From Wikipedia, the free encyclopedia
München (fonetski: Minhen) jest glavni grad njemačke savezne pokrajine Bavarske. Nakon Berlina i Hamburga, treći je grad po broju stanovnika u Njemačkoj i slovi za jedno od najvažnijih privrednih, saobraćajnih i kulturnih centara Njemačke.
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
München | |
|---|---|
Grad | |
 München, pogled iz centra prema sjeverozapadu grada | |
.svg) Zastava  Grb | |
| Država |  Njemačka |
| Pokrajina | Bavarska |
| Vlada | |
| • Načelnik | Dieter Reiter (SPD) |
| Površina | |
| • Ukupno | 310,43 km2 |
| Nadmorska visina | 519 m |
| • Gustoća | Greška izraza: Neočekivani / operator /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 80331–81929 |
| Pozivni broj | 089 |
| Veb-sajt | www.muenchen.de |
München je površinom jedan od najvećih gradova Njemačke (310,43 km2). Tačka s najvećom nadmorskom visinom iznosi 579 m dok najniža tačka iznosi 482 m (prosjek 519 m n/m).
Rijeka Isar teče kroz područje grada u dužini od 13,7 km s jugozapada na sjeveroistok. Poznate ade su Museuminsel (Ostrvo muzeja) na kojoj se nalazi Deutsches Museum (Njemački muzej), jedan od najvećih tehničkih muzeja na svijetu. U neposrednoj blizini nalazi se i Praterinsel. U daljoj okolini grada postoje i neka veća ledenjačka jezera, poput jezera Ammer, jezera Wörth i jezera Starnberger. Nadalje, tekućice su rijeka Würm, koja izvire iz jezera Starnberger i protiče kroz zapadni München. Potok Hachinger, koji na teritoriju grada ulazi na jugoistoku kod Perlacha i ponire kod Neuperlacha, kao i mnogi gradski potoci koji se odvajaju od Isara poput Eisbacha, Auer Mühlbacha, koji na svom putu kroz grad prvo protiče kroz minhenski zoološki vrt Hellabrunn, te Brunnbach. Gradski potoci najvećim dijelom su postavljeni uzduž Isara, neki prolaze i centrom grada, danas uglavnom kroz podzemne cijevi. Jezera unutar gradskog područja su jezero Kleinhesselocher u "Engleskom vrtu", jezero u Olimpijskom parku kao i jezera Lerchenauer, Fasanerie i Feldmochinger, koja se nalaze na sjeveru Münchena.
Ukupna površina grada Münchena iznosi 31.043 ha; time je München nakon Berlina, Hamburga, Kölna, Dresdena i Bremena po površini šesti grad u Njemačkoj. Oko 44% površine zauzimaju zgrade i pripadajuća slobodna područja, 16,9% otpada na poljoprivredno zemljište, 16,5% na saobraćajne površine, 14,7% na rekreacijske površine, 4,4% na šume, 1,2% na vodene površine te daljnjih 2,2% na ostale površine. Dužina granice koja okružuje München iznosi 117,4 km. Najveći raspon područja grada iznosi 20,9 km u pravcu sjever–jug te 26,8 km u pravcu istok–zapad.
Grad München leži na prijelaznom području između vlažne atlantske i suhe kontinentalne klime. Značajni faktor po utjecaju na vrijeme su i Alpe koje predstavljaju srednjoevropsku i Dunav koji predstavlja regionalnu klimatsku granicu. Na temelju ovih pretpostavki vrijeme je relativno promjenjivo. Vjetar fen kroz cijelu godinu neredovno donosi tople, suhe zračne struje s juga. Povezano s time je i dobra vidljivost, a posebno i poznato bavarsko, plavo nebo, tako da se i Bavarske alpe vrlo jasno vide. Dosada najviša službeno izmjerena temperatura iznosila je 37,2 °C izmjerenih u julu 1983. München je zbog svoje blizine Alpama i snijegom najbogatiji veliki grad Njemačke. Statistike su pokazale da je južni dio grada najsunčaniji, sjeverni je maglovitiji, a zapadni dio je suši od istočnog. To je uglavnom zbog visinskih razlika unutar grada koje generišu određenu mikroklimu, kao i zbog podjele grada u smjeru istok-zapad rijekom Isar.
