Getúlio Vargas

Getúlio Dornelles Vargas (São Borja, 19. travnja 1882. – Rio de Janeiro, 24. kolovoza 1954.) je bio brazilski političar koji je obilježio političku historiju Brazila, isprva kao diktator u periodu od 1930. do 1945. godine, a onda i kao demokratski izabrani predsjednik od 1951. do 1954. godine. Vargas je vodio Brazil ukupno 18 godina, više nego ijedan predsjednik, a duže od njega vladao je samo car Pedro II. Njegova politika, kojom je često koketirao s fašizmom iako nikada nije otvoreno podržavao tu ideologiju, bila je obilježena nacionalizmom, industrijalizacijom, centralizacijom, socijalnom državom, populizmom (zbog kojega je dobio nadimak "Otac siromašnih"), promoviranjem radničkih prava i antikomunizmom.

Getúlio Vargas
14. predsjednik Brazila
Mandat 3. studenog 1940. – 29. listopada 1945.
Prethodnik	Privremena vojna junta
Nasljednik	José Linhares
17. predsjednik Brazila
Mandat 31. siječnja 1951. – 24. kolovoza 1954.
Prethodnik	Eurico Gaspar Dutra
Nasljednik	Café Filho
Rođenje	19. travnja 1882. São Borja, Brazil (tada Brazilsko Carstvo)
Smrt	24. kolovoza 1954. Rio de Janeiro, Brazil
Politička stranka	Darci Vargas
Zanimanje	političar, advokat
Potpis

Nakon neuspjele kandidature na izborima 1930. godine, Vargas se profilirao kao jedan od vođa revolucije 1930. godine kojom je svrgnuta Prva Brazilska Republika. Nakon što mu je Privremena vojna junta predala vlast, Vargas se pobrinuo za donošenje ustava 1934. godine, a tri godine kasnije je izmislio komunističku zavjeru pomoću koje si je dao diktatorske ovlasti i proglasio Estado Novo, kojom je vladao sve do 1945. godine. Vargas se pokazao kao izrazito sposoban političar koji je uspješno manevrirao između vlastitih interesa i onih svojih oponenata, uspjevši promovirati vlastitu politiku uz izgradnju snažne propagandne mašinerije.

Vargas je bio izrazit reformator; želio je pretvoriti Brazil iz poljoprivredne zemlje bazirane na plantažama u industrijsku silu s državnom ekonomijom. Svoju gospodarsku politiku izražavao je snažnom retorikom, a bazirala se na protekcionizmu domaće industrije uz velika investiranja u strateški važne sektore te izgradnju nužne infrastrukture. Njegova politika dovela je do stvaranja državnog monopola nad uljem, rudarstvom, industrijom željeza i automobila. Njegova je politika desetljećima bila glavna tema među brazilskim ekonomistima, a utjecala je na gotovo sve buduće vlade, od one Juscelina Kubitscheka i ljevičara Joãa Goularta pa do desničarske vojne diktature od 1964. do 1985. godine. Vargasov protekcionizam postepeno je reformiran tokom 90-ih godina kroz politike predsjednika Fernanda Collora i Fernanda Henriquea Cardosa.

Vargasov prvi period na vlasti završen je nedugo nakon Drugog svjetskog rata, kada je poslijeratna želja za redemokratizacijom dovela do puča kojim je završena Vargasova era. Njegova enormna popularnost donijela mu je 1951. godine novi mandat na čelu zemlje, no njegova politika naišla je na snažan otpor među oporbom, a koji se proširio i na vojsku. Suočen s krizom i kritikom svoje politike, Vargas se 24. kolovoza 1954. godine propucao u prsa u predsjedničkoj palači u Rio de Janeiru. Njegova oproštajna poruka pronađena je na radiju samo dva sata nakon što je njegov sin otkrio tijelo. Pokopan je u rodnom gradu São Borja.