Čavka

Zapadna čavka (lat. Coloeus monedula) – poznata i kao evroazijska čavka, evropska čavka ili jednostavno čavka – je ptica iz potporodice Passerinae u porodici Corvidae (vrana). Rasprostranjena je u Evropi, zapadnoj Aziji i Sjevernoj Africi. Uglavnom je stanarica, iako zimi, sjeverne i istočne populacije migriraju na jug. Prepoznate su četiri podvrste koje se uglavnom razlikuju po obojenosti perjanice na glavi i vratu. Prvi formalni opis dao je Linnaeus, dajući joj ime Corvus monedula.^[1]

Čavka
Corvus monedula
Sistematika
Carstvo	Animalia
Koljeno	Chordata
Potkoljeno	Vertebrata
Razred	Aves
Red	Passeriformes
Podred	Passeri
Porodica	Corvidae
Rod	Corvus
Vrsta	C. monedula
Dvojno ime
Corvus monedula Carl Linné, 1758.
Karta rasprostranjenosti čavke

Duga je 34–39 cm, crnopera ptica sa sivimm potiljkom i prepoznatljivo blijedo-sivim dužicom. To je društvena i veoma glasna ptica, koja živi u malim grupama složenog društvenog ustrojstva na poljoprivrednim imanjima, otvorenim šumama, na obalnim liticama i u urbanim sredinama. Poput svojih rođaka, vrabaca, čavka je inteligentna ptica, a primijećeno jei da se služi određenim alatima.

U ishrani je omnivorna je i oportunistička; jede širok izbor biljnog materijala i beskičmenjaka, kao i hranu iz otpada urbanih područja. Zapadne čavke su monogamne i grade jednostavna gnijezda od grančica u šupljinama na drveću, liticama ili zgradama. Ženka položi i inkubira oko pet blijedoplavih ili plavozelenih jaja sa smeđim mrljama. Mladi dobijaju perje za četiri do pet semica.

Taksonomija

Studija iz 2000. utvrdila je da je genetička udaljenost između čavke i ostalih članova roda Corvus veća od one unutar ostatka roda.^[2]Pamela Rasmussen ponovo je uspostavila ime roda Coloeus, koje je kreirao Johann Kaup, 1829,^[3] u njenoj knjizi "Ptice Južne Azije" (Birds of South Asia) (2005),^[4] citirala je također sistematiku iz 1982 kao njamački autor Hans Edmund Wolters.^[5] Studija filogenije korvida, poduzeta u 2007., usporedbom sekvenci kontrolne regije mitohondrijske DNK (mtDNK) nekoliko predstavnika porodice Corvidae. Uočeno je da je zapadna čavka blisko srodna sa daurskom čavkom (Corvus dauuricus) iz istočne Rusije i Kine, nego baznom jezgru kladusa roda Corvus.^[6] Imena Coloeus monedula i Coloeus dauuricus usvojio je Međunarodni ornitološki kongres u svojoj službenoj listi.^[7] Za dvije vrste čavki objavljeno je da su hibridizirale na planini Altaj, na jugu Sibira i Mongoliji. Analiza mitohondrijske DNK uzoraka ove dvije vrste i iz jezgarne grupe pokazuje da su genetički različite.^[6]

Coloeus monedula

Mlada čavka

Podvrste

C. m. monedula iz Švedske. Ova podvrsta ima djelimično bjeličasti okovratnik.

Postoje dvije podvrste zapadne čavke.^[8] Sve evropske podvrste intergradiraju na dodirnim područjima populacija.^[9] C. m. monedula prijelazni oblik C. m. soemmeringii u tranzicijskoj zoni koja od Finske južno preko Baltika i istočne Poljske do Rumunije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.^[10]