München ima približno 1,6 miliona stanovnika. Broj nezaposlenih se kreće oko 82.000 (podaci iz sredine 2005.) Udio stranaca iznosi oko 23% (293.376, 31. decembra 2004.) od kojih je najveći broj Turaka (43.110), Hrvata (25.104), Srba (24.086) i Grka (22.781).[nedostaje referenca]
München se u dokumentima prvi puta spominje 1158, kad je Heinrich der Löve, vojvoda Bavarske i Saske, pored već postojećeg samostana na mjestu današnjeg Ludvigovog mosta sagradio most kod otoka na Isaru. Heinrich je u jednoj svađi oko prevlasti srušio već postojeći most biskupa iz Freisinga koji je bio kod Unterföringa, kako bi izvukao korist od trgovine solju. S mostom, a time i trgovinom soli, München je odlukom cara Friedrika Barbarosse dobio status trgovišta, pravo ubiranja carine i pravo na kovanje vlastitog novca. Već nepunih dvadeset godina kasnije, 1175., Münchenu je dodijeljen status grada te su oko njega sagrađeni prvi odbrambeni bedemi. Kad je 1180. Heinrich pao u nemilost cara, Bavarska je pripala porodici Wittelsbach a München je dobio biskup iz Freisinga. 1240. je i München došao u posjed Wittelsbachovih i već 1255., nakon prve podjele zemlje, postao sjedište vojvodstva.
Vojvoda Ludwig V. 1314. je postao njemački kralj, a od 1328. i car, pa je München, kao njegovo sjedište, opasan i drugim krugom zidina, što ga je značajno povečalo. Od tog vremena boje Münchena su crna i zlatna, kao i boje starog carstva. Krajem 14. vijeka počinju pobune građanstva protiv vojvoda, pa se sjedište vlade premješta iz Starog dvora u novu rezidenciju na rubu grada. Godine 1442. su Jevreji protjerani iz grada.
U vrijeme kasne gotike grad ponovo doživljava vrijeme kulturnog procvata, a 1506. godine, nakon ponovnog ujedinjenja zemlje opet postaje glavni grad čitave Bavarske. Nakon toga dolazi do opadanja utjecaja građanstva, a Wittelsbachovi preuzimaju odlučivanje o razvoju grada. München postaje centar renesanse, ali i protivreformacije. U vrijeme vojvode Maximiliana I. Bavarskog München postaje 1623. sjedište kneza izbornika, ali je 1632. bio prisiljen pretrpjeti okupaciju švedskih trupa. Da izbjegne uništenje, München je morao platiti veliku otkupninu i dati taoce. Kad je 1648. završio Tridesetogodišnji rat, grad se otvorio italijanskom baroku.
U vrijeme Španskog rata za nasljedstvo 1704. München na više godina dospijeva pod okupaciju Habsbuga, jer se knez izbornik Maximilian II. stavio na stranu Francuske. Jedan ustanak građana i seljaka je završio Sedlingerskim krvavim Božićem, a nakon što je knez izbornik Karl VII. Albrecht bio okrunjen za cara, habsburške trupe su 1742. ponovo zaposjele grad.
Iako je u Münchenu još od 1328. bila carska rezidencija, njegov uspon ka velegradu je počeo tek 450 godina kasnije. Pred kraj 18. vijeka je počeo naglo rasti, što je još ubrzano 1806. kad je postao glavni grad Napoleonove Kraljevine Bavarske. Oko 1700-te imao je jedva 24.000 stanovnika, ali uskoro se broj udvostručavao svakih 30 godina tako da je 1871. bilo već 170.000 a 1933. je u Münchenu živjelo 840.000 stanovnika.
