From Wikipedia, the free encyclopedia
Oružane snage Džibutija - DJAF (arapski: الجيش الجيبوتي) su vojne snage Džibutija. Sastoje se od Kopnena vojska i njenih podružnica Ratnog zrakoplovstvo i protivzračne odbrane i Ratna mornarica. Od 2018. godine oružane snage Džibutija broje 20.470 pripadnika kopnenih trupa koje su podijeljene u nekoliko pukova i bataljona stacioniranih u raznim područjima širom zemlje. Oružane snage Džibutija važan su faktor u području moreuza Bab el-Mandebi Crvenog mora.
Oružane snage Džibutija | |
---|---|
Država / Teritorija | Džibuti |
Utemeljena | 6. juni 1977. |
Grane | Kopnena vojska Ratno zrakoplovstvo Ratna mornarica Žandarmerija |
Vodstvo | |
Vrhovni komandant | Predsjednik Džibutija |
Ministar odbrane | Zakaria Cheikh Ibrahim |
Načelnik štaba | general |
Vojna statistika | |
Vojna dob | od 18. do 49. |
Broj raspoloživih za vojnu službu | 391.797 dobi od 18. do 49. (procjena iz 2010). |
Broj sposobnih za vojnu službu | 268.730 dobi od 18. do 49. (procjena iz 2010). |
Broj godišnje stasalih za vojnu službu | 65,789 žena |
Aktivni sastav | 20.470 (procjena iz 2018) |
Rezervni sastav | 12.220 |
Troškovi | |
Budžet | 3,6 miliona am. dolara (procjena za 2011) |
Procent BDP-a | 3,7% (2011) |
Namjenska industrija | |
Strani dobavljači | SAD, Francuska, Italija, Japan, Kina |
General Zakaria Chiek Imbrahim zapovjednik je Oružanih snaga Džibutija a tu dužnost preuzeo je u novembru 2013. godine.[1]
Džibuti je dugo vremena vrlo aktivan član Afričke unije i Arapske lige.
Nacionalna armija Džibutija najbrojnija je komponenta Oružanih snaga Džibutija. Oružane snage Džibutija broje 20.470 vojnikaa kopnena vojska je sastavljena od 18.600 vojnika. Nacionalna armija je podijeljena u nekoliko pukova i bataljona raspoređenih širom zemlje.[2] Armija ima četiri vojna okruga (okrug Tadžourah, Dikhil, Ali-Sabieh i Obock).[3] Sukobi s vojskom Eritreje 2008. godine pokazali su visok stepen obučenosti i vještine džibutskih snaga, ali također je naglasila i činjenicu da malobrojna vojska neće moći suzbiti brojnije a ipak slabije obučene vojne snage svojih susjeda. Vojska se koncentrirala na nabavku opreme, pogodne za patrolne dužnosti i kontranapade, ali neučinkovite za oklopno ratovanje.
Službeni zadaci oružanih snaga uključuju osiguranje sigurnosti zemlje od vanjskog napada i održavanje sigurnosti na granici. Džibutske snage i dalje patroliraju područjem oko granice sa Eritrejom, kako bi preduhitrile eventualni napad iz te države. Vojska Džibutija jedna je od manjih profesionalnih armija u Istočnoj Africi.
Mornarica Džibutija je mornarički ogranak Oružanih snaga Džibutija. Od 2013. sastoji se od oko 1.000 pripadnika redovnog sastava a glavni zadatak ovog roda Oružanih snaga je zaštita nacionalnih pomorskih prava i podrška vanjskoj politici nacije. Odgovorna je za osiguranje teritorijalnih voda Džibutija i 314 km duge obale. Mornarica je osnovana 2 godine poslije sticanja nezavisnosti. U početku su je činili dijelovi Žandarmerije i bila je usmjerena na sigurnost luka i nadzor prometa. Nabava nekoliko američkih brodica 2006. godine znatno je povećala sposobnost mornarice za patroliranje na većim udaljenostima i zadržavanje na moru nekoliko dana. Proširena je saradnja sa američkom i jemenskom mornaricom u nastojanju da se zaštiti i održi sigurnost Džibutija kao i sigurnost Morske komunikacijske trake (SLOC). 2004. godine Italija je isporučila dvije patrolne brodice Classe 200 italijanske obalske straže i dva nova tipa CP 500 motornih brodica.
