Alkmeon u Korintu (Euripid)

Alkmeon u Korintu (starogrčki: ) naslov je jedne tragedije velikog grčkog tragediografa Euripida. Prikazana je na Dionisijskom festivalu nakon pesnikove smrti, najverovatnije 405. pne., kao deo trilogije u kojoj su još bile Bakhe i Ifigenija u Aulidi.^[1][2][3] Ta je trilogija na dramskom nadmetanju i osvojila prvu nagradu.^[3] Od Alkmeona u Korintu sačuvno je danas samo nekoliko fragmenata. Jednu moguću varijantu rekonstruisanog komada objavio je irski dramatičar Colin Teevan 2005. godine.^[4][5] Postoji oko 23 fragmenata, koji zauzimaju nekih 40 stihova Alkmeona u Korintu, i Teevan ih je sve upotrebio u svojoj rekonstrukciji, premda nije za svaki od ovih fragmenata sa potpunom sigurnošću utvrđeno da pripadaju ovoj Euripidovoj tragediji.^[5] Od Alkmeona u Korintu nije sačuvana nijedna potpuna scena, a nemamo ni celovitog popisa likova u drami.^[5]

Alkmeon u Korintu (Ἀλκμαίων Κορίνθου)
Napisao:	Euripid
Zbor	verovatno sastavljen od ženskih lica
Likovi	Alkmeon Amfiloh (Alkmeonov sin) Tisifona (Alkmeonova kći) Meropa (žena Kreonta, korinstkog kralja) Apolon Drugi?
Datum premijere	405. pne.
Mjesto premijere	Atina
Originalni jezik	Starogrčki
Žanr	Tragedija
Radnja	Korint
p r u

Zaplet

Ono što nam je od zapleta Alkmeona u Korintu poznato temelji se na jednom sažetku u Pseudo-Apolodorovoj Biblioteci.^[5] Prema tom sažetku, kad je poludeo, Alkmeonu je Manto rodila sina Amfiloha i ćerku Tisofonu.^[5][6] Alkmeon je decu na staranje poverio Kreontu, korintskom kralju, no Kreontova žena Meropa, ljubomorna na Tisifonu, prodala je ovu u ropstvo.^[5][6] Alkmeon je, ne znajući koga kupuje, kupio Tisifonu te se s njom kao robinjom vratio u Korint da se ponovo sjedini s Amfilohom, koji će kasnije osnovati Amfilohijski Argos.^[5][6][7]

Euripidova je tragedija počinjala prologom, koji je izgovarao bog Apolon, i u kome je rekao i to da, premda Manto s njim nije imala dece, imala je njih dvoje s Alkmeonom.^[7] Za vreme Alkmeonovog boravka u Korintu verovatno je došlo do scene prepoznavanja, gde se otkrio identitet Tisifone, pri čemu je glavnu ulogu u prepoznavanju možda imala Meropa.^[7] Na temelju jednog sačuvanog fragmenta zaključuje se da je Kreont otišao u izgnanstvo nakon što se otkrilo da je pravi otac Alkmeon, a ne Kreont.^[7]

Hor je verovatno činila skupina ženskih lica.^[8]

Britanska klasičarka Edith Hall smatra da je moguće ustanoviti tematsku povezanost sva tri komada koja su činila ovu trilogiju.^[5] Ifigenija u Aulidi obrađuje mit o tome kako se kralj Agamemnon priprema žrtvovati svoju ćerku Ifigeniju.^[5] Bakhe obrađuju priču o Agavi koja u dionisijskom transu ubija svog sina, kralja Penteja.^[5] Slično tome, Alkmeon u Korintu sadrži priču o odnosu roditelja prema svom detetu u adolescentskim godinama.^[5]

Hall iznosi tezu da je kroz Alkmeona u Korintu provejavao bar delimično komičan ton.^[5] Ta se pretpostavka zasniva na jednom fragmentarno sačuvanom dijalogu, u kome jedan lik ― možda Alkmeon ― kaže: "Da skratim priču, ubio sam svoju majku", a drugi lik mu odgovara: "Je l' to bio sporazumni čin ili ste oboje oklevali?"^[5]

Fragmenti

Prema Christopheru Collardu i Martini Croppu, za samo četiri fragmenta od nekoliko reči može se pouzdano tvrditi da pripadaju Alkmeonu u Korintu.^[7] U fragmentu 73a, Apolon kaže da Manto s njim nije imala dece, ali da je s Alkmeonom imala dvoje.^[7] U fragmentu 74, kad Alkmeon dolazi u Korint, hor se pita ko je taj stranac koji je upravo stigao.^[7] U fragmentu 75, neki lik ― možda Tisifona ili Alkmeon ― kaže Amfilohu: "Kreontov sine, kako se istinitim pokazalo da od plemenitih se očeva plemenita deca rađaju, i od samog početka deca očevoj priodi nalikuju".^[7] Fragment 76 govori o tome kako Kreont odlazi u izgnanstvo nakon što se otkrilo da je Amfiloh Alkmeonov sin, a ne Kreonotov.^[7]

Osim ovih fragmenata, postoje još neki koji možda pripadaju ovoj tragediji, a možda jednoj Euripidovoj ranijoj tragediji, koja se zove Alkmeon u Psofidi (438. pne.), no precizna atribucija koji bi bila opšteprihvaćena nije se pokazala mogućom.^[7]

Tematika

Alkmeon u Korintu napisan je krajem peloponeskog rata, kad je mogućnost atinskog poraza izgledala već sasvim bliska.^[7] U drami su kralj i kraljica Korinta, neprijatelja Atine, prikazani negativno.^[7]

Reference

1. Euripid, Kovacs, D. (2002). Bacchae, Iphigenia at Aulis, Rhesus. Harvard University Press. str. 2. ISBN 978-0-674-99601-4.
2. Murray, G. (1913). Euripides and his age. H. Holt. str. 171.
3. Euripid, Dodds, E.R. (1960). Bacchae (2 izd.). Oxford University Press. str. xxxix. ISBN 978-0-19-872125-3.
4. Euripid, Teevan, C. (2005). Alcmaeon in Corinth. Oberon Books. ISBN 978-1-84002-485-2.
5. Hall, E. (2010). Greek tragedy: suffering under the sun. Oxford University Press. str. 341–343. ISBN 978-0-19-923251-2.
6. Pseudo-Apollodorus (1976). Gods and heroes of the Greeks: The library of Apollodorus (2 izd.). University of Massachusetts Press. str. 150. ISBN 978-0-87023-206-0.
7. Euripid (2008). Collard, C. & Cropp, M.. ur. Euripides Fragments: Augeus-Meleager. Translated by Collard, C. & Cropp, M.. Harvard College. str. 77, 87–99. ISBN 978-0-674-99625-0.
8. Mastronarde, D.J. (2010). The art of Euripides: dramatic technique and social context. Cambridge University Press. str. 102–103. ISBN 9780521768399.