From Wikipedia, the free encyclopedia
Apokrina znojna žlijezda (grč. apo– = dalje + krinein = odvajati))[4][5] sastoji se od namotanog sekretornog dijela smještenog na spoju dermisa i potkožne masti, odakle se ravni dio ubacuje i izlučuje u infundibulski dio dlakinog folikula.[6] Kod ljudi se apokrine znojne žlijezde nalaze samo na određenim lokacijama tijela: pazuh, areola i bradavica dojke, ušni kanal, očni kapak, krila nozdrva, perineumaka regija i neki dijelov vanjskih genitalija.[7] Modificirane apokrine žlijezde uključuju cilijarne žlijezde u očnim kapcima, cerumenske žlijezde, koje proizvode ušni vosak i mliječne žlijezde, koje proizvode mlijeko.[3] Ostatak tijela prekriven je ekrina znojna žlijezda.[8]
Apokrina znojna žlijezda | |
---|---|
Detalji | |
Latinski | Glandula sudorifera apocrina[1] |
Prekurzor | Primarna klica epitela [2] |
Sistem | Kožni |
Nerve | Adrenergični nervi[3] |
Identifikatori | |
TH | H3.12.00.3.03002 |
FMA | 59155 |
Anatomska terminologija |
Većina sisara koji nisu primati, međutim, imaju apokrine znojne žlijezde na većem dijelu svog tijela.[7] Domaće životinje kao što su psi i mačke imaju apokrine žlijezde na svakom dlakinom folikulu, ali ekrine znojne žlijezde samo u jastučićima stopala i njušci. Njihove apokrine žlijezde, poput onih kod ljudi, proizvode masnu, neprozirnu tečnost bez mirisa, koja svoj karakteristični miris dobiva razgradnjom pomoću bakterija.[9] Ekrine žlijezde na njihovim šapama povećavaju trenje i sprečavaju ih da skliznu pri bijegu od opasnosti.[10]
Apokrina žlijezda sastoji se od glomerulskih sekrecijskih cjevčicai izvodnog kanala koji se otvara u dlakin folikul;[11] povremeno, kanal za izlučivanje otvara se i na površini kože pored dlake.[12] Žlijezda je velika i spužvasta, smještena u potkožnoj masti duboko u dermisu,[8][13] i ima veću ukupnu strukturu i lumen, promjera ekrinih znojnih žlijezda.[14][7] Sekrecijske tubule apokrinih žlijezda su jednoslojne, ali za razliku od ekrinih tubula sadrže samo jedan tip epitelnih ćelija kanalića,[15] promjera ovisnog o njihovom položaju, a ponekad se granaju u više kanala. Cjevčice su umotane u mioepitelne ćelije, koje su razvijenije nego u njihovim primjerima kod ekrinih žlijezda.[16][17]
Kod papkarskih i torbarskih životinja apokrine žlijezde djeluju kao glavni termoregulator, izlučujući vodenasti znoj.[8] Međutim, apokrine znojne žlijezde luče (i na kraju smrdljiv) spoj masnog tkiva koji djeluje kao feromon, ,[18] teritorijalna oznaka i signal upozorenja.[19][20][21] Budući da su osjetljive na adrenalin, apokrine znojne žlijezde sudjeluju u emocijskom znojenju kod ljudi (izazvano tjeskobom, stresom, strahom, seksualnom stimulacijom i bolom).[20]
U petomjesečnom ljudskom fetusu, apokrine žlijezde raspoređene su po cijelom tijelu; nakon nekoliko sedmica postoje u samo ograničenim područjima,[8] uključujući pazuhe i vanjske genitalije.[7] Oni su neaktivni sve dok ih ne podstaknu hormonske promjene u pubertetu.[20]
Apokrina žlijezda luči uljastu tečnost sa proteinima, lipidimai steroidima, koja prije mikrobne aktivnosti nema mirisa. Pojavljuje se na površini kože pomiješanoj sa sebumom, dok se lojne žlijezde otvaraju u isti dlakin folikul.[22] Za razliku od ekrinih znojnih žlijezda, koje kontinuirano izlučuju, apokrine žlijezde izlučuju u periodičnim udarima.[18]
Prvobitno se smatralo da apokrine znojne žlezde koriste samo apokrino lučenje: vezikule se odlijepe od sekretornih ćelija, a zatim se razgrađuju u lučenju sekreta, oslobađajući svoj proizvod.[23] Novija istraživanja pokazala su također da dolazi do merokrinog lučenja.[24]
Mioepitelne stanice formiraju glatke mišiće oko sekretornih ćelija; kada se mišići stegnu, stisnu sekretorne kanale i istisnu nakupljenu tečnost u dlakin folikul.[18][25] Znoj i sebum se miješaju u folikulu dlake i pomiješani stižu na površinu epiderme.[8] Apokrini znoj je oblačan, viskozan, u početku bez mirisa i na pH 6–7,5. Sadrži vodu, proteine, ugljikohidrate otpadni materijal i NaCl.[26] Znoj postiže svoj karakterističan miris tek nakon što ga razgrade bakterije, što oslobađa isparljive molekule mirisa.[26].[22] više bakterija (posebno korinebaktrije) dovodi do jačeg mirisa. Prisustvo pazušne dlake također čini miris još oštrijim, jer se na dlakama nakupljaju izlučevine, ostaci keratina i bakterije.[27][13]
Sisari koji nisu primati obično imaju apokrine znojne žlijezde na većini površine tijela.[7] Konji ih koriste kao uređaj za termoregulaciju, jer su regulirani adrenalinom i šire distribuiranikod kopitR nego u drugim grupama.[28] Tvor, s druge strane, koriste žlijezde za ispuštanje sekreta koji djeluje kao moćan obrambeni mehanizam.
"Aksilarni organi", ograničena područja sa jednakim brojem apokrinih i ekrinih znojnih žlijezda, postoje samo kod čovjek, gorila i čimpanza.[8] Kod ljudi su apokrine žlijezde u ovoj regiji najrazvijenije (sa najsloženijim glomerulima).[16] Muškarci imaju više apokrinih žlijezda znojnica nego žene u svim aksilarnim regijama.[29][30]
Još nema dokaza da se bilo kakve znojne žlijezde bitno razlikuju po rasnim skupinama, s tim što većina studija tvrdi da su varijacije podložne metodskim nedostacima.[31]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.