From Wikipedia, the free encyclopedia
Etruščanski jezik (rasenski jezik) je jezik drevnih Etruščana (Rasena), izumrli jezik koji se govorio u Italiji, na području današnje Toskane (koje je i dobila ime po Etruščanima).
Etruščanski jezik rasnal | |
---|---|
Države govorenja | – |
Regije govorenja | Italija |
Broj govornika | izumrli jezik |
Klasifikacija | izolirani jezici
|
Službeni status | |
Služben u | – |
Regulatori | – |
Jezični kôd | |
ISO 639-1 | – |
ISO 639-2 | – |
ISO 639-3 | {{{iso3}}} |
SIL | ETT |
Jezik je izoliran, tj. nije ga moguće za sada dovesti u vezu s drugim jezicima. Sam jezik je nedovoljno poznat, pored mnogih tekstova. Za mnoge riječi nisu poznata značenja.
Na etruščanskom je sačuvan veliki broj tekstova (preko 10000), ali svega nekoliko duljih.
Najopsežniji pisani dokument je "lanena knjiga" (Liber Linteus) koja se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Sadrži oko 230 redaka teksta i 1200 riječi; najvjerojatnije je riječ o ritualnom kalendaru.
Listovi iz Pyrgyja su dvojezični tekst, ugraviran na etruščanskom i feničanskom na tri zlatna lista; na jednom je tekst na feničanskom, a na ostala dva na etruščanskom (16 redaka, 37 riječi).
Tabula Capuana sadrži oko 300 čitljivih riječi u 62 retka.
Tabula Cortonensis, brončana ploča iz Cortone sadrži najvjerojatnije ugovor, s oko 200 riječi[1], a pronađena je 1992., pod čudnim okolnostima[2].
Većina ostalih napisa su nadgrobni, uz kratke natpise na predmetima i sl.
Etruščansko pismo je izvedeno iz zapadne varijante grčkog pisma. Etruščani nisu koristili neke znakove grčkog pisma, budući da nisu imali tih glasova.
Interesantno svojstvo pisanja je upotreba različitih znakova za isti glas, npr. C, Q i K su označavali /k/. To je preuzeto u latinski, pa se i danas odražava na mnoge pravopise.
U VII v. pre n. e. ovo pismo je imalo 26 slova:
𐌀 | 𐌁 | 𐌂 | 𐌃 | 𐌄 | 𐌅 | 𐌆 | 𐌇 | 𐌈 | 𐌉 | 𐌊 | 𐌋 | 𐌌 | |||||||||||||
𐌍 | 𐌎 | 𐌏 | 𐌐 | 𐌑 | 𐌒 | 𐌓 | 𐌔 | 𐌕 | 𐌖 | 𐌗 | 𐌘 | 𐌙 | |||||||||||||
Smjer pisanja je bio zdesna nalijevo. | |||||||||||||||||||||||||
A | B | G | D | E | V | Z | H | Θ | I | K | L | M | |||||||||||||
N | Ξ | O | P | Ś | Q | R | S | T | Y | X | Φ | Ψ |
Oko 400. godine pre n.e. klasično etruščansko pismo imalo je 21 slovo:
𐌀 | 𐌂 | 𐌃 | 𐌄 | 𐌅 | 𐌆 | 𐌇 | 𐌈 | 𐌉 | 𐌋 | 𐌌 | 𐌍 | 𐌐 | 𐌑 | 𐌓 | 𐌔 | 𐌕 | 𐌖 | 𐌘 | 𐌙 | 𐌚 |
A | C | D | E | V | Z | H | Θ | I | L | M | N | P | Ś | R | S | T | U | Φ | Ψ | F |
U II v. pre n. e. etruščansko pismo je postepeno prestalo da se koristi jer mu je na smenu dotšlo novo pismo - latinsko (latinično) pismo koje ga je aktivno potiskivalo i postepeno zamenilo.
Glasovni sustav je, naravno, samo pretpostavka, na osnovu posuđenica, usporedba s grčkim pismom i slično. Jedna od zanimljivih osobina je nepostojanje opreke bezvučni-zvučni suglasnici (npr. postoji samo /p/ a ne i /b/), ali postoji opreka aspirirani-neaspirirani, npr. // : // (transliterirano kao p : φ).
