Remove ads
From Wikipedia, the free encyclopedia
Međunarodni kodeks zoološke nomenklature (International Code of Zoological Nomenclature: ICZN ili ICZN kod) je široko prihvaćena konvencija u zoologiji koja propisuje formalno naučno imenovanje organizama koji se tretiraju kao životinje. Pravila prvenstveno uređuju:
Zoološka nomenklatura je nezavisna od drugih sistema nomenklature, na primjer botaničke. To znači da životinje mogu imati ista generička imena kao i biljke.
Pravila i preporuke imaju jedan osnovni cilj: pružiti maksimum univerzalnosti i kontinuitet u imenovanja svih životinja, osim u slučaju kada taksonomske odredbe nalažu drugačije. Kodeks je trebalo da vodi samo nomenklaturu životinja, ostavljajući slobodu zoolozi ma u klasifikaciji novih vrsta.
Drugim riječima, bez obzira da li je sama po sebi vrsta ili nije priznat entitet, subjektivna je odluka, ali ono što se naziva treba primijeniti i oznaku šta nije. Kodeks se odnosi samo na ovo drugo, ne na bivšu oznaku. Novo ime životinja objavljen bez poštovanja Kodeksa može se smatrati jednostavno "nedostupan" ako ne ispuni određene kriterije ili ispasti u potpunosti iz olasti nauke (npr. "naučni naziv" za čudovište iz Loch Nessa, zvano Nesi), za kojeg se pretpostavljalo da živi u tom jezeru u Irskoj.
Pravila u Kodeksu određuju koja imena vrijede za bilo koji takson u grupama porodica, rodova i vrsta. Ona ima dodatne (ali još ograničene) odredbe o imenima u višim redovima. Kodeks ne priznaje nikakvu sudsku praksu. Svaki spor se prvo odlučuje direktnom primjenom Kodeksa, a ne pozivanjem na presedan. Kodeks je također retroaktivnan ili retrospektivnan, što znači da je njegova dosadašnja izdanja ili prethodna druga pravila i konvencije danas više nemaju snagu, a nomenklaturni akti objavljeni 'nekada u starim vremenima' moraju se ocjenjivati samo po sadašnjem izdanju Kodeksa. U slučaju sporova u vezi sa tumačenjem, uobičajeni postupak je da se konsultira francuski Zakon, a na kraju slučaj može biti doveden na Komisiju koja ima pravo da objavi konačne odluke.
Odrešeno je šest centralnih principa po kojima se uređuje imenovanje životinja, koji su prvi purta navedeni (kao principi) u trećem izdanje Kodeksa (1985.).
Ovo je princip da se naučni naziv jedne vrste, a ne o svojta na bilo koji drugi čin, određuje kao kombinacija dva imena; upotrebu trinomene za imena podvrsta i od uninomnog imena za kategorije iznad grupe vrsta je u skladu s ovim principom.
To znači da se u sistemu nomenklature za životinje, ime jedne vrste se sastoji od kombinacija naziva roda i specifičnog imena; zajedno čine "dvoimeno ime".[2] Naziv niti jednog drugog ranga ne može biti sastavljen dva imena.
Primjeri:
U botaničkoj nomenklaturi, ekvivalent binominalnoj nomenklaturi je binarna nomenklatura (ili ponekad binomijalna nomenklatura.
Ovo je načelokorigira formalno naučno ime za životinjske taksone, a kao ispravljeno važeće ime , ispravnije koristi najstarije dostupno ime koji se na to odnosi.
To je najvažniji princip i osnovna vodilja za pravilno održavanje stabilnosti zoološke nomenklature. Prvi put je formulirano u 1842., kada je Komisija koju imenuje Britansko udruženje razmtrala pravila zoološkog nomenklature. Izvještaj Komisije je napisao Hugh Edwin Strickland .
Primjer:
Postoji oko 2-3.000.000 slučajeva ovakvih vrsta za koje se primjenjuje ovaj princip u zoologiji.
Princip koordinacije se odnosi na odredbu da je – unutar grupa porodica, rodova i vrsta – naziv uspostavljen za takson bilo kojeg ranga u grupama istovremeno osnova sa istim autorom i datumom i za širu kategoriju, na osnovu istog tipa zasnivanja imena za druge rangove u odgovarajućoj grupi. Drugim riječima, automatski i istovremeno sa objavljivanjem novih zooloških imena, uspostavljaju se sva odgovarajuća imena u relevantnim drugim rangovima istog tipa.
U grupi vrsta, objavljivanje imena Giraffa camelopardalis Linnaeus, 1758, objavljivanje ime vrste (dvoimeno) Giraffa camelopardalisLinnaeus i uspostavljanja (trinomeno) imaea podvrste ime Giraffa camelopardalis camelopardalis Linnaeus, 1758. isto se odnosi i na ime podvrsta; ovo uspostavlja ime odgovarajuće vrste.
Slično tome, u grupi rodova, objavljivanje imena roda uspostavlja odgovarajuće ime podroda (ili obrnuto): roda Giraffa Linnaeus, 1758 i podroda Giraffa (Giraffa ) Linnaeus, 1758.
