jugoslavenski i bosanskohercegovački nogometaš i trener From Wikipedia, the free encyclopedia
Ivan Osim (Sarajevo, 6. maj 1941 – Graz, 1. maj 2022), poznatiji kao Ivica Osim, bio je jugoslavenski i bosanskohercegovački nogometaš i trener,[1] te počasni predsjednik FK Željezničar.[2]
| Ivica Osim | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
_(cropped).jpg) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Lični podaci | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Puno ime | Ivan Osim | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Datum rođenja | 6. maj 1941. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Mjesto rođenja | Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Datum smrti | 1. maj 2022 (80 godina) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Mjesto smrti | Graz, Austrija | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Visina | 189 cm | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Nadimak | Švabo, Strauß sa Grbavice | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Pozicija | Ofanzivni vezni | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Omladinski pogoni | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| 1954–1959. | FK Željezničar Sarajevo | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Profesionalni klubovi* | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Trenirani timovi | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| 1978–1986. 1986–1992. 1991–1992. 1992–1994. 1994–2002. 2003–2006. 2006–2007. | FK Željezničar JugoslavijaFK Partizan Panathinaikos Sturm JEF United  Japan | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| * Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub. * Posljednji put ažurirano: 1. 5. 2022. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Rođen je 6. maja 1941. u sarajevskom naselju Hrasno, tokom Drugog svjetskog rata, u radničkoj porodici. Otac mu je bio bravar u željeznici i povremeno svirao harmoniku, dok mu je majka bila domaćica i aktivistica u Crvenom križu, za šta je dobila Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Osnovnu školu završava u Hrasnom i Novom Sarajevu, nakon čega upisuje gimnaziju. U srednjoj školi biva jedan od najboljih matematičara zbog čega je oslobođen mature, te nakon završetka upisuje Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu.
Fudbalsku karijeru počeo je 1954. godine u omladinskom pogonu FK Željezničara iz Sarajeva. Za prvi tim FK Željezničara debitovao je 1959. godine na utakmici protiv NK Proletera iz Osijeka. Prvi trener mu je bio Spasoje Abramović. Igrao je zajedno u tandemu s Dragom "Mišom" Smajlovićem u FK Željezničaru. Zbog izvanredne tehnike, sjajnog vođenja lopte, efektnog driblinga i dobrog šuta, dobio je nadimak "Strauß sa Grbavice" i brzo postao miljenik publike. Nakon devet godina provedenih u FK Željezničaru, u decembru 1968. godine prelazi u holandski FC Zwolle. Međutim zbog povrede koljena, u FC Zwolleu ostaje samo tri mjeseca, te se ponovo vraća u FK Željezničar, gdje ostaje do 1970. godine kada prelazi u francuski RC Strasbourg. U RC Strasbourg ostaje naredne dvije sezone gdje u 58 utakmica postiže 16 golova. U ljeto 1972. godine prelazi u CS Sedan, gdje ostaje naredne tri sezone. Sezonu 1975/76 provodi u FC Valenciennes, da bi nakon završetka sezone ponovo potpisao za RC Strasbourg, gdje ostaje sve do 1978. godine tj. do kraja svoje igračke karijere.
Najteži period njegove igračke karijere svakako je "Afera Planinić" iz 1965. godine i jednogodišnja suspenzija, kada je FK Željezničar prvobitnom odlukom tadašnjeg saveza izbačen u Drugu ligu, a poslije žalbe kažnjen sa oduzimanjem šest bodova. Međutim nakon godinu pauze, vraća se na utakmici protiv FK Radničkog iz Niša, gdje u igru ulazi u drugom poluvremenu i kada cijeli Stadion Grbavica skandira njegovo ime, a on im se odužuje na najbolji mogući način i postiže pobjedonosni gol na toj utakmici. Već iduće godine proglašen je za najboljeg igrača Jugoslavije po izboru sportskih novinara.
