućava zadržavanje glacijalnih relikata. Na drugoj strani, u nižim i južnim krajevima preživjeli su tercijarni relikti, čak i ledeno doba. Oni su uspjeli u posebnim uslovima koje pružaju siromašna staništa stijena da izbjegnu snažnu konkurenciju »generalista«. Ovakve forme predstavljaju lat. Amphoricarpus neumaueri, lat. Moltkia petrea, lat. Corulus collurna, lat. Pinus heldreichii, lat. Acer heldreichii, lat. Paeonia durica, lat. Taksus baccata. Takođe su zastupljene endemične biljke elegantni lan (Linum elegans, Spruner ex Boiss.), kratkozupčasta kadulja / veliki krstac (Salvia brachyodon, Vandas), orjenska perunika (Iris orjenii, Bräuchler et Cikovac), Knapov karanfil/klinčić (Dianthus knappii, Pant., Asch & Kanitz ex Borbás) i hrvatski vrisak (Satureja horvatii, Šilić).[1]
Lakši način povratka u civilizaciju je silazak putem u selo Crkvice (do dva sata hoda). Od Crkvica počinje asfaltni put kojim se može spuštiti u Risan ili produžiti za Nikšić.
Ovo selo posjeduje impozantne materijalne ostatke burne prošlosti: tu se nekada nalazila velika austrougarska kasarna sa okolnim utvrđenjima. Rađena je u cilju pacifikacije ovog pograničnog, ustaničkog kraja.
Zubački kabao, glavni vrh masiva Orjena i najviša tačka primorskih Dinarida, dobio je kvalitetnu pješačku stazu davne 1895. godine.
Voda je stalno prisutna u kaptiranoj kapavici — Studencu, koja se nalazi na oko 300 m jugozapadno od Sedla. Odmah ispod doma, u istom pravcu, nalazi se Orjenska lokva, koja takođe ne presušuje, ali je ovu vodu potrebno dezinfikovati.
Reovačka greda, čiji je najviši vrh Međugorje (1769 m), smatra se uz Subrin (1679 m) amfiteatar, najljepšim dijelom masiva. Na stazi, na polovini puta do Reovačkog dola, prolazi se uz lokvu Reovac (potrebna dezinfekcija vode). Lokva predstavlja važno mjesto za pojenje stoke pri ljetnoj ispaši u dolovima. Nakon kratkog dijela kroz bukovu šumu, staza se penje preko izrazito strme padine. Za četrdesetak minuta se stiže do podnožja sipara. Tu se nalazi izvor — kapavica Studenac, čija se izdašnost krajem ljeta značajno smanjuje. Okolina iznad Studenca se ističe surovom ljepotom. Na ovom terenu suvereno vladaju munike, od kojih pojedini primjerci posebno zadivljuju svojim oblikom i dimenzijama. Mnoge su uspjele izrasti u kompaktnim gigantskim stijenama, teško prohodnim i najboljim alpinistima. Čitav uspon na Pazuu spada u teže planinarske poduhvate, a na pojedinim mjestima ima i određene elemente alpinizma. Snježni pokrivač (koji je prisutan i većim dijelom maja) svrstava uspon na Pazuu u zimski alpinizam.
Pećine i okapine, koje mogu poslužiti kao zaklon za kraće vrijeme (jer prokišnjavaju), se u većem broju nalaze u podnožju glavne litice iznad Studenca. Zimi su njihovi otvori zatrpani snijegom koji pada sa litice.
| Vrh | Visina (m) | Karakter | Težina |
|---|---|---|---|
| Zubački kabao | 1894 | penjanje na stijene | sjeverna strana teška, sipar na istoku |
| Velika Jastrebica | 1865 | pješačka staza, šetanje | lako |
| Buganja greda | 1849 | penjanje na stijene | sjeverna strana teška, visoka stijena na jugu |
| Visoki brijeg | 1833 | penjanje na stijene | sipar na sjevernoj strani |
| Vučji zub | 1805 | kompaktne stijene | alpinističko penjanje |
| Borovik | 1777 | alpinistički | veoma široki sipar na sjevernoj strani |
| Međugorje | 1769 | velika stijena | alpinističko penjanje |
| Goliševac | 1721 | penjanje na stijene | sipar na sjevernoj strani |
| Markov kuk | 1721 | prosto penjanje na stijene | šetanje |
| Pazua | 1680 | alpinističko penjanje | rog |
| Subra | 1679 | najveća stijena na orjenu | 500m stijene |
| Park Prirode Orjen | |
|---|---|
 Zubački kabao (1.894 m.), najviši vrh Orjena | |
| Lokacija |  Crna Gora |
| Najbliži grad | Herceg Novi |
| Koordinate | 42°34′0″N 18°32′0″E |
| Površina | 87,97 km² (34 mi² ) |
| Osnivanje | 2009.[2] |
| Upravljačko tijelo | Park prirode Orjen - Herceg Novi |
Zimi je put na Orjenu uglavnom neprohodan, ali postoji mogućnost za skijanje na Orjenskom sedlu i za lov u Bijeloj gori.
Masiv Orjena veoma je neobičan, pun surove ljepote. Na njemu nema pejzaže alpskog tipa, lednika, špicastih vrhova, jezera i plahovitih vodotoka. Centralni dio je pun kamenih platoa, raspucalih stijena i dubokih jama. Zanimljivo je da planinu, Uz sivilo krečnjaka, prisutne su i zelene boja guste šume. Tri područja su proglašena za zaštićena područja
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
