From Wikipedia, the free encyclopedia
Bisera Veletanlić, rođena je 15. septembra 1942. u Zagrebu, je jedna od poznatih jugoslavenskih estradnih umjetnica, jazz pjevačica i izvođač zabavne muzike. Osvajala je prve nagrade stručnog žirija na festivalima: Opatija, Vaš šlager sezone, Beogradsko proleće, Zagrebfest, Split, MESAM, a nastupala je i na domaćim izborima za Pjesmu Evrovizije. Bila je popularna 1970ih godina tokom njenih nastupa na tadašnjim jugoslavenskim muzičkim festivalima. U svojoj bogatoj muzičkoj karijeri snimila je veliki broj popularnih pjesama, koje su obilježile čitav jedan period u jugoslavenskoj muzici. Uspješnu saradnju ostvarila je sa Kornelijem Kovačem i drugim beogradskim autorima, a snimala je i sa Arsenom Dedićem i Goranom Bregovićem. Tokom 50 godina karijere snimila je nekoliko singlica, dvije ploče ("Bisera", "Sutra će biti bolje") i jedan CD. Njen muzički stil se može opisati kao mješavina šansona, domaćih šlagera i jazza.[1] Mada je njenu muzičku karijeru obilježio džez, svoj prvi veliki hit snimila je u Sarajevu 1975. godine. Bio je to u isto vrijeme i prvi veliki hit Gorana Bregovića pod nazivom "Šta ću, nano, dragi mi je ljut".[2]
Bisera Veletanlić | |
---|---|
Rođenje | 15. septembar 1942. Sisak, Kraljevina Jugoslavija |
Zanimanje | estradna umjetnica |
Godine aktivnosti | 1960-2015 |
Bisera Veletanlić rođena je 15. septembra 1942. u Zagrebu. Kao i njena sestra Senka, počela je da pjeva još u detinjstvu, već u osmoj godini.[3] U početku je pjevala samo narodne pjesme, a kasnije, u srednjoj školi, zavoljela je i zabavnu muziku i počela da pjeva na školskim priredbama. Ljubav za pjevanjem je naslijedila od roditelja koji su i sami bili ljubitelji pjevanja. Sva četiri člana porodice Veletanlić su pjevali u horu Radničkog kulturno-umjetničkog društva Rafinerije nafte u Sisku gdje joj je otac bio zaposlen. Sa ovim kulturno-umjetničkim društvom putovala je po Jugoslaviji i susjednim zemljama. Završila je Srednju ekonomsku školu u Zagrebu. Jedno vrijeme je učila solo pjevanje i violinu u srednjoj muzičkoj školi. Poslije mature uz pomoć roditelja našla je posao u Dekanatu na zagrebačkoj Šalati. Nakon samo sedam dana rada napustila je siguran posao da bi se posvetila muzici i pjevanju.[4] Prvi put je pjevala javno 1960. godine kada je imala 18 godina u emisiji "Mikrofon je vaš". Na zagrebačkoj televiziji je debitovala 1963. godine u duetu sa sestrom Senkom. Godine 1964. snimila je prvu singl ploču "Crveni cvet". Njene pjesme, među kojima je i "Ne plači" autora muzike i stihova Arsena Dedića (koju je naizmjenično sa samim autorom predstavila na festivalu Beogradsko proleće 1971. godine), obilježile su 1970-te godine.[5] Zajedno sa sestrom Senkom Veletanlić tokom 1960ih seli se u Beograd, gdje i danas živi. Na početku njenog boravka u Beogradu, Bisera Veletanlić je pjevala na probama sa grupom džez saksofoniste Jovana Maljokovića. Tada im je trebala ozbiljna pjevačica pred odlazak na turneju po američkim džez klubovima u Njemačkoj. Međutim, nakon vijesti da joj je preminula majka u Zagrebu, Bisera Veletanlić odlaže turneju i tek kasnije odlazi sa istom grupom u tadašnju Saveznu Republiku Njemačku na koncertnu turneju.
Provela je sedam godina u Njemačkoj gdje je pjevala sve žanrove i savladavala dugačke tekstove popularnih soul pjesama. Nakon povratka u Jugoslaviju slijedili su nastupi na mnogobrojnim festivalima.[4]
Ostvarila je svoj najveći muzički uspjeh s kompozitorom Kornelijem Kovačem koji je komponovao melodije koje su odgovarale njenom dubokom osjećajnom glasu. Kornelije Kovač je i komponovao njen najznačajniji LP album pod nazivom "Probudi se" koji je bio objavljen u izdanju PGP RTS 1997. godine. Iako se pjesma "Divni mladići Beograda" mogla često čuti u radio emisijama širom Srbije, ipak sam album nije dostigao neku veliku popularnost unatoč muzičkom kvalitetu. Nakon albuma "Probudi se" slijedio je trostruki CD pod nazivom "Prozor" koji je bio objavljen 2007. godine, a predstavljao je pregled njene muzičke karijere. Ostvario je veliki prodajni uspjeh uz pomoć prave promocije i medijskog pokrivanja što je bilo iznenađenje za sve pa i samu Biseru Veletanlić. Na ovaj način mlađa publika je imala priliku da iznenada otkrije urbani muzički zvuk veterana pop muzike iz 1970-ih.[6]
Najavila je da će nastupom u Budvi 24. 7. 2015. završiti svoju dugogodišnju muzičku karijeru.[7], ipak nije bilo tako, ljubav prema glazbi bila je jača od takve odluke te je i nakon toga imala brojne uspješne nastupe.
Nakon višegodišnjeg nenastupanja u Hrvatskoj, 2018. godine s Gabi Novak održala koncerte u Makarskoj[8] te, posebno zapažen, koncert u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu [9][10][11].
2019. godine, nakon višegodišnje diskografske pauze, objavljena su luksuzna kompilacijska izdanja (na CD-u i vinilu) Bisere Veletanlić, čiji suizdavači su PGP RTS i Croatia Records. Velika promocija tih izdanja te dodjela priznanja održani su u sklopu beogradskog Sajma multimedije 25. 10. 2019.[12][13][14]
Osim muzike Bisera Veletanlić se okušala i na filmu. Nakon povratka iz Savezne Republike Njemačke igrala je manju ulogu u filmu Grlom u jagode u režiji Srđana Karanovića. Nastavila je svoju glumačku karijeru u još jednom filmu Srđana Karanovića Sjaj u očima za koji je otpjevala naslovnu temu. [15]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.