From Wikipedia, the free encyclopedia
Sarkoplasmatski retikulum (SR) je membranski-vezana struktura unutar mišićnih ćelija koja je slična endoplazmatskom retikulumu u ostalim ćelijama. Glavna funkcija SR je skladištenje kalcijevih iona (Ca2+). Razina kalcijevih iona se održava relativno konstantnom, s tim da je njihova koncentracija unutar ćelije 10.000 puta manja od koncentracije kalcijevih iona izvan ćelije.[1] To znači da se mala povećanja kncentracije iona kalcija unutar ćelije lahko otkriju i mogu dovesti do važnih ćelijskih promjena (za kalcijum se kaže da je drugi glasnik; pogledajte detalje o ulozi kalcija u biologiji. Kalcij se koristi za izgradnju kalcij-karbonata (koji se nalazi u kredi) i kalcij-fosfata, dva spoja koja tijelo koristi za izradu zuba] i kostiju. To znači da previše kalcija unutar ćelija može dovesti do otvrdnjavanja (kalcifikacija) određenih unutarćelijskih struktura, uključujući i mitohondrije,[2] što dovodi do smrti ćelije. Zbog toga je ključno da se razine kalcijevih iona strogo kontrolira i da se po potrebi može pustiti u ćeliju i potom iz nje ukloniti.
Sarkoplazmatski retikulum je mreža tubula koje se protežu kroz mišićne ćelije, obavijajući se (ali ne u direktnom kontaktu) s miofibrilims (kontraktilnim jedinicama ćelije). Ćelije srčanog i skeletnog mišića sadrže strukture zvane transverzalne tubule (T-tubule)), koji su produžeci ćelijske membrane koji putuju u središte ćelije. T-tubule su usko povezane sa specifičnom regijom SR, poznatom kao terminalna cisterna u skeletnom mišiću, s razdvajajućim razmakom od otprilike 12 nanometara. Ovo je primarno mjesto oslobađanja kalcija.[3] Uzdužni SR su tanje projekcije koji se kreću između terminalnih cisterni / spojnih SR i mjesto su na kojem su ionski kanali, potrebni za apsorpciju kalcijevih iona.[4] Ovi procesi su detaljnije objašnjeni u daljnjem tekstu i osnovni su za proces spajanja ekscitacije-kontrakcije u skeletnom, srčanom i glatkom mišićnom tkivu.
Unutar svoje membrane, SR sadrži membranu ionske pumpe koja je odgovorna za ispumpavanje Ca2+ u SR. Kako je koncentracija kalcijevih iona unutar SR veća nego u ostatku ćelije, oni neće slobodno teći u SR, pa su potrebne pumpe, koje koriste energiju koju dobivaju iz molekule zvane adenozin trifosfat (ATP). Ove kalcijeve pumpe nazivaju se sarko (endo)plazmatski retikulumske ATPaze (SERCA). Postoji mnoštvo različitih oblika SERCA, s tim da se SERCA 2a nalazi prvenstveno u srčanom i skeletnom mišiću.[5]
SERCA se sastoji od 13 podjedinica (s oznakom M1-M10, N, P i A). Kalcijevi ioni vežu se za M1-M10 podjedinice (koje se nalaze unutar membrane), dok se ATP veže za N, P i A podjedinice (koje se nalaze izvan SR). Kad se dva kalcijeva iona, zajedno s molekulom ATP-a, vežu na citosolnu stranu pumpe (tj. područje pumpe izvan SR-a), pumpa se otvara. To se događa jer ATP (koji sadrži tri fosfatne grupe) oslobađa jednu fosfatnu grupu (postaje adenozin-difosfat, ADP). Oslobođena fosfatna grupa tada se veže za pumpu, uzrokujući da pumpa promijeni oblik. Ova promjena oblika uzrokuje otvaranje citosolne strane pumpe, omogućavajući ulazak dva Ca2+. Citosolna strana pumpe se zatim zatvara i otvara se sarkoplazmatski retikulum, oslobađajući Ca2+ u SR.[6]
Protein koji se nalazi u srčanom mišiću, a zove se fosfolamban (PLB) sprečava rad SERCA. To se postiže vezanjem na SERCA i smanjujući njegovu privlačnost (afinitet) prema kalciju, čime sprečava unos kalcija u SR. Ako se iz citosola ne ukloni Ca2+, sprečava se opuštanje mišića, a samim tim znači i smanjenje mišićne kontrakcije. Ipak, molekule poput adrenalina i noradrenalina, mogu sprečiti PLB da inhibira SERCA. Kad se ovi hormoni vežu za receptor, zvani beta 1 adrenoceptor, smješten na ćelijskoj membrani, oni proizvode niz reakcija (poznatih kao ciklični AMP put)) koji proizvodi enzim zvani protein kinaza A (PKA). PKA može dodati fosfat u PLB (ovo je poznato kao fosforilacija), sprečavajući da inhibira SERCA i omogućava opuštanje mišića.[7]
