Kaldeja
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kaldeja ili Haldeja (od grčke riječi , Chaldaia; akadski , hebrejski כשדים, Kaśdim; arapski , Kāldān[1][2], je helenistička oznaka za dio Babilonije, smješten oko nekadašnjeg sumerskog grada Ura koji je postao nezavisno kraljevstvo pod vlašću naroda zvanog Haldejci (Kaldejci). To je krakljevstvo ratovalo sa stranim dinastijama koje su vladale južnom Mezopotamijom, uglavnom Akađanima i Babbiloncima. Za vrijeme vladavine Hammurabija je potpalo pod babilonsku vlast, ali je sačuvalo vlastiti identitet.
Drevna Mezopotamija |
---|
Eufrat – Tigris |
Asirologija |
Gradovi / kraljevstva |
Sumer: Uruk – Ur – Eridu |
Kish – Lagaš – Nippur |
Akadsko Carstvo: Akkad |
Babilon – Isin – Susa |
Asirija: Assur – Niniva |
Dur-Sharrukin – Nimrud |
Babilonija – Kaldeja |
Elam – Amoriti |
Huriti – Mitanni |
Kasiti – Urartu |
Kronologija |
Sumerski kraljevi |
Asirski kraljevi |
Babilonski kraljevi |
Jezik |
Klinasto pismo |
Sumerski – Akadski |
Elamski – Hurijski |
Mitologija |
Enûma Elish |
Gilgameš – Marduk |
Kaldejski vladari su s vremenom počeli sticati sve veću vlast i uticaj nad Babilonijom, tako da se u antičko doba izraz Kaldeja uvriježio kao sinonim za Babiloniju. Prije toga je nekoliko Kaldejaca nakratko uspjelo postati kraljevima Babilona, ali je tek 625. pne. kaldejski princ po imenu Nabopolasar uspio trajno osvojiti vlast u Babilonu i osnovati tzv. Kaldejsku dinastiju, odnosno državu koja se naziva Kaldejsko Carstvo.