From Wikipedia, the free encyclopedia
Branko Horvat (Petrinja, 24. 7. 1928 - Zagreb, 18. 12. 2003.), jugoslavenski i hrvatski ekonomist, univerzitetski profesor i političar koji je znatno uticao na demokratizaciju jugoslavenskog društva.[1][2]
| Branko Horvat | |
 | |
| Rođenje | 24. 7. 1928. Petrinja,[1] Kraljevina Jugoslavija |
|---|---|
| Smrt | 18. 12. 2003. (dob: 75) Zagreb, Hrvatska |
| Polje | ekonomija |
| Institucija | Jugoslavenski institut za ekonomska istraživanja Zagrebački ekonomski fakultet |
| Alma mater | Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu |
| Poznat po | ekonomsko planiranje |
| 1983. je predložen za Nobelovu nagradu za ekonomiju | |
Branko Horvat je rođen u obitelji kirurga Artura Horvata[1], židovskoga podrijetla,[3] i njegove supruge Dolores Stöhr, profesorice glasovira. Branko se zbog očeva posla preselio u Slavonsku Požegu, gdje je završio osnovnu i prve razrede gimnazije. Pred kraj Drugog svjetskog rata, 1944 godine, odlazi u partizane.[1] Nakon rata, studira ekonomiju i filozofiju na Sveučilištu u Zagrebu. Diplomirao je Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1952 godine, a doktorirao 1955 s radom "Ekonomika jugoslavenske naftne privrede".[1] Nakon toga odlazi na usavršavanje na "London School of Economics" i "Manchester University", gdje je doktorirao po drugi put 1959 godine s radom "Towards a Theory of Planned Economy". Od 1964 do 1965 bio je na na usavršavanju na američkom Harvardu i MIT-u.[1] Brankova supruga, Ranka Peašinović je bila profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Iz tog braka Branko je imao dvije kćerke, Olgu i Branku, te unuku Katharine Horvat Filipović i dva unuka Artura i Nikolu Lohinski.
Nakon diplome zaposlio se u zagrebačkom "Institutu za naftu" kao analitičar, zatim je postao asistent na Ekonomskom institutu u Zagrebu (1953/54). Od 1955 radi u "Saveznom zavodu za planiranje" u Beogradu, uz suglasnost zavoda odlazi na studij u Englesku od 1955 do 1958 godine. Nakon povratka sa studija postaje šef Metodološkog odjeljenja Zavoda. On je svoj odjel pretvorio 1963 u "Jugoslavenski institut za ekonomska istraživanja".[1] Njegov Institut je osnovao međunarodni posdiplomski studij, prvi takve vrste u SFR Jugoslaviji. Branko Horvat je bio član tadašnjeg saveznog "Privrednog savjeta" i "Savjeta za tržište i cijene", zatim ekonomski savjetnik vlade i predsjednika Jugoslavije. Branko je bio ekonomski savjetnik i drugih država poput Perua, Brazila, Bangladeša i premijera Turske i Ukrajine. Kao član jugoslavenske delegacije u Ujedinjenim narodima, 1961 godine, izabran je za predsjednika "Komiteta za industrijalizaciju", te je pod njegovim predsjedništvom formirana agencija "United Nations Industrialization and Development Organization" (UNIDO).[1]
Nezadovoljan promjenom statusa Jugoslavenskog instituta za ekonomska istraživanja, podnio je ostavku 1970 godine.[1] Potom se preselio u Zagreb gdje se zaposlio kao docent na Ekonomskom fakultetu. Ondje je 1975 godine izabran za redovnog profesora iz predmeta ekonomska analiza, a pored toga predavao je ekonomsku teoriju, planiranje, ekonomski razvoj, komparativne ekonomske sisteme, sociologiju i političku teoriju. Bio je honorarni profesor na univerzitetima u Beogradu, Ljubljani i Podgorici, i gostujući profesor na univerzitetima u Michiganu, Floridi, Stockholmu, Universidad Catolica de Chile, Los Angelesu i Cambridgeu.
Na fakultetu je radio sve do 1992 godine kad je umirovljen s obrazloženjem tadašnje uprave da fakultetu ni on, a ni njegov institut više nisu potrebni, što je bila posljedica političkih promjena kad je Branko Horvat postao persona non grata sa svojim stavovima da su socijalizam i tržišna privreda spojivi i mogući.
Objavio je tridesetak knjiga od kojih su mnoge prevođene na 17 jezika; Historija jugoslovenske naftne privrede (1956-65), Ekonomika jugoslovenske naftne privrede (1962), Ekonomska teorija planske privrede (1961), Ekonomski modeli (1962), Međusektorska analiza (1962), Metode bilansiranja strukturnih proporcija u planu privrednog razvoja (1965), Ekonomska analiza (1968), Ekonomska nauka i narodna privreda (1968), Ogled o jugoslovenskom društvu (1969), Privredni ciklusi u Jugoslaviji (1969), Ekonomska politika stabilizacije (1976), Politička ekonomija socijalizma (1983), Radna teorija cijena (1987).[4]
Branko Horvat bio je dugogodišnji urednik (26 godina) međunarodnog časopisa "Ekonomska analiza".[4] Bio je među osnivačima i izabran je za prvog sekretara "Naučne sekcije Saveza ekonomista Jugoslavije" - 1961, bio je osnivač i predsjednik "Međunarodnog udruženja za ekonomiku samoupravljanja" - 1978 (od 1990 udruženje se zove "International Association for the Economics of Participation").
Za knjigu "The Political Economy of Socialism", koju je izdao 1982 u Americi, "Američko društvo ekonomista" predložilo ga je za Nobelovu nagradu za ekonomiju 1983 godine. Ušao je u najuži izbor, ali je nagradu dobio Francuz Gérard Debreu. Ta knjiga bila je knjiga godine u Americi, a u Jugoslaviji je tek izašla 1984 pod naslovom "Politička ekonomija socijalizma". 2001 knjiga je bila objavljena u Kini.
Branko Horvat je bio čovjek koji je imao snagu da ide protiv "glavne struje", takav je bio za života u Jugoslaviji, ali i kasnije. Među prvima je osjetio potrebu za radikalnom demokratskom transformacijom jugoslavenskog društva, te je još pri kraju 1988 bio jedan od pokretača UJDI-ja.[4] Nakon prvih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj 1990 uviđa da UJDI nema nikakve šanse, pa 1992 osniva Socijaldemokratsku uniju,[4] koja također nije imala dobru prođu kod birača. Branko je u doba najvećih ratnih sukoba na prostorima Jugoslavije, predlagao ponovnu ekonomsku integraciju cijele bivše države i šireg okruženja, te je organizirao "Balkansku konferenciju"[4], smatrajući da je to jedina prava opcija za izlazak iz duboke krize koja je zahvatila regiju. U to je vrijeme to djelovalo kao uzaludan posao, te je Branko takvim promišljanjima stekao puno neprijatelja. Čitavo vrijeme je bio žestoki kritičar i protivnik politike hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Branko Horvat ostao je dosljedan svojim stavovima da su socijalizam, tržišna privreda i demokracija spojivi i mogući, te se za te ideje borio sve do svoje smrti. Branko Horvat je umro u Zagrebu 18. 12. 2003 godine.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
