Vojvodstvo Svetog Save
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vojvodstvo Svetog Save[1] ili Hercegovina Svetog Save[2][3] (latinski: Ducatus Sancti Sabae[4]), jest kasna srednjovjekovna država koja je postojala dok je trajalo osmanlijsko osvajanje Balkana. Vladari su bili Stjepan Vukčić i njegov sin Vladislav, iz plemićke porodice Kosača, i obuhvatali su značajan dio moderne Bosne i Hercegovine, a proširili su se i na primorske dijelove Hrvatske između današnje Dubrovnika[5] i Omiša, istočne Crne Gore i dijelove današnjeg Srbije.[5]
Vojvodstvo Svetog Save | ||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1440[1] – 1483. | ||||||||||
|
||||||||||
Glavni grad | Herceg Novi |
|||||||||
Državno uređenje | Vojvodstvo | |||||||||
Zakonodavstvo |
Stjepan je sebe imenovao Hercegom Svetog Save po prvom srpskom arhiepiskopu, Svetom Savi. Naslov je njemačkog porijekla, Herzog što znači vojvoda. Stjepanova titula kasnije će dati ime današnjoj regiji Hercegovine, pošto su Osmanlije nazvali osvojenu pokrajinu po njemu.[1][6]