From Wikipedia, the free encyclopedia
Mnemozina (grč. Mνημοσύνη, Mnêmosúnê; mnếmê = sjećanje)[1][2] u grčkoj mitologiji je božica pamćenja i majka Muza; personifikacija pamćenja u grčkoj mitologiji. Pripada Titanidama, Uranova je i Gejina kći. Ujedno je i rijeka u Hadu.
Titanida, Mnemozina je ćerka Urana i Geje.[3][4][5] Mnemozina je postala majka devet muza, čiji je otac bio njen nećak, Zeus:
Higin u svojim Pričama daje Mnemozini drugačije porijeklo, gdje je bila kći Zeusa i Klimene.[6]
U Hesiodovoj Teogoniji, kraljevi i pjesnici dobijaju moć autoritativnog govora od Mnemozine i posebnog odnosa s muzama. Zeus, u obliku pastira, i Mnemozina su spavali zajedno devet uzastopnih noći, začevši tako devet muza: Euterpu, Kaliopu, Klio, Erato, Melpomenu, Polihimniju, Terpishoru, Taliju i Uraniju.. Mnemozina je također predsjedavala bazenom[7] u Hadu, sličnom rijeci Leti, prema nizu grčkih pogrebnih natpisa iz 4. vijeka p. n. e. u daktilskom heksametru. Mrtve duše su pile iz Lete kako se ne bi sjećale svojih prošlih života kada se reinkarniraju. U orfizmu, inicirani su poučeni da umjesto toga piju iz Mnemosine, rijeke sjećanja, koja bi zaustavila transmigraciju duše.[8]
Iako je bila kategorisana kao jedan od Titana u Teogoniji, Mnemozina se nije sasvim uklapala u tu grupu.[9] Titani su jedva obožavani u staroj Grčkoj, a smatrali su ih toliko arhaičnima da pripadaju antičkoj prošlosti.[9] Ličili su na historijske ličnosti više od bilo čega drugog. Mnemozina se, s druge strane, tradicionalno pojavljivala u prvih nekoliko redova mnogih usmenih epskih pjesama [10] — pojavljuje se i u Ilijadi i u Odiseji, između ostalih — jer joj je govornik tražio pomoć u tačnom pamćenju i izvođenju pjesme dok su se spremali da recituju. Smatra se da je Mnemozina grupisana kao "Titanida" jer je sjećanje bilo toliko važno i osnovno za usmenu kulturu Grka da su je smatrali jednim od bitnih građevinskih blokova civilizacije u svom mitu o stvaranju.[10]
Kasnije, kada je pisana literatura preuzela usmeno recitovanje epova, Platon se u svom Eutidemu osvrnuo na stariju tradiciju pozivanja na Mnemozinu. Lik Sokrata se priprema za prepričavanje priče i kaže "ὥστ ἔγωγε, καθάπερἱἱ (275d) Ποιηταί, Δέομαι διηγήσεως μούσας τε καὶ μνημοσύνην ἐπικαλεῖσθαι." što u prevodu znači "Shodno tome, kao i pjesnici, moram započeti svoju priču prizivanjem muza i sjećanja" (naglasak dodat).[11] Aristofan se također vratio tradiciji u svojoj drami Lizistrata kada pijani spartanski ambasador priziva njeno ime dok se šepuri okolo pretvarajući se da je bard iz davnina.[12]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
