Grčka mitologija sastoji se od legendi (mitova) o bogovima i herojima, a korijen joj je u vjerovanju starih Grka.[1] Grčki bogovi izgledali su kao ljudi, imali vrline i mane kao ljudi, razlikovali su se po tome što su bili besmrtni, više-manje neranjivi i sposobni postati nevidljivi i putovati brzinom svjetlosti, a živjeli su na Olimpu. Teogoniju ili postanak bogova opisivali su mnogi izvori, a najpoznatije je Hesiodovo djelo Teogonija. Prema orfičkim misterijama iz Haosa prvo proizlazi Nikta.
Monsiau: Olimpski bogovi
Stari Grci su među svojim piscima imali tumače mitova: Teagen, Metrodor, Stesimbrot i Herodor.[2] Dešavalo se da su starogrčki dramaturzi i pjesnici ponekad mijenjali sadržaj mita radi ostvarivanja neke poruke[3]. Primjer takvog postupka se može pronaći kod Pindara kad je umjesto klasičnog mita o Tantalovoj gozbi gdje Pelop izgubio svoje pleća i dobio nova od slonove kosti izmijenjeno da je Pelop sa njom rođen.[4] Praksu izmjene mitova radi odgoja mladeži zagovara i Sokrat u drugoj knjizi PlatonoveDržave.[5]
Haos je ništavilo iz kojeg prva bića dolaze u postojanje te se ta prva bića, Haosova djeca. Ona su:
Eros - spajatelj, prema Hesiodu je on prvi koji je nastao jer je morala postajati moć, snaga koja će garantirati spajanje svemira. Bog odgovoran za požudu, ljubav i seks, također je štovan kao očinsko božanstvo. Jedan od koncepata Erosa u grčkoj misli jest taj da je Eros prastaro božanstvo koje utjelovljuje ne samo snagu erotske ljubavi nego također i kreativni poriv uvijek stvarajuće prirode, prvorođeno svjetlo koje je došlo u postojanje i uređenje svih stvari u svemiru. U eluzijanskim misterijama slavljen je kao Protagonus – prvorođeni.
Geja – Majka Zemlja, kasniji oblik preindoeuropske Velike Majke koja potječe iz razdoblja neolita.
Tartar – božanstvo i mjesto u podzemlju (još dublje od Hada). U drevnim orfičkim misterijama Tartar je također i neograničena prvopostojeća "stvar" iz koje nastaju svjetlost i svemir.
Temida - božica pravednosti i reda, druga Zeusova supruga (nakon Metide), poznaje budućnost i omogućila je Deukalijonu i Piri da prežive veliku poplavu da bi mogli ponovno nastaniti Zemlju.
Tetija - božica mora, Okeanova supruga, proklela je zvijezde.
Prvobitna božanstva nastaju dijeljenjem od Haosa, no poslije Geje sva božanstva koja su nastala dijeljenjem potiču od Nikte (tamne noći).[6] Također božanstva nastala dijeljenjem gotovo nikada se ne udružuju s božanstvima nastalim parenjem. Primjećuje se model reprodukcije, iz akcije dvaju bića, muškog i ženskog, u božanskom, a i u ljudskom društvu. Prvi odgovor mita na pitanje: Koji je uzrok ovome? postaje: Ovo je njegov otac i ovo je njegova majka. Nakon Haosa se pojavljuje Geja, Zemlja, koja dijeljenjem stvara Urana (zvjezdano nebo), svog sina i muža, njoj jednakog da je prekriva, te Ponta (dubine mora i planinske vrhunce).
Parenjem s Uranom nastaju Okean (svjetski okean) i Krije, te Titani.
Zeus je s bogovima živio na Olimpu, bio je otac mnogih bogova i heroja. Iz veza bogova sa smrtnicima rođeni su polubogovi i heroji: Alkmenin i Zeusov sin odlikovao se snagom i izveo je niz junačkih pothvata. Prema priči razdvojio je stijene koje su sastavljale Evropu i Afriku, spojio Atlantski okean i Sredozemno more. Tako su nastali Heraklovi stupovi i između njih Gibraltarski prolaz. Grčki bogovi imali su sve ljudske mane i vrline: oni vole, mrze, griješe u izvanbračnim vezama, opijaju se medovinom. Na njih kao i na ljude djeluju Mojre (Srde).
Zeus - otac mnogih bogova i junaka, gospodar neba i zemlje, groma, munje i oluje
Hera - Zeusova sestra i žena, ljubomorna i osvetoljubiva božica
Atena, Palada - "ratoborna", božica mudrosti, zaštitnica gradova i obrtnika, simbol umjetnosti. Prema priči nije rođena od majke “već iskoči iz glave ocu svom”!
Eros - bog ljubavi, Afroditin sin. Prikazivali su ga kao krilata dječaka s lukom i strijelama. Koga bi on pogodio svojom strijelom, taj bi usplamtio od ljubavi.
Erinije - boginje osvete i prokletstva. Dužnost im je progoniti svakoga, ko ubije rođaka, simbol zle savjesti.
Hermes - sin Zeusa i Plejade, bog laži, posrednik između bogova i ljudi.
Mojre - božice životne sudbine i usuda, suđenice, kćeri Noći ili Temide i Zeusa. Kloto prede nit života, Laheza baca ždrijeb i dodjeluje sudbinu, Atropa presijeca nit života.
.jpg)
