bivša paradržava From Wikipedia, the free encyclopedia
Hrvatska Republika Herceg-Bosna (osnovana kao Hrvatska zajednica Herceg-Bosna) bila je samoproglašena, međunarodno nepriznata paradržava od 1991. do 1994. kao i za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini koju je osnovao politički i vojni vrh Hrvata u Bosni i Hercegovini (HDZ BiH i HVO). Nastala je kao proizvod secesionističke politike i dogovora o podjeli Bosne i Hercegovine.
| Hrvatska Republika Herceg-Bosna Hrvatska zajednica Herceg-Bosna |
||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1991–1996. | ||||||||||
|
||||||||||
|
||||||||||
 |
||||||||||
| Glavni grad | Mostar |
|||||||||
| Službeni jezik | hrvatski | |||||||||
| Etničke grupe | Hrvati | |||||||||
| Državno uređenje | Republika | |||||||||
| Predsjednik | ||||||||||
• 1991–1994. |
Mate Boban | |||||||||
• 1994–1996. |
Krešimir Zubak | |||||||||
| Zakonodavstvo | ||||||||||
| Valuta | Službeno: Bosanskohercegovački dinar U upotrebi: hrvatski dinar, kasnije hrvatska kuna i njemačka marka |
|||||||||
Proglasio ju je prvi predsjednik Mate Boban 28. augusta 1993. donošenjem Temeljne odluke o uspostavi i proglašenju Hrvatske Republike Herceg-Bosne. HR Herceg-Bosna je potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma prestala postojati formalnim ulaskom u sastav Federacije Bosne i Hercegovine u martu 1994. godine, a službeno je ukinuta 14. augusta 1996.
Haški sud je dokazao da je Herceg-Bosna bila u funkciji ostvarivanja udruženog zločinačkog poduhvata koji je imao cilj formirati hrvatski entitet u Bosni i Hercegovini, sa apsolutnom većinom Hrvata u njemu, te takav entitet priključiti Republici Hrvatskoj. Dio ratnog rukovodstva Herceg Bosne je optuženo ili osuđeno pred MKSJ za najteže zločine po međunarodnom pravu, što uključuje etničko čišćenje, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine.[1]
Nakon dogovora u Karađorđevu 25. marta 1991. godine između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića o podjeli Bosne i Hercegovine, politički predstavnici hrvatskih partija, odlučio se na formiranje hrvatske zajednice od dijelova BiH. 18. novembra 1991. godine osnovana je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, koja je kasnije, preimenovana u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. U hrvatskom političkim krugovima postojala su i druga strujanja, koja je djelomično zastupao Blaž Kraljević, kao zapovjednik paramilitarnog HOS-a, koji je bio za pružanje zajedničkog otpora sa bošnjačkim političkim predstavnicima i susprostavljanja JNA, te novoformirajućoj Vojsci Republike Srpske.
Početak stvaranja Zajednice, bio je već u maju 1991. godine, kada se na sastanku u Busovači, hrvatskom stanovništvu Srednje Bosne, kao i hercegovačkim općinama preporučuju udruživanje u Hrvatsku regionalnu zajednicu Bosne i Hercegovine. Na sastanku su prisustvovali politički predstavnici hrvatskih političkih partija (uglavnom HDZ BiH) iz općina: Kreševo, Kiseljak, Fojnica, Busovača, Vitez, Novi Travnik i Travnik. Osim preporuke o osnivanju zajednice, donesene su i odluke o proglašavanju izvanrednog stanja u toj regiji, te o stupanju u kontakt sa strankama SDA i MBO u Cazinskoj krajini, o zajedničkom djelovanju na tom području. Razlog formiranja zajednice bilo je ratno stanje u Hrvatskoj, te pokreti JNA, rezervista i paravojnih srpskih jedinica, koje su borbeno djelovale sa područja Bosne i Hercegovine. Nezadovoljstvo je inicirano i činjenicom da Predsjedništvo SFRJ, nije poduzelo jasne mjere oko povlačenja jedinica JNA iz Slovenije, koje su premještane u garnizone u Bosni i Hercegovini, te nejasnom stavu SDA i Alije Izetbegovića o budućnosti Bosne i Hercegovine, o tome da li će država ostati u tzv. "krnjoj Jugoslaviji". Sastanak je vodio Dario Kordić, a zapisnik je vodio Ignac Koštroman.[2] Cilj je bio, osim Travničke regije (sa 9 općina) i dvije hercegovačke (18 općina), osnovati slične regije i u Sarajevu (12 općina), Dobojsko-zeničkoj regiji (7 općina), Bihaćko-kladuškoj (2 općine), Banjalučkoj (9 općina), Posavskoj (8 općina) i Tuzlanskoj regiji (5 općina), što je dogovoreno na II. redovnoj sjedinici Glavnog odbora HDZ-a, 6. augusta 1991 te na zasjedanju 23. augusta 1991.[3][4]