U grupi porodica, objavljivanje imena porodice, potporodice, natporodice (ili bilo koji drugi takav rang, bez obzira na prefiks ranga porodica) također uspostavlja imena u svim drugim redovima u porodičnoj grupi (familija Giraffidae, natporodice Giraffoidea, potporodica Giraffinae).
Citati autorstva za takva imena (na primjer podroda) su isti kao i za ime koje je upravo objavljeno (na primjer roda). Nebitno je ako postoji stvarni takson na kojeg se automatski uspostavljeno ime odnosi; ako ikada takav takson bude priznat, dato ime stoji na raspolaganju.
Ovo je načelo određuje da u slučaju sukoba između istovremeno objavljenih divergentnih akata, prvi naredni autor može odlučiti koji od njih ima prednost.
To dodaje princip prioriteta, u kojem se navodi da prvi put objavljeno ime ima prednost. Načelo Prvog Revizora se bavi situacijama koje se ne mogu riješiti po prioritetu. Ovi predmeti mogu biti dva ili više različita imena za isti takson, dva ili više imena sa istim slovima koji se koristi za različite rangove, dva ili više različitih načina pisanja određenog naziva, itd. U takvim slučajevima, prvi naredni autor koji se bavi tim pitanjem i bira i objavljuje odluku na propisani način je Prvi Revizor, kojega treba slijediti.[3]
Primjer: Carolus Linnæeus je 1758. prvi ustanovio ime Strix scandiaca i Strix noctua (Aves), za koje je dao različite opise i referirao kao različite vrste, ali su oba naziva kasnije spojena u istu (sova|snježna sova). Tako su dva imena su postala sujektivni sinonimi. Lönnberg je 1931., kao Prvi Revizorr, citiraooba imena i odabrao prednost za Strix scandiaca.
Problem se javlja kada je ponekad Prvi Revizor nepoznat. Za jednu vrstu kitova, Linnæus je 1758 ustanovio tri subjektivna imena: Physeter macrocephalus, Physeter catodon i Physeter microps. Prvi revizor je ostao nepoznat; upotreio je dva naziva: Ph. macrocephalus i Ph. catodon.
Ovo je princip da ime svakog taksona mora biti jedinstveno. Shodno tome, ako se postoji mlađi homonim, po ovom pravilu se ne smije se koristiti kao važeće ime.
To znači da se bilo koje ime jedne životinje, u jednom konkretnom pravopisu, može koristiti samo jednom (u svojoj grupi). To je obično prvoobjavljeno ime; bilo koje kasnije ime istog pravopisa je zabranjeno koristi. Princip prioriteta i Princip Prvog Revizora se i ovdje primijenjuju. Za imena grupe granične kategorije se ne uzimaju u obzir.
Rodovi su homonimi samo ako iste – razlika u ispisu jednog slova je dovoljna da se razlikuju.
Primjeri:
Kod vrsta, postoji razlika između primarnih i sekundarnih homonima. Postoje i dvostruki homonimi (isti rod i vrsta). Male razlike u pravopisu se toleriraju, ako se primijeni član 58.
Primarni homonimi su oni sa istim nazivom roda i vrste u svjoj originalnoj kombinaciji. Razlika između primarnog mlađeg homonim i naknadnog korištenja imena je neodređena, ali je uobičajeno prihvaćeno da ako se ime odnosi na drugu vrstu ili oblik. Ako ne postoji, pored odsustva dokaza da je autor znao da se ime prethodno koristilo, smatra se kao mlađi homonim.
Primjeri:
Sekundarni homonimi se mogu davati ako je isto ime vrste ranije bilo smješteno u okviru drugog roda, a kasnije ustanovljeno da pripadaju ujedinjenom rodu (Član 57.3, 59).
Sekundarni sinonim je samo privremeno stanje, efektivan samo u datoj klasifikaciji. Ako se primjenjuje druga klasifikacije, ne može se proizvoditi sekundarna homonimija, a uključeno ime se može ponovo koristiti (Član 59.1). Ime ne postaje nedostupna ili neupotrebljiv ako je to bilo nekada u toku historije postavljeno u takav rod gdje je izazvalo sekundarnu homonimiju sa drugim imenom. Ovo je jedan od rijetkih slučajeva u kojima zoološkog vrsta nema stabilno određeno ime i jedinstvena kombinacija vrsta-autor-godina, pa može imati dva imena u isto vrijeme.
Primjer:
Član 59,3 navodi da u izuzetnim slučajevima, mlađi sekundarni homonim zamijenjen prije 1961. godine zamjenom imena može postati nevažeći, "... osim ako je zamjensko ime nije u upotrebi" je izuzetak izuzetka. Međutim, ICZN kod ne daje primjer za takav slučaj. Čini se da se ovaj odlomak u ICZN kodu široko ignorira. Također ne definira što i trbalo da znači izraz "nije u upotrebi".
Primjer:
Dvostruka homonimija (rod i vrsta nije homonimija: ako je rod homoniman i pripada različitim grupama životinja, isto ime vrste može se upotrebljavati u obje grupe.
