Pješačka struktura From Wikipedia, the free encyclopedia
Maróczyjev sistem jest pješačka formacija u šahu, nazvana po mađarskom velemajstoru Gézi Maróczyju, koja se prvenstveno primjenjuje protiv Sicilijanske odbrane. Karakteriziraju ga bijeli pješaci na c4 i e4, dok je bijeli d-pješak razmijenjen za crnog c-pješaka.
Bijeli c- i e-pješak kontroliraju polje d5, što crnom otežava da oslobodi poziciju s ...d5; umjesto toga obično se mora zadovoljiti manje aktivnim ...d6. Također često primjenjuje jež-formaciju protiv ovog sistema.
Prva partija u kojoj je zabilježen Maróczyjev sistem bila je Swiderski – Maróczy u Monte Carlu 1904.[1] Čudno, ali nije poznata nijedna partija u kojoj ga je Maróczy odigrao kao bijeli. Ipak, u izdanju Wiener Schachzeitunga za mart–april 1906. reproducirane su iz Magyar Sakklapa Maróczyjeve anotacije za partiju Tarrasch – Marshall iz Nürnberga 1905 (koja je počela 1. e4 c5 2. d4 cxd4 3. Sf3 a6 4. Sxd4 g6 5. Le2 Lg7 6. Sc3 Sc6). "U četiri uzastopna poteza (potezi 3–6) Maróczy je naglasio vrijednost poteza c4."[2]
Nekoliko decenija generalno se smatralo da crni pravi pozicijski previd dozvoljavajući igranje Maróczyjevog sistema.[3] Naprimjer, Harry Golombek, u Capablankinih 100 najboljih partija (1947), stavio je upitnik iza četvrtog poteza crnog u varijanti 1. e4 c5 2. Se2 d6 3. d4 cxd4 4. Sxd4 g6, obliku Ubrzane zmajeve varijante Sicilijanske odbrane, rekavši da je potez 4...Sf6 "potreban" da se bijeli natjera da blokira svog c-pješaka s 5. Sc3 i tako izbjegne (Maróczyjev) sistem. Stavio je uzvičnik iza 5. c4, kojim se uspostavlja Maróczyjev sistem, objašnjavajući: "Ovaj snažni potez daje bijelom kontrolu nad centrom i crni se mora namučiti da bi pronašao protivnapad."[4] Reuben Fine, pišući 1948, također je smatrao sistem vrlo snažnim za bijelog.[5]
Od 1950-ih šahisti su se počeli manje pribojavati Maróczyjevog sistema jer su pronađene nove metode za crnog da mu se suprotstavi. U devetom izdanju Modernih šahovskih otvaranja (1957) navodi se da se crni "oslobodio" ograničenjâ Maróczyjevog sistema.[6] Larry Evans napisao je u desetom izdanju (1965) da je u odgovoru na Ubrzanu zmajevu varijantu Maróczyjev sistem "nekad smatran pobijanjem, ali je sada izgubio mnogo na snazi. Bijeli zadržava prednost u prostoru, ali je pozicija crnog fundamentalno zdrava."[7] To ostaje prevladavajuće mišljenje, ali neki noviji autori i dalje ističu da crni mora naći aktivnu protivigru ili će inače biti "zadavljen".[8][9] Međutim, John Nunn i Joe Gallagher primjećuju:[10]
Iako je Maroczyjev sistem blago pasivan za crnog, igrači poput Larsena, Péturssona i Velimirovića pokazali su da, strpljivo čekajući pad koncentracije bijelog, ova varijanta može crnom ponuditi šanse za pobjedu. Teoretsko je mišljenje da bi bijeli trebao zadržati blagu prednost, ali niko ne bi trebao vjerovati da je ovo varijanta u kojoj bijeli ne može izgubiti.
U varijante u kojima je Maróczyjev sistem uobičajen spadaju:
Godine 1976. novozelandsko-australska rok-grupa Dragon objavila je pjesmu "The Dreaded Moroczy [sic] Bind" na B-strani pjesme "This Time", po svom gitaristu, koji je bio ljubitelj šaha.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.