U vrijeme vladavine Ludwiga I, kralja Bavarske (1825 - 1848) München postaje šire poznati grad umjetnosti i kulturni centar. Klasicisti Leo Klenze i Friedrich von Gärtner oblikovali su Ludwigovu ulicu, Königsplatz i Rezidenciju. Max II (1848 - 1864) je posebno podsticao duhovne neuke, ali se bavio i građevinarstvom. U novoj maniri koja podsjeća na englesku gotiku zasnovao je "Maximilijanstil" u kojem su sagrađene zgrade u Maximilianstraße, danas jedna od najprestižnijih ulica za kupovanje na kontinentu.
U vrijeme njegovog brata princa regenta Luitpolda (1886. - 1912. u Münchenu se odvija ogroman privredni i kulturni napredak. Između ostalog, grade se Ulica Princa regenta i Pozorište Princa regenta. U vrijeme prijelaza vijeka Schwabing doživljava procvat kao umjetnička četvrt, u njega redovno svraćaju mnogobrojni poznati pisci i slikari. 1896. prvi put izlazi minhenski časopis za kulturu Jugend a po njemu i umjetnički pravac tog vremena dobija ime Jugendstil. 1911. se osniva udruženje umjetnika Der Blaue Reiter (Plavi jahač). Thomas Mann je u svojoj pripovjetki Gladius Dei nadahnuto nazvao to razdoblje "München blista".
Po završetku Prvog svjetskog rata propala je, kratko nakon pada monarhije, u Münchenu komunistička revolucija (vidi: Bavarska sovjetska republika), a u godinama koje su slijedile München sve više postaje mjesto okupljanja i organizovanja nacionalsocijalističkih aktivnosti. 1923. je pred Feldherrnhalle propao Hitlerov puč, ali je 1933. nakon preuzimanja vlasti, München obuzdan kao i mnogi drugi gradovi. 1938. je sklopljen Münchenski sporazum kojim je odobreno Njemačkom Reichu da priključi Čehoslovačku. Kao i većina njemačkih velikih gradova, i München je pretrpio ogromna razaranja Savezničkog bombardovanja velikih površina tzv. "tepih" bombardovanjem u Drugom svjetskom ratu.
Nakon obnove koja se uglavnom orijentisala na obnovu historijskog izgleda grada, München se nakon Drugog svjetskog rata razvio kao High-Tech područje, a osim toga, tu su se razvile i mnoge firme uslužnih djelatnosti, kao naprimjer mediji, osiguranja i banke. I turizam je, potaknut značajnim muzejima (naprimjer Stara, Nova i Pinakoteka Moderne) i drugim znamenitostima doživio značajan rast. 1972. je München bio domaćin XX. ljetnih Olimpijskih igara koje su bile zasjenjene atentatom palestinskih terorista. Za potrebe Olimpijskih igara je značajno proširen javni prijevoz koji od tada podzemnom i nadzemnom željeznicom povezuje i šire područje grada. Centar historijskog dijela grada je tada preuređen u pješačku zonu.
Pred vratima grada je 1992 otvoren novi aerodrom, stari aerodrom München-Riem je zatvoren a na njegovom području je izgrađen sajamski grad Riem. Na tom sajamskom području je 2005. postavljena izložba vrtlarstva.
Kao glavni grad pokrajne, München je sjedište Bavarskog parlamenta i vlade. München je i sjedište nekoliko nižih regionalnih uprava. Tradicionalno u Münchenu preovladavaju stranke lijevog centra, što u Bavarskoj predstavlja gotovo rijetkost. Od 1993. Münchenom upravlja gradonačelnik Christian Ude (SPD). Münchensku gradsku vijećnicu trenutno predvodi koalicija SPD-a, Stranke zelenih i jedan vijećnik s Roza liste.