Prva takva zajednica bila je Hrvatska zajednica Bosanska Posavina, koja je osnovana 12. novembra 1991. U Hrvatsku zajednicu Bosansku Posavinu ušle su općine: Bosanski Brod, Modriča, Bosanski Šamac, Brčko, Derventa, Odžak, Orašje i Gradačac, a sjedište je bilo u Bosanskom Brodu. Istoga dana, u Grudama su se sastale Hercegovačka i Travnička regionalna zajednica i donijele zaključke da u slučaju raspada Bosne i Hercegovine, hrvatski narod mora povesti odlučnu aktivnu politiku, koja treba dovesti do zajedničke hrvatske države, te da treba pristupiti formiranju nove Hrvatske banovine u BiH, kao prve faze do konačnog rješenja pitanja.[5]
U Grudama, 18. novembra 1991. godine, uspostavljena je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, sa sjedištem u Mostaru. U njen sastav ušlo je 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Uskoplje, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.[6]
Donošenjem Owen - Stoltenbergovog plana, predviđeno je da se Bosna i Hercegovina podijeli na tri republike, u kojima bi jedan od tri naroda bio konstitutivni narod. Dogovor nije prihvaćen, uglavnom zbog neprihvaćanja dodjela nekih općina u kojima je jedan od naroda bio u relativnoj većini, dok bi drugi narod, sa neznatno manjim udjelom pripao republici u kojoj nije konstitutivni narod.
Glavni grad Herceg-Bosne bio je Mostar, dok je sjedište Vlade bilo u Grudama.
Predsjednik Hrvatske zajednice, (kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne) je predstavljao i zastupao Herceg-Bosnu u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Bio je nadležan za teritorijalnu cjelovitost i opstanak Herceg-Bosne. Predsjednik se nije birao nego su ga birali članovi Predsjedničkog vijeća. Predsjedničko vijeće Hrvatske Republike Herceg-Bosne uz predsjednika imalo je glavnu izvršnu vlast u Hrvatskoj zajednici. Prvi predsjednik je bio Mate Boban, a drugi i posljednji Krešimir Zubak.
Na temelju članka 7. Temeljne odluke o uspostavi i proglašenju Hrvatske Republike Herceg-Bosne i članku 4. Zakona o Vladi HR H-B, Zastupnički dom HR H-B na trećem zasjedanju, 20. novembra 1993, donio je odluku o izboru Vlade HR H-B.[7]
| Dužnost | Ministar | Početak mandata | Napomena |
|---|---|---|---|
| Predsjednik Vlade | Jadranko Prlić | 20. novembra 1993. | |
| Dopredsjednik Vlade | Ivan Čuljak | ||
| Drago Bilandžija | 13. januara 1995. | ||
| Mile Akmadžić | |||
| Valentin Ćorić | |||
| Pero Marković | 28. juna 1995. | ||
| Ministar obrane | Perica Jukić | 20. novembra 1993. | Ujedno i dopredsjednik Vlade |
| Vladimir Šoljić | 23. veljače 1994. | ||
| Ministar financija | Jozo Martinović | 20. novembra 1993. | |
| Drago Bilandžija | 14. listopada 1994. | ||
| Neven Tomić | 13. januara 1995. | ||
| Ministar unutarnjih poslova | Valentin Ćorić | 20. novembra 1993. | |
| Ivan Vrankić | |||
| Ministar pravosuđa i uprave | Krešimir Zubak | 20. novembra 1993. | |
| Stjepo Pranjić | |||
| Mato Tadić | 13. januara 1995. | ||
| Ministar prometa i veza | Ilija Kožulj | 20. novembra 1993. | |
| Ministar energetike, rudarstva i industrije | Vladimir Šoljić | ||
| Marinko Bošnjak | 7. aprila 1994. | ||
| Ministar trgovine, turizma i poduzetništva | Ile Krezo | 20. novembra 1993. | |
