Eiffelov toranj

Eiffelov toranj (francuski: Tour Eiffel) je toranj izrađen od gvožđa, ukupne visine 324 m koji se nalazi u glavnom francuskom gradu Parizu. Nazvan je po Alexandreu Gustavu Eiffelu, inženjeru koji ga je osmislio. Građen je od 1887. do 1889, predstavljen 31. marta 1889. u povodu Svjetske izložbe kojom je obilježena 100. godišnjica Francuske revolucije, dok je za posjetioce otvoren 6. maja iste godine. Izgradnjom Eiffelovog tornja, Keopsova ili Velika piramida u Gizi, u Egiptu izgubila je dotadašnji status najviše građevine na planeti, a toranj je ostao najviši sve do izgradnje njujorške zgrade Chrysler Building 1930. godine. Broj stepenica od dna do vrha građevine je tokom historije varirao. Tako je na dan izgradnje toranj imao 1.710 stepenica, a nakon nekoliko renovacija danas ima 1.665. Konstrukcija tornja teška je 7.300 tona, dok cijela građevina teži 10.100 tona. Pri najvećem vjetru vrh tornja oscilira samo 12 cm, ali zato visina varira čak do 15 cm pri najvišim temperaturama. Kako bi se Eiffelov toranj zaštitio od hrđe, svakih sedam godina njegova površina se prekriva sa 50 tona boje u tri sloja. Eiffelov toranj je simbol Pariza i Francuske i najposjećenija turistička lokacija na svijetu (uz naplatu) sa 6,893 miliona posjetilaca u 2007.

Eiffelov toranj
Tour Eiffel (francuski)
Pogled na Eiffelov toranj sa Champ-de-Marsa
Rekordna visina
Najviša zgrada na svijetu od 1889. do 1930.[I]
Opće informacije
Vrsta	Toranj za posmatranje Radiodifuzni toranj
Lokacija	7. arondisman, Pariz, Francuska
Koordinate	48°51′29.6″N 2°17′40.2″E
Početak izgradnje	28. januar 1887; prije 137 godina (1887-01-28)
Izgrađeno	31. mart 1889; prije 135 godina (1889-03-31)[1]
Otvaranje	15. maj 1889; prije 135 godina (1889-05-15)[1]
Vlasnik	Grad Pariz, Francuska
Upravitelj	Société d'Exploitation de la Tour Eiffel (SETE)
Visina
Arhitektonski	300 m[2]
Vrh	330 m
Zadnji sprat	276 m[2]
Tehnički detalji
Broj spratova	4[3]
Liftovi	8[4]
Dizajn i izgradnja
Arhitekt	Stephen Sauvestre
Građevinski inženjer	Maurice Koechlin Émile Nouguier
Glavni izvođač radova	Compagnie des Etablissements Eiffel
Ostale informacije
Veb-sajt	toureiffel.paris/en
I. ^ "Eiffelov toranj". Emporis. Arhivirano s originala, 22. 4. 2016.
Svjetska baština
Dio	Pariz, obale Sene
Kriterij	kulturni: i, ii, iv
Referenca	600
Uvrštenje	1991 (15. sjednica)

Dizajn Ajfelovog tornja pripisuje se Mauriceu Koechlinu i Émileu Nouguieru, dvojici viših inženjera koji rade za Compagnie des Établissements Eiffel. To je zamišljeno nakon rasprave o prikladnom centralnom dijelu za predloženu 1889. Exposition Universelle, svjetski sajam za proslavu stogodišnjice Francuske revolucije. Eiffel je otvoreno priznao da je inspiracija za toranj došla iz Latting opservatorije izgrađene u New Yorku 1853.^[5] U maju 1884, radeći kod kuće, Koechlin je napravio skicu njihove ideje, koju je opisao kao "veliki pilon, koji se sastoji od četiri rešetkasta nosača koji stoje odvojeno u podnožju i spajaju se na vrhu, spojeni metalnim rešetkama u pravilnim intervalima".^[6] Ajfel je u početku pokazao malo entuzijazma, ali je ipak odobrio dalje proučavanje, pa su dva inženjera zatim zamolila Stephena Sauvestrea, šefa arhitektonskog odjeljenja kompanije, da doprinese dizajnu. Sauvestre je dodao ukrasne lukove na osnovu tornja, stakleni paviljon na prvom nivou i druge ukrase.

Nova verzija je dobila Ajfelovu podršku: on je kupio prava na patent dizajna koji su povukli Koechlin, Nougier i Sauvestre, a dizajn je bio izložen na Izložbi dekorativnih umjetnosti u jesen 1884. pod imenom kompanije. Dana 30. marta 1885, Eiffel je predstavio svoje planove Société des Ingénieurs Civils; nakon što je razgovarao o tehničkim problemima i naglasio praktičnu upotrebu tornja, završio je svoj govor rekavši da će toranj simbolizirati

[ne] samo umjetnost modernog inženjera, već i vijek industrije i nauke u kojem živimo, a za koji su veliki naučni pokret osamnaestog vijeka i Revolucija 1789. pripremili put kojim će ovaj spomenik biti podignut kao izraz zahvalnosti Francuske.^[7]

Reference

1. Bachman, Leonard R. (2019). Constructing the Architect: An Introduction to Design, Research, Planning, and Education. str. 80. ISBN 9781351665421.
2. Šablon:Ctbuh
3. "Intermediate floor of the Eiffel tower".
4. "Eiffel Tower". Emporis. Arhivirano s originala, 22. 4. 2016.
5. Engineering News and American Railway Journal. 22. G. H. Frost. 1889. str. 482.
6. Harvie, str. 78.
7. Loyrette, str. 116.

Dodatna literatura

• Chanson, Hubert (2009). "Hydraulic engineering legends Listed on the Eiffel Tower". u Jerry R. Rogers (ured.). Great Rivers History: Proceedings and Invited Papers for the EWRI Congress and Great Rivers History Symposium. American Society of Civil Engineers. ISBN 978-0-7844-1032-5.
• Frémy, Dominique (1989). Quid de la tour Eiffel. R. Laffont. ISBN 978-2-221-06488-7.
• The Engineer: The Paris Exhibition. XLVII. London: Office for Advertisements and Publication. 3. 5. 1889.
• Harriss, Joseph (1975). The Eiffel Tower: Symbol of an Age. London: Paul Elek. ISBN 0236400363.
• Harvie, David I. (2006). Eiffel: The Genius Who Reinvented Himself. Stroud, Gloucestershire: Sutton. ISBN 0-7509-3309-7.
• Jonnes, Jill (2009). Eiffel's Tower: The Thrilling Story Behind Paris's Beloved Monument …. Penguin. ISBN 978-1-101-05251-8.
• Loyrette, Henri (1985). Eiffel, un Ingenieur et Son Oeuvre. Rizzoli. ISBN 978-0-8478-0631-7.
• Musée d'Orsay (1989). 1889: la Tour Eiffel et l'Exposition Universelle. Editions de la Réunion des Musées Nationaux, Ministère de la Culture, de la Communication, des Grands Travaux et du Bicentenaire. ISBN 978-2-7118-2244-7.
• Vogel, Robert M. (1961). "Elevator Systems of the Eiffel Tower, 1889". United States National Museum Bulletin. Washington, D.C.: Smithsonian Institution. 228: 20–21.
• Watson, William (1892). Paris Universal Exposition: Civil Engineering, Public Works, and Architecture. Washington, D.C.: Government Publishing Office.

Vanjski linkovi

• Video snimci Eiffelovog tornja (en)