Zračne snage Džibutija osnovane su kao dio oružanih snaga Džibutija nakon što je ta država stekla nezavisnost 27. juna 1977. Prvi sredstva ratnog zrakoplovstva bila su tri transportna aviona Nord N.2501 i helikopter Allouette II. 1982. godine, Zračne snage Džibutija su obogaćene s još dva helikoptera Aerospatiale AS.355F Ecureuil 2 i Cessnom U206G Stationair, a 1985. i Cessnom 402C Utiliner. Alouette II je povučen iz upotrebe i izložen u zračnoj bazi Ambouli na aerodromu Džibuti. Tokom 1987. tri transportna aviona N.2501 noratla su povučena iz upotrebe i potom vraćena u Francusku. Nova oprema stigla je 1991. u obliku Cessne 208 Karavan, a slijedili su i ruski tipovi početkom devedesetih, uključujući četiri helikoptera Mil Mi 2, šest Mil Mi 8 i dva Mil Mi 17 helikoptera i jedan lahki transportni avion Antonov An 28. Obuka pilota za potrebe Ratnog zrakoplovstva, provodi se u Francuskoj s nastavkom letačke obuke u Džibutiju. Ratno zrakoplovstvo nema vlastite jedinice i formiran je u cjelosti unutar Kopnene vojske a jedina baza se nalazi u Ambouliju.
Brojno stanje oružanih snaga Džibutija tokom historije dat je u sljedećoj tabeli.
Džibuti | ||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1977. | 1979. | 1982. | 1985. | 1989. | 1992. | 1998. | 2000. | 2007. | 2015. | |
Regularni sastav | 2.800 | 4.000 | 6.800 | 8.000 | 9.000 | 20.000 | 13.000 | 12.900 | 10.500 | 16.000 |
Rezervni sastav | 0 | 1.000 | 1.500 | 2.200 | 4.000 | 500 | 4.500 | 6.000 | 8.000 | 9.500 |
Ukupno | 2.800 | 5.000 | 8.200 | 10.200 | 13.000 | 20.500 | 17.500 | 18.900 | 18.500 | 25.500 |
prema stanju iz 2018. Oružane snage Džibutija sastojale su se 18.000 – 20.000 aktivnih pripadnika i 10.500 – 11.000 pripadnika rezervnog sastava.
Komponenta Oružanih snaga Džibutija | Regularni sastav | Rezervni sastav |
Kopnena vojska | 18.600 | 11.000 |
Ratno zrakoplovstvo | 370 | 220 |
Ratna mornarica | 1.500 | 1.000 |
Ukupno | 20.470 | 12.220 |
Kineska baza za mornaričku podršku, (izgradnja započeta 2016[4][5]) završena je i službeno otvorena 2017.[6][7]
Francuski 5. prekookeanski međuarmijski puk je stacioniran u Džibutiju.
U Džibutiju se nalazi i itaijanska baza Base Militare Nazionale di Supporto (Podrška pomorskim snagama Evropske unije), kapaciteta 300 članova i nekoliko bespilotnih letjelica.[8][9][10]
Baza Samoodbrambenih snaga Japana u Džibutiju osnovana je 2011.[11] s kapacitetom od oko 600 ljudi. Uspostavljena je na rotacijskoj osnovi, sa pomorskim plovilima i pomorskim patrolnim avionima. Japan navodno plaća 30 miliona dolara godišnje za vojne objekte iz kojih provodi operacije protiv piraterije u regiji. Baza također djeluje kao središte za operacije širom istočnoafričke obale.[12]
Oružane snage SAD-a (kombinirana združena operativna grupa Afrički rog) sa više od 3.500 vojnika nalaze se u Kampu Lemonnier.[13]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.