Operacija Weiss
Velika osovinska operacija u cilju uništenja Bihaćke republike i jugoslovenskih partizana. / From Wikipedia, the free encyclopedia
Operacija Vajs ili Operacija Bijelo (njemački: - slučaj Bijelo), poznata kao Zimska ofanziva i Četvrta neprijateljska ofenziva, je bila združena osovinska operacija protiv partizanske države u Jugoslaviji (tzv. Bihaćke republike), u toku Drugog svjetskog rata.
Slučaj Bijelo | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Segment Drugog svjetskog rata | |||||||||
Oklopni delovi 7. SS divizije u Hercegovini, aprila 1943. | |||||||||
| |||||||||
Sukobljene strane | |||||||||
Treći Reich Italija Četnici (MVAC) NDH |
Partizani (NOVJ) | ||||||||
Komandanti i vođe | |||||||||
Alexander Löhr Mario Roatta Rafael Boban Draža Mihailović[1] Zaharije Ostojić Dobroslav Jevđević Pavle Đurišić |
Josip Broz Tito Koča Popović | ||||||||
Angažirane jedinice | |||||||||
Treći Reich:
|
NOVJ: | ||||||||
Snage | |||||||||
150,000 vojnika (12,000-15,000 četnika), 12 zrakoplovnih eksadrila |
oko 18,000 vojnika | ||||||||
Žrtve i gubici | |||||||||
Treći Reich:[2]
Teški gubici Talijana i četnika. |
| ||||||||
Tisuće ubijanih i raseljenih civila od strane neprijatelja |
Ofenziva je trajala od 20. siječnja[3][4] do kraja ožujka[5] 1943. godine. Velika nemačko-italijanska operacija je pokrenuta sa namerom okruženja i uništenja Bihaćke republike i glavnine ustaničkih snaga u Jugoslaviji. Sile osovine su okupile devet divizija, šest njemačkih, tri talijanske, te dvije hrvatske divizije i velik broj četničkih i ustaških formacija. Procjenjuje se da je preko 150 000 osovinskih vojnika napalo znato malobrojnije partizanske snage, uz koje su bili i ranjenici. Glavni osovinski pravci napada bili su usmereni na Liku, Kordun, Baniju i Bosansku Krajinu.
Najpoznatija bitka četvrte neprijateljske ofanzive je Bitka na Neretvi, kojom su partizani potpuno preokrenuli tok ove operacije. Tokom februara oni su naneli teške gubitke Italijanima u dolini Neretve, nakon čega su početkom marta izvršili proboj iz osovinskog obruča, rasturivši četničke snage.
Iako su nemačke, ustaške, italijanske i četničke snage delovale koordinisano, bitka je okončana pobedom NOVJ, koja je uspela da ostvari suštinu svog ofanzivnog plana, i pritom sačuva Centralnu bolnicu. Nemci su postigli delimičan uspeh, privremenim posedanjem teritorije i komunikacija, i suštinski neuspeh, jer nisu uspeli da razbiju NOVJ. Najveći gubitnici bili su Italijani, koji su pretrpeli teške gubitke i bili prinuđeni da prepuste odbranu mostarske oblasti Nemcima, i posebno četnici, čija je najveća dotadašnja koncentracija razbijena od strane NOVJ.
Do kraja ožujka sile Osovine su ubile oko osam tisuće partizana, zarobivši još oko dvije tisuće.[nedostaje referenca] Unatoč teškim gubitcima, partizani su sačuvali znatne snage, osigurali sigurnost svom zapovjedništvu i bolnici, te nastavili sa borbama.
Nakon operacije Belo, usledila je operacija Crno (Schwarz), poznata kao peta neprijateljska ofenziva. Operacije "Bijelo" i "Crno" posle nje, bile su prelomne u drugom svetskom ratu u Jugoslaviji. Silom prilika na ratištu, Nemci su bili prinuđeni da počnu tretirati protivnika kao organizovanu operativnu celinu, odnosno vojsku.[6]