From Wikipedia, the free encyclopedia
Kosače su bosanski srednjovjekovni plemićki i vlastelinski rod koji je imao značajnu ulogu u historiji srednjovjekovne Bosne 14. i 15. vijeka.
U izvorima Kosače se mogu pratiti do 17. vijeka. U početku to je ime za pleme u koje su ulazile velmože, velike vojvode, vojvode, knezovi te četiri kuće pripadnika sitnog plemstva. U svome vremenu Kosače su se smatrale Bosancima, kako to pokazuju aprila 1437. Ivan Vuković i Juraj Radivoja Stipković pripadnici četiri kuće roda Kosača (Nobiles et egregii viri ser Iuan Vochouich et ser Giurag Radiuoy Stipchouich} ambo Bosinenses et attinentes condam voiuode Sandagl ex quatuor domibus attinentium eiusdem voiuode).[1] Uslovno bi se trebali podijeliti na Kosače i Hercegoviće, jer se nasljednici poslije hercega Stjepana Vukčića tako nazivaju.[2]
Posjed Kosača se teritorijalno razvijao iz središta na području gornjeg Podrinja. Tu, u blizini Goražda i Foče, je savremeno naselje Kosače koje upućuje na njihovu postojbinu. Odatle se posjed Kosača širio u skladu sa teritorijalnim širenjem Bosne iz vremena Tvrtka I Kotromanića. Kosače su stekle Polimlje, Dračevicu i dijelove stare Travunije (oko Trebinja), dio Konavala, istočni Hum do rijeke Neretve, a kasnije i zapadni Hum.[3]
Početkom maja 1379. prvi je spomen Kosača u pisanoj arhivskoj građi Dubrovačkog arhiva. Šestorica Vlaha označenih da su iz katuna Kresojevići dobili su 100 salmi soli koje su trebali da prevezu do Zorana Milgostića i Miladina Hranislavića u Praču ili u Goražde do trga Vlahâ Kosača ("in Gorasdi ad forum Vlachi de Cosaça)".[4]
Zajedno sa Hrvatinićima, Pavlovićima, Radivojevićima i Zlatonosovićima Kosače su bile najvažniji velikaški rod u srednjovjekovnoj Bosni. Najpoznatiji članovi roda Kosače bili su Vlatko Vuković (-1393.)[5], Sandalj Hranić (1393-1435.) [6] i Stjepan Vukčić Kosača (1435-1466.)[7]. Rodonačelnik vladajuće porodice među Kosačama je izvjesni Vuk, koji je imao sinove Hranu i Vlatka Vukovića. Vlatko Vuković nije imao nasljednika dok je Hrana Vuković imao trojicu sinova: Sandalja, Vukca i Vuka Hranića. Vukac Hranić je imao sina Stjepana Vukčića, kasnijeg hercega, i kćerku Teodoru, udatu za Radoslava Pavlovića. Vojvoda Stjepan Vukčić imao je sa suprugom Jelenom sinove Vladislava, Vlatka i kćerku Katarinu (kasniju bosansku kraljicu). Sa suprugom Barbarom imao je sina Stjepana (kasnije Ahmed paša Hercegović) i kćer Maru. Vojvoda Stjepan Vukčić se proglasio hercegom, a prema njegovoj tituli Osmanlije su njegov posjed nazvali Hercegovom zemljom i otuda naziv Hercegovina.[8] Tadašnja hercegova zemlja je drugačijeg prostora od kasnije historijske i današnje Hercegovine.
Prema poveljama za Stjepana Vukčića Kosaču od aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa V Aragonskog iz 1444. i 1454. te rimskog kralja Fridriha III iz 1448. godine Kosače su posjedovale veliki broj tvrđava. To su: Sokol u Međurječju, Tođevac (Foča), Vratar (Sutjeska), Novi (Goražde), Samobor, tvrđava na Drini, Klek (Uvac), Mileševac (Mileševski), Kovin u Polimlju, Kukanj, Osip (tvrđava), Budoš, Susjed (Nikšić), Ostrog, Klobuk (Trebinje), Mičevac (Trebinje), Novi (Herceg-Novi), Risan, Vinačac (Nevesinje), Vidovski, Popovski, Počitelj, Nebojša, Blagaj (Mostar), Vratar (Luka), Vrgorac, Cim, Visući, Omiš, Poljica, Proložac, Rog (tvrđava), Imotski, Kruševac (Hum), Biograd (Neretva), Borovac, Vrabač, Bioski, Hum (tvrđava), Veletin, Obalj, Jeleč, Hodidjed, Susjed (Uskoplje), Ravan (tvrđava), Severin, Medun, Sokol (Štitari), Đurđevac (tvrđava), Koznik, Morača (tvrđava), Ključ (Cernica), Stari grad, Odski, Mostar (tvrđava), Prilep (tvrđava), Ostrovica (Bistrica), Ljubuški, Hrsovac (Polimlje), Novi u Pivi, Osojnički grad, Oštrik, Zaslon, Medvjed (tvrđava), Gorica, Duroš, Žir (Goražde), Nečanj, Rižak.[9]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