U SR se nalazi protein koji se zove kalsekvestrin. Ovaj protein se može vezati na oko 50 Ca 2+, što smanjuje količinu slobodnog Ca2+ unutar SR (jer se više veže na kalsekvestrin).[8] Zbog toga se može sačuvati više kalcija (kalsekvestrin se ponaša kao pufer). Prvenstveno se nalazi unutar spoja SR / terminalna cisterna, u uskoj povezanosti s kanalom za oslobađanje kalcija (opisan dolje).[9]
Oslobađanje kalcijevvih iona iz SR, događa se u spoju SR / terminalna cisterna kroz rijanodinski receptor (RyR) i poznato je kao kalcijevo varničenje.[10] Postoje tri vrste rijanodinskih receptora, RyR1 (skeletni mišić), RyR2 (srčani mišić) i RyR3 (mozak). Oslobađanje kalcijuma putem rijanodinskih receptora u SR aktivira se različito u različitim mišićima. U srčanom i glatkom mišiću električni impuls (akcijski potencijal) pokreće kalcijeve ione da uđu u ćeliju kroz kalcijev kanal L-tipa smješten u ćelijskoj membrani (glatki mišić) ili membrani T-tubula (srčani mišića). Ovi kalcijevi ioni vežu se i aktiviraju RyR, uz veće povećanje koncentracije unutarćelijskog kalcija. U skeletnim mišićima, međutim, kalcijev kanal L-tipa vezan je na RyR. Stoga aktivacija L-tipa kalcijevog kanala, putem akcijskog potencijala, direktno aktivira RyR, izazivajući oslobađanje kalcija.[11] Također, kofein (koji se nalazi u kahvii) može se vezati i stimulirati RyR. Kofein čini RyR osjetljivijim na akcijski potencijal (skeletni mišić) ili kalcij (srčani ili glatki mišić), stvarajući tako češće kalcijeve varnice (to je djelomično odgovorno za utjecaj kofeina na rad srca).[12]
Triadin i junktin su proteini koji se nalaze u membrani SR i koji su vezani za RyR. Glavna uloga ovih proteina je da se usidre kalsekvestrin (vidi gore) na rijanodinski receptor. Pri „normalnim“ (fiziološkim) nivoima SR kalcijuma, kalsekvestrin se veže na RyR, triadin i kunktin, što sprečava otvaranje RyR.[13] Ako koncentracija kalcija unutar SR padne prenisko, manje će se kalcijuma vezati za kalsekvestrin. To znači da na calsekvestrinu ima više prostora, da se veže za receptor za junktin, triadin i rijanodin, stoga se veže čvršće. Međutim, ako se kalcij unutar SR povećava previsoko, više ga se veže na kalsekvestrin i samim tim se manje čvrsto veže na kompleks junktin-triadin-RyR. Zbog toga se RyR može otvoriti i otpustiti kalcij u ćeliju.[14]
Pored efekata koje je PKA imao na fosfolamban (vidi gore) koji su rezultirali povećanim opuštanjem srčanog mišića, PKA (kao i drugi enzim nazvan kalmodulin kinaza II) također mogu fosforilati rijanodinski receptori. Kada su fosforilirani, RyR su osjetljiviji na kalcij, pa se stoga otvaraju češće i duže vrijeme. To povećava oslobađanje kalcijuma iz SR, povećavajući brzinu kontrakcije.[15] Zbog toga, u srčanom mišiću, aktiviranje PKA, kroz ciklički AMP put, rezultira pojačanom kontrakcijom mišića (putem RyR2 fosforilacije) i povećana opuštenost (putem fosfolambanske fosforilacije), što povećava učestalost otkucaja srca.
Mehanizam zaustavljanja oslobađanja kalcija putem RyR još uvijek nije u potpunosti razumljiv. Neki istraživači vjeruju da je to slučajno zatvaranje receptora rijanodina (poznato kao stohastička atricija) ili receptora rijanodina koji postaju neaktivni nakon kalcijeve varnice,[16] dok drugi vjeruju da smanjenje kalcija u SR pokreće zatvaranje receptora.
Raspad sarkoplazmatskog retikuluma, zajedno s rezultirajućem oslobađanju kalcija, važan je doprinos pojavi rigor mortis, ukrućenju mišića nakon smrti. Ako se koncentracija kalcija u sarkoplazmi poveća, tada to također može uzrokovati ukočenost mišića.