Anoreksija
From Wikipedia, the free encyclopedia
| Anorexia nervosa (Anoreksija) | |
|---|---|
 "Gospođa A—" prikazana 1866. i 1870., nakon tretmana. Bila je jedna od najranijih studija slučaja anoreksije. Iz objavljenih medicinskih radova Sir Williama Gulla. | |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| ICD-10 | F50.0-F50.1 |
| ICD-9 | 307.1 |
| OMIM | 606788 |
| DiseasesDB | 749 |
| MedlinePlus | 000362 |
| eMedicine | emerg/34 med/144 |
| MeSH | [http://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2010/MB_cgi?field=uid&term=D000856
|
Definicija i simptomi
Anorexia nervosa – često jednostavno zvana anoreksija – [1][2][2][3] Često negiraju da imaju problema s malom težinom.[4] i prečesto se vagaju, jedu male količine i jedu samo određenu hranu.[2] Neki pretjerano vježbaju, prisiljavaju se na povraćanje ili koriste laksative da bi ostvarili gubitak kilograma.[2] Komplikacije mogu uključivati osteoporozu, neplodnost i oštećenje srca, između ostalog.[2] Žene će često gube menstruaciju.[4] U ekstremnim slučajevima, osobe s anoreksijom koje neprestano odbijaju značajan unos hrane, intervencijom za obnavljanje težine mogu se hraniti na silu pod ograničenjem putem nazogastrične sonde, u okviru specijalnih psihijatrijskih bolnica.[5][6][7] Potrebna je kognitivna terapija ponašanja i hospitalizacija u cilju vraćanja kilograma,
Uzroci i dijagnoza
Uzroci su zasad nepoznati. Izgleda da postoje izvjesne genetičke komponente zbog kojih su jednojajni blizanci češće pogođeni nego neidentični.[3] Čini se da i kulturni faktori imaju ulogu u društvima koja cijene mršavost.[4] Pored toga, češće se javlja među onima koji su uključeni u aktivnosti koje cijene mršavost kao što su atletika na visokom nivou, modeliranje i ples.[4][8] Anoreksija često počinje nakon velike promjene u životu ili stresnih događaja.[4] Dijagnoza počiva na značajno maloj težini za datu životnu dob.[4] Procjena težine bolesti temelji se na indeksu tjelesne mase (BMI) kod odraslih osoba:
- blaga bolest ima BMI veći od 17,
- umjerena: BMI od 16 do 17,
- teška: BMI od 15 do 16 i
- ekstremna: BMI manji od 15.[4]
- Kod djece, obično se koristi umanjenje indeksa za 5%.[4]
Prevencija, liječenje i prognoza
Liječenje anoreksije uključuje obnavljanje zdrave težine, liječenje osnovnih psiholoških problema i rješavanje ponašanja koja promoviraju problem.[2] Iako lijekovi ne pomažu u debljanju, mogu se koristiti za pomoć kod povezane anksioznosti ili depresija.[2] Brojne vrste terapije mogu biti korisne, poput kognitivne terapije ponašanja ili pristup u kojem roditelji preuzimaju odgovornost za hranjenje, poznato kao Mpudlyjeva porodična terapija.[2][9] Ponekad ljudi zahtijevaju prijem u bolnicu radi vraćanja kilograma. Dokazi o koristi od nazoželudačne sonde u hranjenju, međutim, nisu jasni;[10] takva intervencija može biti vrlo uznemirujuća i za pacijente sa anoreksijom i za zdravstveno osoblje kada se daje protiv volje pacijenta pod ograničenjem. Neki ljudi sa anoreksijom će imati samo jednu epizodu i oporaviti se, dok će drugi možda imati mnogo epizoda tokom godina. Povratkom kilograma, poboljšavaju ili rješavaju mnoge komplikacije.
