Remove ads
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sicilijanska odbrana jedno je od često igranih otvaranja u šahu. Spada u grupu poluotvorenih partija, a u Enciklopediji šahovskih otvaranja označava se oznakama od B20 do B99.
Sicilijanska odbrana počinje potezima:
a obično slijede potezi:
a nakon čega
te se nastavlja u mnogobrojnim varijantama. Smatra se da je otvaranje staro 400–500 godina, a prvi ga je dokumentirao Giulio Cesare Polerio u Italiji 1594.
U turnirskoj praksi ovo otvaranje često se igra, pogotovo kad crni želi asimetričnim položajem početnih poteza osigurati otvoreni napad. Poznatiji šahisti koji često igraju ovu odbranu jesu Gari Kasparov i Bobby Fischer. Suština ove odbrane jest da crni preko poluotvorene c-linije napada na daminom krilu, dok bijeli pokušava prodrijeti preko centra i kraljevog krila. Ovim otvaranjem crni traži inicijativu i u početku ne osigurava jako svog kralja. Najčešće igrane varijante jesu Zmajeva, Najdorfova i Svešnjikovljeva.
Bijeli nakon prvog poteza
igra osnovni potez
Najvažnije mogućnosti crnog za nastavak jesu:
te nakon čega slijedi "otvorena varijanta" sa
Karakteristika Sicilijanske odbrane je razmjena crnog c-pješaka za bijelog d-pješaka, kojom dolazi do promjene pješačke strukture, te se samim tim određuje buduća struktura partije. Crni ima jednog pješaka u središnjici i time jednu malu ali važnu pozicijsku prednost. Obično se radi o tome, da crni uslijed povoljne pozicije odigra potez d5. Time crni ima jedinog pješaka u središnjici i to svoga e-pješaka. Bijeli može spriječiti potez crnoga d5 potezom 6. Lg5, kao u Najdorfovoj i Richter-Rauserovoj varijanti. Sličan smisao ima i potez 6. Lc4 iz Sosinovoj i Zmajevoj varijanti. Partija je dalje razvija i borba se odvija sa skakačima, koji sa pozicija c3 i f6 napadaju središnja polja. Ponekad je potrebna žrtva lake figure crnog na polju c3, čime oslobađa poluotvorenu c-liniju. Bijeli može nasuprot tome, vrlo jednostavno svoje lake figure aktivirati u igri, te završiti njihov razvoj u igri vrlo ranije. Ova razvojna prednost i zauzimanje prostora bijelog u središnjici, nasuprot dugoročnoj pozicionalnoj prednosti crnog, često određuje razvoj igre, čija oštrina nije samo strategijske prirode.
Crni razvija svog skakača (dijagram 2), spriječava prodiranje bijelog pješaka e5 čime priprema i osigurava Sf6. Potezom 3. Lb5 razvija se Rossolimova varijanta. Bijeli obično odgovara sa 3. d4 cxd4 4. Sxd4 (dijagram 2), na što crni može odgovoriti sa nekoliko varijanti:
Svešnjikovljeva varijanta (ECO:B33) igra se potezima:
čime se dolazi do osnovne pozicije Svešnjikovljeve varijante. Nastavak obično slijedi:
Cilj stvaranje ove pozicije je održati igru u centru. U tom slijedu razvija se borba za polje d5, kog bijeli želi zauzeti jednom figurom, te preko d-linije vršiti pritisak na poje d6, što crni pokušava spriječiti razmjenom figura i bijelog prinuditi uzimanje figure pješakom na d5, čime bi zatvorio d-liniju.