| Nikola Grabovac | 13. januara 1995. | ||
| Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede | Marko Božanović | 20. novembra 1993. | |
| Ministar zdravstva | Ivan Šarac | ||
| Božo Ljubić | 13. januara 1995. | ||
| Ministar rada, socijalne skrbi i obitelji | Ilija Žuljević | 20. novembra 1993. | |
| Ministar prosvjete, znanosti, kulture i športa | Jozo Marić | ||
| Ministar obnove i razvoja | Zulfo Robović | ||
| Božo Rajić | 28. juna 1995. | ||
| Ministar za međurepubličku suradnju i međunarodne odnose | Mile Akmadžić | 20. novembra 1993. | |
| Vladislav Pogarčić | 13. januara 1995. | ||
| Ministar prostornog uređenja, graditeljstva i zaštite okoliša | Željko Obradović | 23. februara 1993. | |
| Zulfo Robović | 28. juna 1995. |
Odluku o razrješenju Vlade donijelo je Predsjedničko vijeće HR H-B, 15. juna 1996, te istovremeno imenovalo novu, suženu Vladu sa sljedećim članovima: Pero Marković, predsjednik; Vladimir Šoljić, ministar odbrane; Ivan Vrankić, ministar unutarnjih poslova; Frano Franić, ministar financija; Valentin Ćorić, ministar društvenih djelatnosti; Nikola Antunović, ministar gospodarstva. Državne dužnosti ove vlade prestale su krajem 1996. godine
Zastava Hrvatske Republike Herceg-Bosne se sastojala od tri boje: crvene, bijele i plave, s grbom Herceg-Bosne u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1 : 2. Boje zastave su položene vodoravno i to ovim redom s gornje strane: crvena, bijela i plava. Svaka boja čini jednu trećinu širine zastave. Grb Hrvatske Republike Herceg-Bosne je smješten u sredini zastave tako da gornji dio grba (pleter) zalazi u crveno polje zastave, a donji dio grba (u visini jednog kvadratnog polja) zalazi u plavo polje zastave. Središnja točka grba poklapa se s točkom u kojoj se sijeku dijagonale zastave. Zastava je bila korištena u Posavskom,Zapadnohercegovačkom kantonu i kantonu 10. Ustavnim sudom zastava je skinuta iz upotrebe.
Grb Hrvatske Republike Herceg-Bosne je historijski hrvatski grb u obliku stiliziranog štita, podijeljen vodoravno i okomito u 25 crvenih i bijelih kvadrata, tako da je prvo polje u lijevom gornjem kutu stiliziranog štita crvene boje. Iznad stiliziranog štita nalazi se pleter vodoravno položen na štit iznad tri središnja polja. Omjer visine tropleta i visine kvadratnog polja je 1:1, a omjer dužine tropleta i dužine kvadratnog polja je 3:1. Grb je obrubljen zlatnom crtom.
Ukidanjem Herceg-Bosne i osnivanjem Federacije Bosne i Hercegovine grb se prestao koristiti, a danas je samo u upotrebi u nekim učionicama škola u BiH koje svoju nastavu izvode po hrvatskom nastavnom planu i programu te u Zapadnohercegovačkom kantonu i Kantonu 10, gdje se koristio kao službeni grb tih dvaju kantona. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine već nekoliko puta proglasio je grb nelegalnim.
Hrvatsko vijeće odbrane (hrvatski: Hrvatsko vijeće obrane, HVO) bila je paravojna organizacija u BiH koju je osnovao HDZ, a kontrolisao i finansirao vojno-politički vrh Republike Hrvatske. Početkom rata u BiH, HVO u nekim područjima BiH se stavio u odbranu Republike Bosne i Hercegovine, ali nakon dogovora u Grazu između Mate Bobana i Radovana Karadžića, veći dio HVO-a se okrenuo protiv Armije RBiH. Nakon što se general HOS-a, Blaž Kraljević stavio pod zapovjedništvo Predsjedništva RBiH upozoravajući na dogovor o podjeli BiH, HVO je 9. augusta 1992. likvidirao generala Kraljevića, s gotovo kompletnom zapovijednom strukturom. Nedugo nakon toga HOS u kojem su se zajedno borili Hrvati i Bošnjaci, protiv srpskih vojnih jedinica se raspao. U isto vrijeme Tomislav Dretar je spojio jedinice bihaćkog HVO-a sa snagama Općinskog štaba TO Bihać što je kasnije preraslo u Peti korpus Armije RBiH.