Primjeri:
Razdvajanje imena jedne rodovske grupe od njenog homonima, podrazumijeva citiranje autora i godine; citiranje samo autora nuije dovoljno.
Primjeri:
Ime Ansa može se upotrijebiti samo za takson leptira. Ako se ne može koristiti to ime (na primjer, jer je starije ime, zasnovano prije 1858, ima prednost), to ne znači da se ono iz 1868. ne može koristiti za rod hemiptera. Naime, postoji jedina mogućnost korištenja imena iz 1868. za takson iz reda Hemiptera iz 1858., ako je ime službeno istisnula ICZN komisija. U nekim slučajevima, imena nekih rodovskih ili specijskih grupa su objavljena iste godine od istog autora. Ili U ovim slučajevima je preporučljivo citiranje stranice na kojoj je ime navedeno.
Primjeri:
Postoje slučajevi gdje je homonim uspostavio isti autor, iste godine, na istoj stranici:
Nomenklature životinja, biljaka i gljiva su međusobno nezavisne. Najočigledniji nedostatak ove situacije (za njihovo korištenje u informatici bioraznolikosti) je da se isti generički nazivi mogu koristiti istovremeno za životinje i biljke. Za ovu vrstu homonima postoji nziv "hemihomonimii. Odavno je poznato više od 1000 takvih imena.[4]
Primjeri:
Za gornja imena, na razini porodica, ne primjenjuje se princip homonimije.
Primjeri:
Homonimi se javljaju relativno rijetko u porodici (samo ako su generička imena identične ili vrlo slična, a dodavanje sufiksa –idae daje identične rezultate). Otkrivanje takve homonimije obično pravi iste probleme kao da nije bilo pravila: sukobe terminologije između potpuno nezavisnih i nepovezanih grupa, taksonomi prave u različitim grupama životinja. Vrlo često se od Komisije zahtijeva da donese konačnu odluku.
Primjeri:
Trebala da deimenuje (mijenja) naziv Clariaidae (Mišljenje 2032).
Ovo je princip da svaki nominalni takson u porodičnoj, rodnoj ili specijskoj grupi, roda grupa, stvarno ili potencijalno ima fiksno obilježje, koje pruža objektivni referentni standard za određivanje onog na što se ime odnosi.
To znači da bilo ime taksona ili tip obilježavanja imena, omogućuje primjenu i prepoznavanje ranga tog imena. Bilo koji porodična grupa mora imati oznaku tipskog roda, ime tipa grupe rodove, tipsku vrstu i tipsku grupu vrsta, koja može (ne mora) imati jedan ili više vrsta uzoraka (označenih holotip, lektotip, neotip, sintipovi ili drugi ). Takvi uzorci su obično deponovani u muzejskojskim zbirkama.
Tipski rod za porodični-grupno ime se jednostavno izvodi iz tipskog roda koji daje korijen za dodavanje sufiksa – idae (za porodice), npr.
Tipska vrsta za rodno-grupno ime je mnogo kompliciranije i egzaktno slijedi odredbe Člana 67-69. Tipska vrsta je vrlo značajna i nema opće zoološke baze podataka da ne bilježi tipsku vrstu za sve rodove. Osim u riba i nekih manjih grupa, tipske vrste su rijetko pouzdano zabilježene u online bazama zooloških podataka . U 60% slučajeva tipske vrste se mogu odrediti u originalnoj publikaciji.
Tipska vrsta je uvijek uriginalno ime taksona (a ne trenutno korištene kombinacije).
Označavanje i fiksiranje ima različita značenja i fiksacije imaju različita značenja. Oznaka je prijedlog tipske vrste. Nije potrebno da uvijek ude ispravno napisano ime roda ili vrste sa ispravnim navodom autora (Članovi 67.2.1, 67.6, 67.7). Ako je oznaka je važeća, tipska vrsta je fiksirana. Označavanje može također biti neispravno i neefektivno; naprimjer ako rod ima prethodno ustaljeno ime tipske vrste ili ako je tipska vrsta predložena bez uključivanja originalne, ili kontradiktorna opisu slike roda u koji je bila originalno uključena.
Postoje različite mogući načini oznake tipske vrste. Ovo je njihov poredak pravne važnosti, s približno proporcijama pojave (pogledati [5] Prikazane proporcije se odnose na 366 potvrđenih europskih ne-morskih rodova mehkušaca; pretpostavlja se da predstavljaju više-manje ili predstavnike ili primjere životinjskih grupa .
Naknadni metodi fiksacije tipa:
Ime grupe vrsta može imati ime prema tipu primjerka, ali ne mora. U mnogim slučajevima imena grupe vrsta nemaju tipski primjerak ili je izgubljen. U takvim slučajevima, obočno počiva na općem prihvatanju. Ako ga nema, prema preporuci Koda, ustaljuje se ime po primjerku koji je povezan sa korisnikom tog imena. Fiksiranje takvog tipa imena se čini samo onda kada je taksonomski neophodno (Članovi 74.7.3, 75.2, 75.3).
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.