Kalašnjikova varijanta (ECO:B32) igra se potezima:
je slična Svešnjikovljevoj varijanti, sa razlikom da crni odustaje od poteza Sf6 i umjesto toga igra skakačem na e7. Dobar primjer ove varijante je partija Anand – Rəcəbov, odigrane u Dortmundu 2003. godine.[3]
Nimzovich-Rossolimov napad (ECO:B31) , ponegdje samo Rossolimov napad, igra se potezom:
čime bijeli vezuje skakača na c6, spriječava kasniji potez crnog d6, zbog otvaranja linije sa kraljem. Ovim potezom bijeli izbjegava 3. d4, te veliki broj proizlazećih teoretskih razvoja partije. Bijeli je spreman razmijeniti lovački par, za slabljenje pješačke strukture crnog njihovim udvajanjem na jednom od krila. Najčešći nastavci su
Sa
dolazi do slabljenja pozicije crnog udvajanjem pješaka, kao što se igralo na Svjetskom prvenstvu u šahu 2012. između Ananda i Borisa Gelfanda u 10-toj[5] 12-toj[6] i 14-toj partiji.[7] Ova varijanta je igrana i u meču na SP 2018. između Carlsena i Fabiane Caruane u 1-toj,[8] 3-toj[9] i 5-toj partiji.[10]
Ubrzana zmajeva varijanta (ECO:B34) do B39, igra se potezima:
Ubrzana zmajeva varijanta razlikuje se od klasične Zmajeve varijante, po tome da crni još nije igrao pješakom d6. Ovo može biti od prednosti, time da crni, umjesto prvo d6, zatim na d5, direktnim potezom pješakom na d5, ubrzava i štedi na tempu. S druge strane, bijelom se otvara mogućnost da nastaviti s 5. c4, tzv. Maróczyjevim sistemom, jer Sc3 još nije odigrano. Bijeli to ne mora iskoristiti, nego može nastaviti sa:
Ako bijeli pokuša odigrati
slijedi
Zato bijeli u pravilu odigrava nakon
sa
čime izbjegava moguće zamke kao ...Sxe4 ili ...d5, te pravi ubrzo i rokadu.
Potez
omogućava brzi razvoj crnog lovca na f8. Nakon
crni ima nekoliko mogućnosti:
Tajmanovljeva varijanta (ECO:B44) ,[12] (ECO:B46) ,[13] (ECO:B47) ,[14] (ECO:B48) [15] i (ECO:B49) .[16] nastavlja se potezima:
Ova varijanta, nazvana po Marku Tajmanovu, dobra je mogućnost dogradnje i stizanja tempa crnog igrača. Obično se nastavlja sa:
Osnovni koncept Tajmanovljeve varijante jest razmjena skakača na d4, te razvoj kraljevog skakača preko e7 na c6. Nakon
bijeli ostvaruje jedan vid Maróczyjevog sistema, nakon čega se igra razvija u pravcu Kasparovog gambita. Osim toga, nakon:
partija vodi ka jež-formaciji.
Paulsenova varijanta (ECO:B40) ,[17] (ECO:B41) ,[18] (ECO:B42) [19] i (ECO:B43) ,[20] pondegdje nazvana i Kanova varijanta predstavlja jednu od najfleksibilnijih mogućnosti. Crni čeka razvoj bijelih figura i reaguje prema tome. Paulsenova varijanta nastavlja se potezima:
Najčešći odgovori bijelog su:
Karakterističan je razvoj crnog lovca prema poljima c5 ili b4, čime direktno ili indirektno napada bijeli centar.
Za Basman-Sale varijantu karakterističan je četvrti potez crnog lovca:
Ovaj neobični iskorak crnog lovca, u knjizi Valerija Bronznika Sizilianisch für Müßiggänger[21] nazvan je Basman-Sale varijanta po šahistima Michaelu Basmanu i Srđanu Saleu,[22] koji su ovaj rijedak potez lovcem često igrali sa uspjehom. Postavljanjem lovca na c5, lovac direktno napada polje d4 i indirektno f2. Smatra se oštrom napadačkom varijantom.
Za Sicilijanski napad karakterističan je peti potez crnog lovcem:
nakočega bijeli može nastaviti napad sa
te ugroziti kraljevo krilo sa
Ova se prilično napadačka varijanta rijetko igra.
Igra četiri skakača (ECO:B45) ,[23] nastavlja se potezima:
nakon čega slijedi:
što vodi ka glavnoj varijanti Svešnjikovljeve varijante; ili
što zapravo predstavlja osnovu varijantu Igre četiri skakača.
Treća grupa varijanti Sicilijanske odbrane je potez 2. … d6
Ovo je najčešće igrani drugi potez crnoga, te je time ujedno i najveći broj analiziranih varijanti. Potez
omogućava 3. … Sf6, jer sprječava e5 bijeloga. Nakon
crni ima mogućnost više, omiljenim nastavaka:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.