Glasovni sustav je opisan:
bilabijalni | dentalni | alveolarni | palatalni | velarni | laringalni | |
---|---|---|---|---|---|---|
ploziv | p φ // |
t=d θ // |
c=k=q /k/ χ // |
|||
frikativ | f // ? |
s |
ś /š/ |
h | ||
slivenik | z /c/ ? |
|||||
nazal | m |
n |
||||
aproksimant | v /w/ |
l r |
i /j/ |
Glas /k/ se najvjerojatnije pisao na tri načina, što su preuzeli Rimljani. Ta tri načina se, kao što se vide iz gornje tablice, transliteriraju kao c, k i q.
Sustav samoglasnika je bio vrlo jednostavan:
Glas u je zamjenjivao i grčko /o/ kod posuđenica.
Jezik je imao aglutinativna svojstva i razvijenu fleksiju. Sve forme nisu poznate zbog ograničenosti poznatih tekstova. Pridjevi se nisu sklanjali po padežima, već samo imenice i zamjenice. Jezik nije imao član.
Čini se da su imenice i zamjenice imale dva roda (živi i neživi), dva broja (jedninu i množinu) i nekoliko padeža. O broju i ulozi padeža ne postoji općenito slaganje među stručnjacima.
Nominativ i akuzativ su bili jednaki kod imenica, a pored njih su vjerojatno postojali genitiv, lokativ, dativ i ablativ. Paradigma je nepotpuna, jer svi oblici nisu poznati za sve riječi.
Moguće je da je genitiv više služio kao posvojni pridjev izveden od imenice (npr. u hrvatskom Ivan > Ivanov). Za neke imenice je genitiv tvoren dodatkom -(a)s/-(a)ś, a za neke pomoću -(a)l.
jednina | množina | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
nom./aku. | gen. | dat. | lok. | abl. | nom./aku. | gen. | dat. | lok. | abl. |
clan | clens | clensi | ? | ? | clenar | cliniaras | clenaraśi | ? | ? |
ais | ? | ? | ? | ? | aisar | ? | ? | ? | ? |
avil | ? | ? | ? | ? | ? | avilχval | ? | ? | ? |
fler | flerś | ? | ? | ? | flerχva | ? | ? | ? | ? |
Uni | Unial | ? | ? | ? | — | – | – | – | – |
O zamjenicama je malo poznato, sa sigurnošću se može reći da je nominativ 1. lica jednine ("ja") mi, a akuzativ mini.
Premalo je poznato o glagolima. Izgleda da su postojala bar dva vremena, imperativ i sl.
Prošlo vrijeme je imalo završetak -ce: svalce "živio je", lupuce "umro je".
Poznati su neki veznici, kao što je etnam "i, isto tako, nadalje"; u mnogim konstrukcijama se koristi završno -c (usp. -que u latinskom): atic "i majka".
Čini se da je normalan red riječi bio subjekt-objekt-glagol (SOV).
Imenice u genitivu su dolazile poslije imenica koje su opisane, ali se čini da je red riječi bio prilično slobodan:
Još jedan primjer:
Poznat je određen broj riječi, općih imenica, ritualnih riječi sa slabo poznatim značenjem, te riječi koje se često sreću na standardnim natpisima na nadgrobnim spomenicima[3].
Riječi za brojeve su donekle poznate, budući da je pronađena kocka sa stranicama na kojima su riječi, a ne brojevi. Sigurno je značenje sljedećih brojeva:
Općenito je prihvaćeno da riječ śar znači "10" ali je 2006. S. A. Yatsemirsky[4] izložio dokaze da śar (var. zar) znači "12", dok je riječ za "10" halχ, te da su izrazi za brojeve 13-16 bili sastavljeni pomoću riječi za 12, dakle huθzar znači "četiri-dvanaest" = "šesnaest".
Također postoji spor oko toga koja riječ znači "4", a koja "6": huθ je vjerojatno "4", a śa "6".
Jedna osobina je interesantna: za "17", "18" i "19" korišteni su izrazi sastavljeni kao "X-dvadeset" (slično kao i latinskom!): ciem zaθrum, eslem zaθrum, θunem zaθrum.
Jedan redak iz Cippusa iz Peruggie:
Što je vjerojatno značilo:
Iz lanene knjige (stupac IX.):
Značenje nije poznato, osim nekih riječi kao vinum, etnam i sl.; treba primjetiti i da pisac ponekad umjesto u piše y: vinum i vinym.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.