![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/79/AncientGreekDialects_%2528Woodard%2529_hr.svg/langhr-640px-AncientGreekDialects_%2528Woodard%2529_hr.svg.png&w=640&q=50)
Jonsko narječje
From Wikipedia, the free encyclopedia
Jonsko grčko narječje jest skupina dijalekata starogrčkoga jezika kojima se govorilo od 11. do 4. stoljeća pr. Kr. u Eubeji, Joniji, većini egejskih otoka, te u grčkim kolonijama oko sjevernoga Egejskoga mora, obalama Crnoga mora i zapadnom Sredozemlju. Steklo je prestiž jer čini osnovu jezika epskih pjesnika Homera i Hezioda, te zbog srodnosti atičkome narječju Atene. Koriste ga klasični pisci Arhiloh, Anakreont, Teognis, Herodot i Hipokrat, te u rimskome razdoblju Aretej, Arijan i Lucijan.[2][3]
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/79/AncientGreekDialects_%28Woodard%29_hr.svg/640px-AncientGreekDialects_%28Woodard%29_hr.svg.png)
Zapadna grupa:
██ dorsko ██ ahejsko dorsko |
Središnja grupa:
██ eolsko |
Istočna grupa:
██ atičko ██ jonsko |
Jonski alfabet grada Mileta, usvojen u Ateni 403. pr. Kr., čini osnovu današnjega grčkoga pisma.[3]