od 1954: Edinburgh (Škotska)
od 17. marta 1960: Verona (Italija)
od 30. maja 1964: Bordeaux (Francuska)
od 28. augusta 1972: Sapporo (Japan)
od 18. septembra 1989: Cincinnati (SAD)
od 6. oktobra 1989: Kijev (Ukrajina)
od 1996: Harare (Zimbabve), od 1999 do aprila 2002 je partnerstvo zbog povreda ljudskih prava bilo službeno zamrznuto.München je međunarodno poznat po svojoj zbirci stare i klasične umjetnosti. Tako naprimjer Stara i Nova pinakoteka kao i Pinakoteka Moderne uz Lenbachhaus spadaju u svjetski najpoznatije umjetničke muzeje. Njemački muzej dijelom s jedinstvenim tehničkim izlošcima koje godišnje posjeti više od milion posjetilaca spada u najposjećenije muzeje Evrope. Ali i druge zbirke spadaju među najpoznatije u Njemačkoj, kao Etnološki muzej (Völkerkundemuseum), Arheološka državna zbirka (Archäologische Staatssammlung), Münchenski gradski muzej na trgu Svetog Jakova. Nadalje, u centru su još i Bavarska državna opera, Bavarsko državno glumište koje ima svoju glavnu pozornicu u nekadašnjem Rezidencijalnom pozorištu kao i Münchenske komorne igre koje su jedan od vodećih ansambala na njemačkom govornom području. Međuregionalno su poznate i druge kulturne priredbe, kao što su Operne svečane igre i Filmski festival. Poznati Münchenski Oktoberfest na livadi Theresienwiese je najveća narodna zabava, a posjećuju ju turisti iz cijelog svijeta.
Marienplatz se smatra centrom Münchena i smješten je, okružen Novom- i Starom vijećnicom upravo u centru historijskog srca grada. Na svega nekoliko koraka od ovog trga nalazi se Petrova crkva u Münchenu, najstarija crkva starog dijela grada čija prva gradnja potiče još iz romanike. Južno od toga je Asamova crkva, čija je unutrašnjost opremljena raskošnim rokokoom. Zaštitni znak grada je u blizini sagrađena gotička Frauenkirche sa svoja dva markantna tornja. Odavde su mnoge znamenitosti vrlo blizu, kao npr. Michaelskirche, najveća renesansna crkva sjeverno od Alpa, rezidencija i tržnica.
Južno od rezidencije, ispred opere, počinje Maximilianstraße, u 19. vijeku zamišljena kao paradna ulica, a vodi od centra historijskog dijela grada prema istoku preko Isara u pravcu Maximilianuma, sjedištu bavarskog parlamenta. Danas je to ulica luksuznih trgovina.
Na sjeveru centra grada, neposredno ispred rezidencije, nalazi se Odeonsplatz s Feldherrnhalle i baroknom Theatinerkirche. Odavde prema sjeveru vodi druga raskošna ulica Münchena, Ludvig-Leopoldova ulica, pored Univerziteta Ludwig Maximilians i Triumfalnih vrata kroz Schwabing van iz grada.
Nedaleko od Njemačkog muzeja i Kulturnog centra Gasteig nalazi se, u Au Milerovo javno kupalište, otvoreno 1901. nakon četiri godina gradnje, sagrađeno u jugendstilu. To je najstariji javni bazen u Münchenu.
Još jedno važno mjesto je sjeverozapadno od starog centra grada, Königsplatz s gliptotekom i Državnom antičkom zbirkom.
Nešto dalje od centra u smjeru zapada je dvorac Nymphenburg koji je jedinstvena kompozicija parkova i zgrada, a bio je i ljetna rezidencija Wittelsbachovih. Parkovi se neposredno nadovezuju na botanički vrt s njegovim klijalištima. Iza zidina dvorca je i kasnogotički dvorac Blutenburg.
U sjevernom dijelu grada nalazi se Olimpijski park sagrađen za potrebe Ljetnih Olimpijskih igara 1972. Arhitektonska kompozicija olimpijskog stadiona, dvorane s bazenima i olimpijske dvorane, posebno je radi krovne konstrukcije, koja se izvanredno uklapa u brežuljkastu okolinu parkova, svjetski poznata. Tu se nalazi i još 1969. otvoren Olimpijski toranj.
