From Wikipedia, the free encyclopedia
Kędzierzyn-Koźle (njemački: Kandrzin-Cosel) je grad od 60,021 stanovnika[2] na jugu Poljske u Opolskom vojvodstvu.[1]
Kędzierzyn-Koźle | |
---|---|
Aleja Ivana Pavla II | |
Koordinate: 50°21′N 18°12′E | |
Država | Poljska |
Vojvodstvo | Opolsko |
Povjat | Kędzierzyn-Koźle |
Osnivanje | 1975.[1] |
Vlast | |
- gradonačelnik | Sabina Nowosielska |
Površina | |
- Ukupna | 123.7 km²[2] |
Visina | 180[2] |
Stanovništvo (2020.) | |
- Grad | 60,021[2] |
- Gustoća | 485.2 stan. / km²[2] |
Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
Poštanski broj | 47-200, 47-220, 47-232 |
Karta | |
Kędzierzyn-Koźle leži u ušću rijeke Kłodnice u Odru, nedaleko od češke granice, udaljen 44 km jugoistočno od vojvodskog centra Opola.
Kędzierzyn-Koźle je novi grad osnovan 1975. spajanjem 4 susjedna mjesta; Kędzierzyn, Koźle, Kłodnica i Sławięcice.[1]
Najstarije naselje Kędzierzyn dokumentirano je još u 13. vijeku, a zna se da je u 14. vijeku podpao je pod vlast čeških vladara i dijelio sudbinu Gornje Šleske sve do 1742. (Druga podjela Poljske) kad je podpao je pod Kraljevinu Prusku.[1] Na razvoj Kędzierzyna utjecala je izgradnja kanala duž Kłodnice (1788.-1812.) i željezničkih pruga; - 1846. prema Wrocławu i Gliwicama, i 1847. prema Beču. Tako da je do druge polovice 19. vijeka izrastao u veliko stambeno naselje željezničara i radnika u luci.[1]
Kod Kędzierzyna se u vrijeme Šleskih ustanaka - 1921. odigrala jedna od presudnih bitaka, ali je on nakon održanog plebiscita 1921. ostao unutar granica Njemačkog Carstva.[1]
Koncern IG Farben sagradio je 1939. pored Kędzierzyna kemijsku tvornicu, koja je za Drugog svjetskog rata razorena.[1]
Za rata je u Kędzierzynu i oko njega osnovano preko 40 radnih logora filijala Koncentracijskog logora Auschwitz kroz koje je prošlo oko 50 000 zarobljenika različitih nacionalnosti koji su radili na izgradnji i radu tvornice sintetičkih benzina Oberschlesische Hydrierwerke AG, (vlasništvo IG Farben) i u luci.[1]
Nakon rata od 1945. Kędzierzyn je pripao Narodnoj Republici Poljskoj, pa je 1951. dobio status grada, a od 1999. je i administrativni centar vlastitog povjata.[1]
Najveća znamenitost Kędzierzyn-Koźla grada je grobnica vojnika Crvene armije (oko 18,200)[1] i župna crkva iz 18. vijeka.
Današnji Kędzierzyn-Koźle je industrijski grad poznat po tvornici dušika Zakłady Azotowe Kędzierzyn, pokrenute 1952. na terenu tvornice sintetičkih benzina. Iz nekadašnjeg kemijskog kombinata Zakłady Chemiczne Blachownia (likvidiran 1999.) izniknule su; Petrochemia-Blachownia, PCC Synthesis, PCC Odjel za derivate ugljika Chemiczne Blachownia i pogoni za proizvodnju energana i mašina za kemijsku i drvnu industrije.[1]
Pored tog u gradu djeluje i brodogradilište, štavionica, pilana, štamparija i kompleks prehrambene industrije sa silosom, mlinom i mljekarom i brojna manja građevinska i montažerska poduzeća.[1]
Kędzierzyn-Koźle je i važan transportni centar, raskršće željezničkih pruga i velika riječna luka, naročito od 1970. kad je proširen krak kanala do Gliwica.[1]
Kędzierzyn-Koźle ima ugovore o prijateljstvu sa slijedećim gradovima[3];
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.