Hrvatske odbrambene snage bile su hrvatska paravojna organizacija, koja je postojala od 1991-93. godine, za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. HOS je bio među prvim organizovanim vojnim jedinicama koje su bile dio otpora srpskim snagama u Bosni i Hercegovini te su uz Teritorijalnu odbranu BiH (TO BiH) i Hrvatsko vijeće odbrane (HVO), činile glavninu tog otpora. HOS u BiH je službeno činio dio Armije BiH ali se raspao nakon ubistva zapovjednika HOS-a general-majora Blaža Kraljevića.
U Domovinskom ratu u Hrvatskoj su djelovali kao paravojna jedinica sve do integrisanja u Hrvatsku vojsku početkom 1992. prilikom rekonstruisanja vojnih snaga unutar Republike Hrvatske. Glavna ideja HOS-a bila je stvaranje Velike Hrvatske sa granicama Nezavisne države Hrvatske iz Drugog svjetskog rata
Na području koje je proglašeno dijelom Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, 18. novembra 1991. godine prema popisu stanovništva izvršenom u martu 1991. godine, živjelo je 1.238.512 stanovnika, sljedećeg nacionalnog sastava:
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih, Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina bila je najsiromašnija republika SFRJ Jugoslavije, zajedno sa Socijalističkom Republikom Makedonijom. Infrastruktura i industrija bili su slabo razvijeni. Ekonomija Bosne i Hercegovine u potpunosti je propadala tokom rata u BiH. Mnoge kompanije, koje su bile uspešne prije rata, opljačkane su i uništene tek na početku rata. Zbog jugoslavenskih ratova nije bilo ekonomske aktivnosti.
Smanjena je poljoprivredna proizvodnja, prometna infrastruktura je urušena, građevina gotovo da i nema, a nezaposlenost je bila vrlo velika. Kao rezultat ratova, između 1992. i 1995, industrijska proizvodnja opala je za 80%, a ionako loša infrastruktura još je opadala. Hrvati su rat napustili najprosperitetnijim. Bivše jugoslavenske kompanije ostale su bez sjedišta koje se nalazilo na teritoriji Herceg-Bosne. Sve banke su imale sjedište u Sarajevu.
Herceg-Bosna nije imala centralnu banku. Krediti su dobiveni od lokalnih komercijalnih banaka, što znači da je deficit finansirao realni sektor i sektor domaćinstava. Strane bankarske podružnice su morale legalno zatvoriti svoje poslovanje i ponovno se registrirati kao nove banke u Bosni i Hercegovini nakon proglašenja neovisnosti.Najznačajnija banka u Herceg-Bosni bila je Hrvatska banka d.d. Mostar. Druga najveća banka bila je Hrvatska poštanska banka.
Službena valuta na području Herceg-Bosne bila je bosanskohercegovački dinar, ali bile su u upotrebi i dvije paralelne valute: njemačka marka i hrvatski dinar (kasnije hrvatska kuna).
Obnova u većem dijelu Herceg-Bosne nastavila se ubrzo nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma. Civilna zaposlenost u Herceg-Bosni 1994. godine iznosila je oko 20% njezinog predratnog nivoa. U 1995. stopa rasta industrijske proizvodnje u područjima sa hrvatskom većinom iznosila je 25%, prosječne plaće porasle su za 35%, a rast zaposlenosti 69%. Najveći rast ostvaren je u proizvodnji betona. Prosječna mjesečna plata iznosila je 250 DEM, a svaki zaposleni primao je mjesečni dodatak prehrani od 50 DEM. Sredinom 1995. godine nezaposlenost je procijenjena na 50% ukupne radne snage.
Rast BDP-a u Federaciji Bosne i Hercegovine procijenjen je na 28% u 1995. godini, podstaknut obnovom hrvatsko-bošnjačkog saveza, dok se BDP u Republici Srpskoj smanjio za 23%
UNPROFOR je kodnim imenima označio glavne pravce u uporabi tokom rata u Bosni i Hercegovini. Najvažniji su bili:
Vlada Herceg-Bosne osnovala je Narodno pozorište 1993. godine u Mostaru. Od 1994. godine nosi naziv Hrvatsko narodno pozorište u Mostaru i prvo je s prefiksom "hrvatsko". Prva predstava izvedena u ovom pozorištu bila je Božićna basna (Božićna bajka) Mate Matišića. Temelji nove zgrade postavljeni su u januaru 1996. godine.