Sljedeće značajno sportsko mjesto je i na sjevernom rubu grada 2005. otvorena Allianz arena u kojoj se održavaju domaće fudbalske utakmice klubova FC Bayern Münchena i TSV 1860 Münchena.
U Münchenu ima oko 1200 fontana, od toga je oko 700 gradskih. Najstarija je Fischbrunnen na Marienplatzu. Još jedna značajna fontana je Wittelsbacher Brunnen na Lenbachplatzu, koju je projektovao Adolf von Hildebrand.
Vrlo poznat je Engleski vrt koji se proteže od centra grada do njegove sjeverne granice, i sa svojih 3,7 km2 je veći od Central parka u New Yorku. Značajan je i Olimpijski park, koji uz nekoliko jezera sa svog brežuljka pruža izvrstan pogled na grad. Pored toga, postoje i drugi brojni parkovi i zelene površine, kao naprimjer Westpark ili Schlosspark Nymphenburg koji ljeti grad čine vrlo zelenim. Na sjevernoj ivici grada su tri barokna dvorca u parku Schloss Schleissheima.
Dolina Isara je uska i dugačka zelenilom obrasla parkovna površina koja je u okviru priprema za vrtnu izložbu 2005. djelimično renaturirana. Cijeli grad se može prijeći od sjevera na jug dolinom Isara pješice ili biciklom. Područje uz Isar oko Njemačkog muzeja je omiljeno izletište za roštilj i kupanje.
Za vrtnu izložbu 2005. su na istočnom dijelu grada uređeni prostrani novi parkovi.
Prema jednoj uporednoj studiji, između 50 najvećih njemačkih gradova, München ima najveću privrednu snagu i najviši kvalitet života[nedostaje referenca]. Privredni magazin Kapital je rangirao gradove prema privrednim perspektivama. Na prvom mjestu je München, a slijede Stuttgart, Düsseldorf i Hamburg. U broju 2/2005 Kapital je objavio ranglistu kako ju je izradio Institut za istraživanje privrede Feri iz Bad Homburga istražujući kako će se rasti zaposlenost, broj stanovnika i kupovna snaga u 60 najvažnijih njemačkih gradova.
1992. je otvoren Aerodrom München Franz-Josef-Strauss u Erdinger Moosu, 29 km od grada. Aerodrom je 2004. sa 26,8 miliona putnika bio drugi u Njemačkoj a osmi u Evropi. Nakon što je Lufthansa odlučila uz Frankfurt na Majni paralelno razviti i München, on je sve bolje međunarodno povezan. Zbog velikog rasta broja putnika, izgrađen je novi terminal i otvoren 2003. Odluka da se do 2011. sagradi i treća uzletno-sletna staza se još uvijek osporava. Nastojanje da se München sa aerodromom poveže transrapid prugom, što podržavaju Savezna pokrajina Bavarska i Savezna vlada, Gradska skupština Münchena odbija prihvatiti zbog velikih troškova. Takva bi veza skratila vožnju do aerodroma na 9 minuta, a i povezala bi ga s mrežom Njemačke željeznice.
München je dobro povezan s međunarodnom mrežom željezničkih pruga. Sa Münchenske glavne željezničke stanice kreću ICE-vozovi u svim smjerovima, a postoje i još dvije međunarodne odnosno međugradske željezničke stanice, željeznička stanica München-Pasing i München-Ost. Za saobraćaj roba postoji i ranžirna željeznička stanica München-sjever.
I mreža autoputeva je oko Münchena vrlo gusta. Prema i iz Münchena vodi niz od osam autoputeva u svim smjerovima.
I prigradski je saobraćaj vrlo dobro razvijen. Postoji 10 linija prigradske željeznice, 8 linija podzemne, 12 tramvajskih i veliki broj autobusnih linija.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
