From Wikipedia, the free encyclopedia
Gledište (pali: diṭṭhi, sanskrt: dṛṣṭi) je središnji pojam budizma.[1] Gledište nije prosta zbirka stavova, već pokretačko tumačenje iskustva koje intenzivno oblikuje misli, utiske i delanje.[2]
Dio serije članaka na temu Budizam | |
Historija budizma | |
Temelji | |
Ključni termini | |
Vodeće ličnosti | |
Praksa i postignuća | |
Budizam po regijama | |
Budističke škole | |
Tekstovi | |
Komparativne studije |
Buda generalno preporučuje nevezivanje za gledišta. On posebno savetuje ne zauzimanje stanovišta povodom večitih metafizičkih pitanja, koja su suštinski nemisliva, jer to ne vodi oslobođenju uma, što je isključivi cilj njegovog učenja.[3]
U budizmu se ispravno gledište (sammā diṭṭhi) smatra prvim korakom budističkog puta.[4][5] Buda u svojim govorima pominjao sledeće stavove koji pomažu nevezivanju za gledišta: nastojanje na direktnom iskustvu umesto oslanjanja na mišljenja, oslobađanje od predubeđenja, izbegavanje brzog zaključivanja, otvorenost za razna objašnjenja, spremnost za promenu mišljenja ako je protivno činjenicama, itd.[5]
Pali reč diṭṭhi bukvalno znači viđenje[5], gledište, teorija, nazor.[6] Etimološki je srodno grčkom pojmu doksa.[6] Ponekad se prevodi i kao stanovište.
Buda ukazuje na opasnost koja se krije u našim gledištima. Pogrešna gledišta prvo utiču na naš sistem vrednosti, a potom rađaju pogrešne reči i postupke. Buda ovo vidi kao uzrok svih drugih nevolja:
Zaista ne znam nijednu drugu stvar zbog koje još nenastala štetna stanja uma tako nastaju, a već nastala štetna stanja uma se tako umnožavaju kao što je to pogrešno gledište.[7][8]
– Buda
Buda posebno insistira na nevezivanju za sopstvena gledišta, odnosno na njihovom lakom napuštanju:
Drugi će slepo slediti sopstvena gledišta, istrajavati na njima i teško ih napuštati. Mi nećemo slepo slediti sopstvena gledišta, istrajavati na njima, već ćemo ih lako napuštati.[9]
– Buda
Prema Budinim rečima, svrha ispravnog uvida je odvratnost, a svrha odvratnosti napuštanje strasti.[10] U kasnijoj budističkoj tradiciji, prvi korak na putu ka probuđenju je ispravno gledište.[7]
Takođe, Buda je govorio da večita metafizička pitanja treba jednostavno odložiti na stranu:
Spekulativna gledišta (svet je večan, svet nije večan, svet je beskonačan, svet je konačan, duša i telo su isto, duša i telo su različito, posle smrti oslobođeni postoji, posle smrti oslobođeni ne postoji…) jesu čitavo šipražje gledišta, džungla gledišta, iskrivljenje, kolebanje, okov gledišta. Ona su opterećena patnjom, jadom, očajem i groznicom, ne vode trežnjenju, hlađenju, stišavanju, miru, neposrednom znanju, probuđenju, nirvani. Spekulativna gledišta je Oslobođeni odložio na stranu.[11]
– Buda
To posebno važi za spekulativna gledišta koja ometaju asketsku praksu:
Ovako asketa pogrešno usmerava svoju pažnju: "Jesam li ja živeo u prošlosti? Ili nisam živeo u prošlosti? Šta sam ja bio u prošlom životu? Kakav sam bio u prošlom životu? Ako sam bio takav, gde sam živeo? Hoću li živeti i u budućnosti? Ili neću imati budući život? Šta ću biti u budućem životu? Kakav ću biti u budućem životu? Ako ću biti takav, gde ću živeti?" ili on lupa glavu o neposrednoj sadašnjosti: "Da li ja postojim? Ili ne postojim? Kakav sam ja? Otkud je ovo biće nastalo? Kuda ide?"[12]
– Buda
Buda je objasnio da on ne zastupa nikakva gledišta povodom tih pitanja, jer to ne vodi cilju: oslobođenju od strasti, probuđenju i nirvani. On iznova podseća da se bavi pitanjima "o bolu, o nastanku bola, o prestanku bola, o putu koji vodi do prestanka bola."[13] Stoga, ta gledišta treba jednostavno odložiti na stranu, jer doprinose patnji.
Iako je Buda žestoko kritikovao ideju sopstva, takođe nije zauzimao suprotno stanovište, da sopstvo ne postoji. On je sva ta stanovišta nazivao "džunglom gledišta" koje stoje kao prepreka na putu oslobođenja uma:
Dok god čovek poklanja pažnju onome što ne bi trebalo, jedno od šest vrsta gledišta u njemu nastaje:
• gledište „sopstvo postoji“ se u njemu javlja i učvršćuje;
• gledište „sopstvo ne postoji“ se u njemu javlja i učvršćuje;
• gledište „sopstvom opažam sopstvo“ se u njemu javlja i učvršćuje;
• gledište „sopstvom opažam ne-sopstvo“ se u njemu javlja i učvršćuje;
• gledište „ne-sopstvom opažam sopstvo“ se u njemu javlja i učvršćuje;
• ili gledište: „ovo moje sopstvo je to koje govori, oseća i doživljava plod dobrih i loših postupaka; ono je trajno, nepromenljivo, večno, ne podleže promeni i zauvek će trajati“.Ovo se naziva šipražjem gledišta, džunglom gledišta, iskrivljenošću gledišta, okovom gledišta. Sapet okovima gledišta, neznalica, prost čovek ne oslobađa se rođenja, starosti i smrti, žalosti, naricanja, bola, tuge i očaja. Ne oslobađa se, kažem vam, od patnje.[14]
Plemeniti osmostruki put počinje ispravnim gledištem. U jednom govoru Buda čitav put poredi sa kočijom, a ispravno gledište s konjima koji je vuku.[15]
Pod pogrešnim gledištem (miććha diṭṭhi) Buda podrazumeva gledište koje nas udaljava od poštovanja moralnih načela, koje poriče da postoji korist od činjenja dobrih dela. Vođeni takvim gledištem, ubeđeni smo da nema svrhe biti darežljiv, požrtvovan, poštovati svoje roditelje, porodicu, da naša dobra ni loša dela nemaju nikakve posledice. To nas onda može navesti na razne neodgovorne, čak bezobzirne postupke, kojima ugrožavamo druge, ali i sebe same.[16]
Još jedna varijanta lošeg gledišta koju pominje Buda je čvrsto držanje nekog mišljenja, insistiranje da je samo ono ispravno, dok su druga pogrešna. U želji da zadovoljimo svoj ego lako se upuštamo u rasprave i sukobe.[16]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.