Epidemiologija
0-1
1-2
2-3
3-4
4-25
Procjenjuje se da anoreksija globalno pogađa 2,9 miliona ljudi (što se odnosi na 2015.).[11] Procjenjuje se da se u zapadnim zemljama u određenom dijelu života može dogoditi kod 0,9% do 4,3% žena i 0,2% do 0,3% muškaraca.[12] Otprilike 0,4% mladih žena jpogođeno je u određenoj dobi, a procjenjuje se da se javlja deset puta češće među ženama nego muškarcima.[4][12] Rates in most of the developing world are unclear.[4] Često započinje u tinejdžerskim godinama ili u mladoj zreloj dobi.[2] Iako se anoreksija češće dijagnosticira tokom 20. stoljeća, nejasno je da li je to bilo zbog povećanja učestalosti ili jednostavno zbog bolje dijagnoze.[3] U 2013. je bilo izravno oko 600 smrtnih slučajeva na globalnom nivou, u odnosu na 400 smrtnih slučajeva 1990.[13] Poremećaji prehrane također povećavaju rizik od smrti osobe iz niza drugih uzroka, uključujući samoubistvo.[2][12] Oko 5% ljudi s anoreksijom umire od komplikacija tokom desetogodišnjeg perioda, što je gotovo šest puta povećani rizik.[4] Termin "anorexia nervosa" prvi je put je uveden 1873., kada ga je William Gull upotrebio da opiše ovo stanje.[14]
Znaci i simptomi
.jpg)
Anorexia nervosa je poremećaj ishrane koji se karakterizira pokušajima mršavljenja do tačke gladovanja. Osoba sa anoreksijom može pokazivati brojne znakove i simptome, čija vrsta i težina mogu varirati i mogu biti prisutni, ali ne i očigledni.[15]
Anorexia nervosa i pridružena neuhranjenost, koja je posljedica samonametnutog gladovanja mogu uzrokovati komplikacije u svim glavnim organskim sistemima u tijelu.[16] Jedan od znakova anorexia nervosaje hipokalemija, pad nivoa kalija u krvi.[17][18] Značajan pad kalija može izazvati abnormalni srčani ritam, zatvor, umor, oštećenje mišića i paralizu.[19]
Simptomi mogu uključivati:
- Nizak indeks tjelesne mase za nečije godine i visinu.
- Amenoreja, simptom koji se javlja nakon dugotrajnog gubitka kilograma; zbog čega menstruacija prestaje, kosa postaje lomljiva, a koža žuta i nezdrava.
- Strah od i najmanjeg debljanja; poduzimanje svih mjera predostrožnosti kako bi se izbjeglo debljanje ili prekomjerna tjelesna težina.[20]
- Brzo, kontinuirano mršavljenje.[21]
- Lanugo: mehka, fina dlakavost po licu i tijelu.[18]
- Opsesija s brojanjem kalorija i praćenjem sadržaja masti u hrani.
- Zaokupljenost hranom, receptima ili kuhanjem; mogu kuhati složene večere za druge, ali ne jesti hranu sami ili konzumirati vrlo mali dio.
- Ograničenja u hrani bez obzira na premalu ili zdravu težinu.
- Prehrambeni rituali, poput rezanja hrane na sitne komade, odbijanja jela sa drugima i skrivanje ili odbacivanja hrane.
- Pročišćavanje: Korištenje laksativa, tableta za mršavljenje, sirupa ili tablete za vodu za izbacivanje hrane iz svog sistema nakon jela ili se može uključiti u samostalno povraćanje, što je češći simptom bulimije.
- Pretjerano vježbanje.[22] including micro-exercising, for example making small persistent movements of fingers or toes.[23]
- Samopercepcija kao osobe sa prekomjernom, što je u suprotnosti sa stvarnom premalom težinom.
- Netolerancija na hladnoću i česte tegobe zbog prehlade; tjelesna temperatura može se smanjiti (hipotermija) u nastojanju da sačuva energiju uslijed pothranjenosti.[24]
- Hipotenzija ili ortostatska hipotenzija.
- Bradikardija ili tahikardija.
- depresija, anksiozni poremećaji i nesanica.
- Usamljenost: može izbjeći prijatelje i porodicu i postati povučeniji i skrovitiji.
- Rastezanje trbuha.
- Halitoza (od povraćanja ili ketoze izazvane glađu).
- Suha kosa i koža, kao i prorjeđivanje kose.
- Hronični umor.[20]
- Brza promjena raspoloženja.
- Obojenje stopala uzrokuje narančast izgled.
- Jak mišićni tonus, uz bolove.
- Dokazi / navike samoozljeđivanja ili gnušanja prema sebi.
- Divljenje mršavijim ljudima.
- Neplodnost
Liječenje
Psihoterapija, redovno medicinsko praćenje i uredna ishrana trebali bi biti dio svakog programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije će se razlikovati , a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Ako je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine, obično je nužna hospitalizacija.
Centralni pristup liječenju je prvenstveno individualna psihoterapija, kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Porodična terapija je također vrlo važna, a tearapija modela ponašanja može pomoći da promijeni štetne navike. Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku tačno određenog raspona težine, a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje. Osim cink- sulfata, često se propisuju i dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv anksioznosti.
Također pogledajte
- Bulimija
- Gojaznost
- Pothranjenost
Reference
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.