• C. m. monedula (Linnaeus, 1758), nominirana podvrsta, nađena je u istočnoj Evropi. Njen raspon areala se prostire širom Skandinavije, od južne Finske, na jugu do Esbjerga i Hadersleva (Danska), preko istočne Njemačke i Poljske, a južnije preko istočnog dijela srednje Evrope do Karpatskih planina i sjeverozapadne Rumunije, Vojvodine (na sjeveru Srbije i Slovenije.^[11] Razmnožava se u jugoistočnoj Norveškoj|NorveškaNorveškoj, južnoj Švedskoj i sjevernoj i istočnoj Danskoj, uz povremeno zimovanje u Engleskoj i Francuskoj. Zabilježena je kao rijedak uzbunjivač do Španije.^[12].
• C. m. spermologus (Vieillot, 1817) pojavljuje se u zapadnoj, centralnoj i južnoj Evropi i sjevernoj Africi, od Britanskih otoka, Holandije i Rajnske oblasti na sjeveru, preko zapadne Švajcarske i Italije na jugoistoku, te Iberijskog poluostrva i Maroka na jugu.^[11] Zimi na Kanarskim otocima i Korzici ima naziv spermologus, što dolazi od grčkog termina σπερμολόγος = berača sjemena.^[13] It is darker in colour than the other subspecies and lacks the whitish border at the base of the grey nape.^[9]
• C. m. soemmerringii (Fischer von Waldheim, 1811) nalazi se u severoistočnoj Evropi i sjevernoj i centralnoj Aziji, od bivšeg Sovjetskog Saveza do Bajkalskog jezera i severozapada Mongolije, a južno do Turske, Izraela i istočnih Himalaja. Jugozapadne granice su do Srbije i Južne Rumunije.^[11] Zimuje u Iranu i sjevernoj Indiji (Kašmir). Johann Fischer von Waldheim opisao je ovaj takson kao "Corvus soemmerringii", 1811. godine, primjećujući njegove razlike od populacije u zapadnoj Evropi.^[14] Takson je me dobio je u čast njemačkog anatoma, Samuela Thomasa von Sömmerringa. Odlikuje ga to što su vrat i bočne strane vrata blijedi, što stvara kontrast crnoj kruni i svjetlijom sivom dijelu ogrlice.^[9]
• C. m. cirtensis (Rothschild i Hartert, 1912) nađena je u Maroku i Alžiru, u severozapadnoj Africi, a ranije je pronađena i u Tunisu. Naziv "cirtensis" odnosi se na drevni grad Sirta u Numidija. Perje je tamnije i ujednačenije tamno sivo nego kod ostalih podvrsta, s blijedim manje izrazitim potkoljenicama.

Također pogledajte

• Vrabac

Reference

1. Linnaeus, C. (1758). Systema Naturae per Regna Tria Naturae, Secundum Classes, Ordines, Genera, Species, cum Characteribus, Differentiis, Synonymis, Locis. Tomus I. Editio Decima, Reformata (jezik: Latin). v.1. Stockholm, Holmiae: Laurentius Salvius. str. 105. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
2. Kryukov, A. P.; Suzuki, H. (2000). "Phylogeography of Carrion, Hooded and Jungle crows (Aves, Corvidae) Inferred From Partial Sequencing of the Mitochondrial Cytochrome b Gene". Russian Journal of Genetics. 36: 922–29.
3. Kaup, J. J. (1829). Skizzirte Entwickelungs-Geschichte und natürliches System der europäischen Thierwelt : Erster Theil welcher die Vogelsäugethiere und Vögel nebst Andeutung der Entstehung der letzteren aus Amphibien enthält. Darmstadt und Leipzig: Carl Wilhelm Leste. str. 114.
4. Rasmussen, Pamela C.; Anderton, John C. (2005). Birds of South Asia: The Ripley Guide. 2. Washington, D.C. and Barcelona, Spain: Smithsonian Institution and Lynx Edicions. str. 598. ISBN 978-84-87334-67-2. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
5. Wolters, Hans E. (1982). Die Vogelarten der Erde (jezik: German). Hamburg & Berlin, Germany: Paul Parey. ISBN 978-3-490-09118-5.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
6. Haring, Elisabeth; Gamauf, Anita; Kryukov, Alexey (2007). "Phylogeographic patterns in widespread corvid birds" (PDF). Molecular Phylogenetics and Evolution. 45 (3): 840–62. doi:10.1016/j.ympev.2007.06.016. PMID 17920300. Arhivirano s originala (PDF), 29. 11. 2020. Pristupljeno 17. 9. 2019.
7. Gill, F.; Donsker, D., ured. (30. 3. 2011). "Vireos, Crows & Allies". IOC World Bird List: Version 2.8.3. WorldBirdNames.org. Arhivirano s originala, 17. 9. 2011. Pristupljeno 29. 6. 2011.
8. "Eurasian Jackdaw Corvus monedula". GlobalTwitcher.com. Arhivirano s originala, 11. 7. 2011.
9. Goodwin, p. 75
10. Offereins, Rudy (2003). "Identification of eastern subspecies of Western Jackdaw and occurrence in the Netherlands". Dutch Birding. 25 (4): 209–220.
11. Cramp, p. 120.
12. Dies, J. I.; Lorenzo, J. A.; Gutierrez, R.; García, E.; Gorospe, G.; Marti-Aledo, J.; Gutiérrez, P.; Vidal, C.; Sales, S.; López-Velasco, D. (2009). "Report on Rare Birds in Spain 2007". Ardeola. 56 (2): 309–44.
13. "spermologos". Strong's Greek 4691. Pristupljeno 15. 5. 2012.
14. Fischer, G. (1811). "Notice sur la Choucas de la Russie". Mémoires de la Société Impériale des Naturalistes de Moscou. 1: 3. Pristupljeno 17. 5. 2012.

Vanjski linkovi

• Naturschutzbund Deutschland: Vogel des Jahres 2012. nabu.de, 2012.
• T. Fransson, T. Kolehmainen, C. Kroon, L. Jansson, T. Wenninger: EURING List of Longevity Records for European Birds}}. European Union for Bird Ringing, 2010.
• Tommy Tyrberg: Pleistocene Birds of the Palearctic