U periodu od 1962. do 1963. godine bio je član mlade U21 reprezentacije Jugoslavije za koju je odigrao 3 utakmice. 1964. godine postaje član A reprezentacije za koju je u 16 utakmica postigao 8 golova. Također je bio na Olimpijskim igrama 1964. godine u Japanu, kada je u pet odigranih utakmica postigao 4 gola. 1968. godine igaro je u finalu Evropskog prvenstva protiv reprezentacije Italije koju je Jugoslavija u ponovljenoj utakmici izgubila rezultatom od 2:0. Poslednju utakmicu za reprezentaciju odigrao je 30. aprila 1969. godine protiv reprezentacije Španije u Barseloni, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Meksiku 1970. godine.
Nakon završene igračke karijere, prvi tim koji preuzima kao trener je FK Željezničar 1978. godine. Narednih osam godina ostaje na klupi FK Željezničara sa kojim dva puta postaje vice-prvak Jugoslavije, nastupa u finalu "Kupa Maršala Tita", te igra u polufinalu Kupa UEFA 1986. godine protiv mađarskog FK Videotona. U prvoj utakmici Videoton je na svom terenu slavio sa 3:1, da bi na prepunoj Grbavici 24. aprila 1984. godine FK Željezničar sve do samog kraja utakmice vodio sa 2:0 i jednom nogom već bio finalu Kupa UEFA, gdje ga je čekao slavni Real Madrid. Međutim u 87. minuti utakmice, prvi prelazak preko centra Mađari su iskoristili na pravi način, te desni bek Videotona József Csuhay postiže gol za konačnih 2:1 i osigurava svom timu ulazak u finale. To je bio jedan od najtežih sportski trenutaka u historiji FK Željezničara i u trenerskoj karijeri Ivice Osima.
Na ljetnim Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Angelesu, bio je asistent Ivanu Toplaku, tadašnjem selektoru Olimpijske fudbalske reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila bronzanu medalju. 1986. godine postaje selektor reprezentacije Jugoslavije, sa kojom debituje 29. oktobra 1986. godine u Splitu protiv reprezentacije Turske pobjedom od 4:0. Osim je bio prvi selektor reprezentacije Jugoslavije iz Bosne i Hercegovine i mnogi su mu zamjerali što je u reprezentaciju pozivao najviše bosanskohercegovačkih igrača, što do tada nije bio slučaj. Na Svjetskom prvenstvu 1990. godine u Italiji vodi reprezentaciju Jugoslavije do četvrfinala, gdje na penale biva poražena od reprezentacije Argentine. Također se kvalifikovao i na Evropsko prvenstvo 1992. godine, međutim zbog početka sukoba u Jugoslaviji, reprezentacija biva diskvalifikovana sa prvenstva.
Ostavku na klupi reprezentacije dao je 23. maja 1992. godine na press konferenciji u Beogradu.
Ostavka je, ovako, najdirektnija stvar kad čovjek kaže: odlazim i gotovo je. Opet vam kažem, a to sam već ponovio, da ne vjerujem da mogu da idem, niti ću ići, ni u Firencu ni u Švedsku. Sve što mogu da napravim, ovako ljudski, i ako me neko bude pitao, tu nema problema nikakvih, to je moj privatni gest, a vi ga možete protumačiti kako hoćete... To je neka moja lična odluka, a ja neću da govorim radi čega i da objašnjavam, jer vi to vrlo dobro znate. Ali ako ništa drugo, i ono jedino što mogu da učinim za taj grad pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se dešava
Od 1991. do 1992. godine paralelno sa reprezentacijom Jugoslavije vodi beogradski FK Partizan sa kojim 1992. godine osvaja "Kup Jugoslavije".
1992. godine preuzima grčki Panathinaikos FC, gdje ostaje sve do 1994. godine. U dvije sezone koliko je bio trener Panathinaikos osvaja dva puta "Grčki Kup", jedan "Grčki Super Kup", te 1993. godine biva vice-prvak "Grčke lige" sa jednim bodom manje od prvoplasiranog AEK-a.
