From Wikipedia, the free encyclopedia
Netolerancija na vježbe je stanje nemogućnosti ili smanjene sposobnosti izvođenja fizičkih vježbi na normalno očekivanom nivou ili trajanju za ljude date dobi, veličine, spola i mišićne mase.[1] Također uključuje iskustva boli, zamora, mučnina, povraćanja ili drugih negativnivnih posljedica, neuobičajeno jakih nakon vježbanja. Netolerancija na vježbanje nije bolest ili sindrom sama po sebi, već može biti posljedica različitih poremećaja.
Netolerancija na vežbanje | |
---|---|
EKG 70-godišnjeg muškarca sa intolerancijom na fizičku aktivnost | |
Specijalnost | Kardiologija, pulmologija, vaskularna medicina/vaskularna hirurgija/flebologija, reumatologija, ortopedija, neurohirurgija, neurologija; fiziologija vježbanja, fizikalna terapija/fizioterapija |
Simptomi | Dispneja, bol u grudima, drugi bolovi, umor |
Trajanje | Varijabilno |
Uzroci | Različiti |
Faktori rizika | Višestruki, uključujući sjedilački način života i nisku početnu fizičku aktivnost |
U većini slučajeva, specifičan razlog zbog kojeg se vježba ne toleriše je od velikog značaja kada se pokušava izolirati uzrok sve do određene bolesti. Disfunkcije koje zahvataju plućni, kardiovaskularni ili neuromišićni sistem često su povezane s netolerancijom na vježbanje, a uzroci ponašanja također imaju ulogu.[2]
Vježbanje u ovom kontekstu znači fizička aktivnost, a ne konkretno vježbanje u fitnes programu. Naprimjer, osoba s netolerancijom na vježbanje nakon srčanog udara možda neće moći da izdrži količinu fizičke aktivnosti koja je potrebna da prođe kroz trgovinu ili da skuha obrok. Kod osobe koja ne podnosi dobro vježbanje, fizička aktivnost može uzrokovati neuobičajen nedostatak daha (dispneja), bol u mišićima (mijalgija), tahipneju (nenormalno ubrzano disanje), tahikardiju (imaju brži otkucaj srca od normalnog) ili povećanje mišićne slabosti; ili vježbanje može dovesti do jakih glavobolja, mučnina, vrtoglavica, povremenih grčeva mišića ili ekstremnog umora, što bi ga učinilo nepodnošljivim.
Tri najčešća razloga zbog kojih ljudi ne mogu tolerirati normalnu količinu vježbanja ili fizičke aktivnosti su:
Mutacije citohroma b mogu često uzrokovati izoliranu netoleranciju na vježbanje i miopatiju, a u nekim slučajevima i multisistemske poremećaje. Kompleks mitohondrijskog respiratornog lanca III katalizira prijenos elektrona na citohrom c. Kompleks III je ugrađen u unutrašnju membranu mitohondrija i sastoji se od 11 podjedinica. Citohrom b je kodiran mitohondrijskom DNK koja se razlikuje od svih ostalih podjedinica koje su kodirane u jedru. Citohrom b igra glavnu ulogu u ispravnoj proizvodnji i funkciji kompleksa III.
Ova mutacija se dogodila kod 18-godišnjeg muškarca koji je iskusio netoleranciju na vježbanje veći dio svoje adolescencije. Simptomi su uključivali ekstremni umor, mučninu, pad sposobnosti fizičke aktivnosti i mijalgiju.
Osobe s povišenim nivoom likvora mogu osjetiti pojačan bol u glavi, pulsiranje, pulsirajući tinitus, mučninu i povraćanje, nesvjesticu i slabost, pa čak i gubitak svijesti nakon vježbanja ili napora.
Osoba koja nema fizičku spremnost zbog sjedećeg načina života može smatrati da je intenzivno vježbanje neugodno.
Objektivni testovi na intoleranciju na vježbe obično uključuju izvođenje neke vježbe. Uobičajeni testovi uključuju penjanje uz stepenice, hodanje u trajanju od šest minuta, test šatl-šetnje, test srčanog stresa i kardiopulmonalni test vježbanja (CPET).[3] U testu hodanja od šest minuta, cilj je vidjeti koliko daleko osoba može hodati, pri čemu je otprilike 600 metara razuman ishod za prosječnu osobu bez netolerancije na vježbanje.[3] CPET test mjeri kapacitet vježbanja i pomaže da se utvrdi da li je uzrok netolerancije na vježbanje uzrokovano srčanom bolešću ili drugim uzrocima.[3] Ljudi koji doživljavaju značajan umor prije nego što dostignu anaerobni prag obično imaju nesrčani uzrok netolerancije za vježbanje.[3]
Dodatno, testiranje na astmu izazvanu vježbanjem može biti prikladno.[3]
Vježbanje je ključno za mnoge ljude sa bolešću srca ili bolom u leđima, a za obje grupe su dostupne razne specifične tehnike vježbanja.
Kod osoba sa srčanom insuficijencijom i normalnim EF (ejekciona frakcija), uključujući rastegljivost aorte, krvni pritisak, LV dijastolsku usklađenost i funkciju skeletnih mišića, aerobne vježbe imaju potencijal da poboljšaju toleranciju na vježbe. Različite farmakološke intervencije kao što su verapamil, enalapril, antagonizam receptora angiotenzina i antagonizam aldosterona mogu potencijalno poboljšati toleranciju na vježbanje i kod ovih osoba.[19]
Istraživanja na osobama sa Hronična opstruktivna plućna bolest (KOPB), pronašla su brojne efikasne terapije u vezi sa netolerancijom na fizičku aktivnost. To uključuje:
Kombinacija ovih terapija (kombinovane terapije) pokazala je potencijal i za poboljšanje tolerancije na vježbanje.[20]
Postoje određeni uvjeti u kojima vježba može biti kontraindikovana ili bi se trebala izvoditi pod vodstvom iskusnog i licenciranog medicinskog stručnjaka koji djeluje u okviru svog djelokruga prakse. Ovi uslovi uključuju:
Gornja lista ne uključuje sve potencijalne kontraindikacije ili mjere opreza za vježbanje.
Iako nije dokazano da promiče poboljšanu snagu mišića, pasivna vježba raspona pokreta se ponekad koristi za sprječavanje kvara kože i sprječavanje kontraktura kod pacijenata koji nisu u stanju bezbedno da se samostalno napajaju.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.