Jonsko narječje
From Wikipedia, the free encyclopedia
Jonsko grčko narječje jest skupina dijalekata starogrčkoga jezika kojima se govorilo od 11. do 4. stoljeća pr. Kr. u Eubeji, Joniji, većini egejskih otoka, te u grčkim kolonijama oko sjevernoga Egejskoga mora, obalama Crnoga mora i zapadnom Sredozemlju. Steklo je prestiž jer čini osnovu jezika epskih pjesnika Homera i Hezioda, te zbog srodnosti atičkome narječju Atene. Koriste ga klasični pisci Arhiloh, Anakreont, Teognis, Herodot i Hipokrat, te u rimskome razdoblju Aretej, Arijan i Lucijan.[2][3]
Zapadna grupa:
ahejsko dorsko |
Središnja grupa: | Istočna grupa: |
Jonski alfabet grada Mileta, usvojen u Ateni 403. pr. Kr., čini osnovu današnjega grčkoga pisma.[3]