From Wikipedia, the free encyclopedia
Izgubljeni u prijevodu (eng. Lost in Translation) je hvaljeni film, spoj drame i komedije, iz 2003. godine. Riječ je o drugom filmu redateljice Sofie Coppole. Radnja se odvija oko dvoje usamljenih amerikanaca (Bill Murray, Scarlett Johansson) koji se sprijatelje u Japanu, gdje su se slučajno upoznali, primjete da su srodne duše te razviju duboku privrženost jedno prema drugom, koja ima tragove platonske ljubavi. Murray je za svoju ulogu osvojio BAFTA-u i Zlatni globus za najboljeg glumca u komediji, te nominaciju za Oscara za najboljeg glumca, dok je Johansson osvojila nagradu BAFTA za najbolju glumicu.[1][2] Sofia Coppola je postala prva američka žena u povijesti koja je nominirana za Oscara za najbolju režiju, te tek treća žena uopće koja je nominirana za tu nagradu - prije nje su još jedino bile nominirane talijanka Lina Wertmüller i novozelanđanka Jane Campion.
| Lost in Translation | |
|---|---|
 | |
| Režija | Sofia Coppola |
| Producent | Ross Katz Sofia Coppola |
| Scenario | Sofia Coppola |
| Uloge | Bill Murray Scarlett Johansson |
| Muzika | Brian Reitzell Kevin Shields |
| Fotografija | Lance Acord |
| Montaža | Sarah Flack |
| Distribucija | Focus Features |
| Datum(i) premijere | 2003. |
| Trajanje | 102 min. |
| Zemlja |  Sjedinjene Države Japan |
| Jezik | engleski japanski |
| Budžet | $4,000,000 |
| Web stranica | http://www.lost-in-translation.com/ |
| Lost in Translation na Internet Movie Database | |
Newser je 2008. kraj filma stavio na 8. mjesto na listi "10 najromantičnijih filmskih trenutaka".[3] Quentin Tarantino je 2009. film uvrstio u svoju listu 20 najdražih filmova snimljenih od 1992. do 2009.[4][5]
Nekada slavni glumac Bob Harris stiže u Tokio na tjedan dana kako bi snimio reklamu za piće Suntory, no kako ne zna govoriti japanski jezik, osjeća se izoliranim i usamljenim. U njegovom hotelu nalazi se i američka djevojka Charlotte koja se osjeća isto kao i on, i usprkos dobnoj razlici oni se sprijatelje i počnu razgledavati Japansku metropolu. Charlotte je supruga mladog fotografa koja dane provodi između suprugovih odlazaka i povrataka u hotelsku sobu u kojoj žive.
Oboje su već u braku, što teško pada Bobu koji se je pomalo zaljubio u Charlotte, no ne želi to pokazati. Proživljava i tzv. krizu srednjih godina a Charlotte je melankolična i depresivna jer muža viđa veoma rijetko. Kako prolaze dani oni postaju sve bliži. Na kraju Bob napušta hotel te se oprosti od Charlotte. Na putu kroz grad ju ponovno sretne, izađe van iz limunzine, zagrli i šapne nešto u uho te se vrati i nastavi svoje putovanje prema aerodromu.
Ovog puta, napori Sofije Coppole se doimaju konfuzni poput teme koje obrađuje. Ona nije dostavila potpuni promašaj - to je sladak mali filmić, ako ne jednako bogat kao onaj jenog brata Romana sa sličnom temom, "CQ" - ali kada jedan toliko potencijalno zadovoljavajuč rad ostane samo površno očit, onda je to gore nego kada je jednostavno loš.
– Gregory Weinkauf[6]
Murray je samo jedan od mnogih vrhunskih elemenata u Coppolinom novom filmu, remek-djelu na razini najboljih ostvarenja njenog oca u istoj dobi: naime, "Kuma.
– Jeffrey M. Anderson[7]
Film jednako dobar kao bilo koji kojeg je ikad režirao otac Sofije Coppole - a opet, Izgubljeni u prijevodu je film kojeg on nikada ne bi mogao napraviti, čak ni da je pokušao".
– Sean Means[8]
Sofia Coppola je naravno znana kao kćerka od...Ništa se ne događa u ovom filmu. Dvoje ljudi se sretnu na stranom mjestu. Kraj. A opet, kada je sve završilo bilo mi je žao što nisam mogao potrošiti još više vremena sa tim likovima...S vremena na vrijeme pronađete film koji se ne doima obečavajuće ali završi kao jedan od najboljih filmova godine. Izgubljeni u prijevodu je jedan od tih filmova zbog svoje senzibilnosti i suptilnosti donesene od svih koji su radili na ovome, ali ponjaviše od redateljice Sofije Coppole. Njen otac bi uskoro mogao biti znan kao "otac od".
– Boyd van Heoij
Briljantna melodrama 'Izgubljeni u prijevodu' kćeri Francisa Forda Coppole, Sofije, bolje je ostvarenje od svih tatinih filmova osim "Kumova" i "Apokalipse danas"...U doba kada brojni redatelji nisu u stanju suvislo ispričati priču, Sofia Coppola svoju bez problema pripovijeda kroz slike, geste i dva-tri pogleda Billa Murraya i Scarlett Johansson, koji govore više od stotinu rečenica. Sudeći prema viđenom, Sofia Coppola s lakoćom bi se prilagodila nijemom filmu kada bi nekim čudom zvučni propao! Da je Bill Murray genijalac, poznato je svakom tko je barem jednom pogledao “Beskrajni dan”. Novost je to da je Scarlett Johansson iz talentirane prerasla u fantastičnu glumicu, jednu od dvije-tri najbolje u svojoj generaciji. U svakom slučaju, Francis Ford Coppola može slobodno nastaviti vegetirati, njegova ljubimica snimila je film superiorniji od svih njegovih ostvarenja ne računamo li “Kumove” i “Apokalipsu danas”.
– Dean Šoša[9]
Mnogi ljudi mi govore da jednostavno ne razumiju "Izgubljene u prijevodu". Žele znati o čemu se radi. prigovaraju da se "ništa ne događa". Izdresirali su ih filmovi koji im govore gdje trebaju gledati i što trebaju osjećati, u pričama koje imaju početak, sredinu i kraj. "Izgubljeni u prijevodu" nude iskustvo u vježbanju empatije. Likovi doživljavaju empatiju sa jednom drugim (to je o čemu se radi), a mi osjećamo empatiju sa njima dok prolaze kroz taj proces...Što je izgubljeno u prijevodu? John ne razumije ništa od onoga što Charlotte govori ili osjeća, niti razumije kako se ponaša (Ribisi dobro glumi u sceni u kojoj u žurbi odlazi te usput kaže da ju voli). Bobova supruga i pomoćnici ne razumiju kako mu je očajno svejedno kad su u pitanju primjeri tepiha. I tako dalje. Ono što se prevodi, napokon, je što Charlotte i Bob doista misle. Cijeli film se vrti oko tog čina prijevoda koji se počinje događati između njih dvoje.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