Ministarstvo obrazovanja Herceg-Bosne usvojilo je hrvatski jezik kao službeni jezik i slijedilo program obrazovanja hrvatskih škola. Kako je rat eskalirao, nastava u školama i na Univerzitetu u Mostaru obustavljena je u maju 1993. za ostatak akademske godine. Pedagoški fakultet Univerziteta u Mostaru, smješten u zapadnom Mostaru, svoju je nastavu preselio iz grada u Široki Brijeg i Neum, gdje nije bilo većih oružanih sukoba. U Mostar se vratio 1994. godine.
Organizirana nogometna takmičenja u Bosni i Hercegovini su zbog rata otkazana 1992. godine. Prva liga Herceg-Bosne kao najbolja nogometna liga počela je 20. aprila 1994. i podijeljena je u dvije grupe. Ligu je organizovao Nogometni savez Herceg-Bosne. Pobjednik prve sezone koja se odigrala samo u proljeće bio je NK Mladost-Dubint Široki Brijeg. Liga se igrala sedam godina, pri čemu su NK Široki Brijeg osvojili pet, a HŠK Posušje dva trofeja.
Nogometna reprezentacija Herceg-Bosne je predstavljala HR Herceg-Bosnu na međunarodnim natjecanjima u nogometu, kao samostalni nogometni savez. Nastupila je u samo jednoj utakmici međunarodnog karaktera. Bilo je to u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Paragvaja u Asunciónu, 21. aprila 1996. godine gdje je Paragvaj odnio pobjedu od 3:0. Selektor reprezentacije Herceg-Bosne na toj utakmici bio je Branko Međugorac. Nogometna reprezentacija Paragvaja tu utakmicu protiv Herceg-Bosne vodi kao službenu utakmicu protiv reprezentacije Bosne i Hercegovine, 425. po redu otkada su Paragvajci formirali svoju reprezentaciju.
Presudom Haškog tribunala šestorici lidera Herceg-Bosne 29. maja 2013. godine, zaključeno je da je postojao udruženi zločinački poduhvat, čiji je glavni akter bio Franjo Tuđman i njegov konačni cilj bio je da se stvori hrvatski entitet, uglavnom u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine, kako bi se ujedinili Hrvati u Bosni i Hercegovini. Ta područja su kasnije trebala biti prisajedinjena Republici Hrvatskoj ili ostati u bliskoj vezi s njom.[8]
Vodstvo Herceg-Bosne (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić) su 29. maja 2013. godine osuđeni na ukupno 111 godina zatvora, između ostalog za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj uklanjanje bošnjačkog stanovništva sa područja na kojem je vodstvo bosanskih Hrvata, sa vodstvom Hrvatske, željelo ostvariti hrvatsku dominaciju.[8][9][10]
Međunarodni kazneni sud za počinitelje kršenja ratnih zakona, zločina protiv čovječnosti i kršenja Ženevskih konvencija tokom hrvatsko-bošnjačkog sukoba, Međunarodni kazneni sud osudio je Slobodana Praljaka i ostale (Prlić, Stojić, Petković, Ćorić i Pušić) u novembru 2017.
U februaru 2017. predsjednik Hrvatske seljačke stranke Bosne i Hercegovine, Mario Karamatić, rekao je da će njegova stranka zahtijevati ponovno uspostavljanje Hrvatske Republike Herceg-Bosne u njenom obliku iz 1995. godine ako se Republika Srpska odvoji.
Karamatić je izjavio da su Hrvati prevareni Vašingtonskim sporazumom iz 1994. godine kojim je ukinuta Herceg-Bosna i uspostavljena hrvatsko-bošnjačka federacija, koja je također "razbijena" više puta i da Hrvati imaju pravo preći na status Herceg-Bosne. Što se tiče prolaznog teritorija Herceg-Bosne, Karamatić je predložio područje koje opskrbljuje elektroprivredno poduzeće Elektroprivreda HZ HB, koje pokriva većinu područja hrvatskog staništa.
Dan 18. novembar u Zapadnohercegovačkom kantonu slavi se kao dan zasnivanja Herceg-Bosne. Jedan od kantona u Federaciji koristio je naziv "Hercegbosanski kanton", ali Ustavni sud Federacije ovaj je naziv proglasio neustavnim, a službeno se naziva Kanton 10. U središtu Gruda postavljena je spomen-ploča u čast Herceg-Bosne i Mate Bobana.
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
.svg){kind=small}