U julu 1994. godine preuzima austrijski SK Sturm iz Graza. U periodu od 1994. do 2002. godine sa SK Sturmom dva puta osvaja "Austrijsku ligu", jednom "Austrijski Kup", dva puta "Austrijski Super Kup", te igra Ligu Prvaka od 1998. do 2000. godine. Ostavku na klupi SK Sturma daje na konferenciji za novinare u septembru 2002. godine. U januaru 2009. godine proglašen je za "trenera stoljeća" na svečanosti povodom stogodišnjice postojanja kluba.[3]
U periodu od 2003. do 2006. godine bio je trener japanskog JEF Uniteda, sa kojim 2005. godine osvaja "Japanski Kup". Bio je to prvi pehar u historiji kluba. Na mjesto svog pomoćnika dovodi sina Amara Osima, koji kasnije preuzima klub, nakon što je Ivica Osim promoviran kao selektor reprezentacije Japana 21. jula 2006. godine.
Vodio je reprezentaciju Japana na Azijski kup 2007. godine. U četvrtfinalu su na penale izbacili reprezentaciju Australije. Osim nije želio gledati penale, te je na novinarskoj konferenciji poslije utakmice rakao "Nisam želio gledati penale, jer to nije dobro za moje srce. Ne želim umrijeti na klupi reprezentacije Japana, nego želim umrijeti u svom rodnom Sarajevu." U polufinalu su poraženi od reprezentacije Saudijske Arabije, te su izgubili i utakmicu za treće mjesto od reprezentacije Južne Koreje. Četiri mjeseca nakon Azijskog kupa, Ivica Osim je doživio moždani udar, te je 7. decembra 2007. godine za novog selektora Japana izabran Takeshi Okada.
Za vrijeme svog boravka u Japanu stekao je veliku popularnost među Japancima. 2005. godina u Japanu je izašla knjiga pod nazivom "Riječi Osima" u kojoj su bili napisani citati Ivice Osima. Knjiga je prodata u više od 400.000 primjeraka i bila je bestseller u Japanu. Također se 2009. godine našao se na omotu videoigre J-League Pro Soccer Club o Tsukurou! 6 Pride of J japanske kompanije SEGA. 2010. godine komentirao je utakmice Svjetskog prvenstva iz Južnoafričke republike za područje Japana za televizijsku korporaciju SKY.
Nakon što je NFSBiH suspendovan 1. aprila 2011. godine od strane FIFE i UEFE, zbog neusvajanja statuta koji je predviđao ukidanje predsjedništva u NFSBiH, formiran je komitet za normalizaciju na čijem je čelu Ivica Osim. Nakon velikih napora i bezbroj sastanaka, suspenzija je zvanično ukinuta 30. maja 2011. godine, a Ivica Osim je ostao na mjestu predsjednika komiteta za normalizaciju NFSBiH.
Zanimljivo je napomenuti da je Osim tokom svoje trenerske karijere dva puta odbio voditi Real Madrid.
Dana 16. novembra 2007, dok je bio selektor reprezentacije Japana, doživljava moždani udar u svom apartmanu u Tokiju za vrijeme gledanja utakmice engleske Premier Lige. Nakon udara bio je komi do 3. decembra. Nakon buđenja iz kome prvo što je upitao suprugu Asimu bilo je "Kako je prošla utakmica?" koja se odvijala u trenutku nesreće. Dok je bio u komi, posjećivala su ga velika imena iz svijeta nogometa, kao što su Michel Platini i Sepp Blatter.[4]
Umro je u Grazu 1. maja 2022.
Bio je oženjen Sarajkom Asimom, koju je upoznao još u školskim danima. S njom je imao troje djece: sinove Amara i Selimira te kćerku Irmu. Amar je također trener i nekadašnji nogometaš.
Orden Izlazećeg Sunca, Četvrta Klasa, Zlatni zraci s rozetom: 2016.Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
